NEZVANI GOST

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (31)   

Vec dva sata lezim i zurim u prazno.Kroz otvoren prozor ulazi snop svjetlosi sa ulicne svjetiljke i opojan miris lipe.Sjenke se igraju po zidovima...U polumraku se naslucuju konture namjestaja...

Ustajem kao omadjijana...

Skoro pa nesvjesnim pokretima otkopcavam rajfeslus na haljini koja je istog momenta skliznula niz moje tijelo i ostala da lezi na podu.Nemam snage a ni volje da je podignem.Oblacim svileni ogrtac i vracam se u krevet...a lipa mirise...

Kuc-kuc....kuc-kuc

Cujem kucanje na vratima...Ne,ne zelim da otvorim nezvanom gostu.Samoca mi sada tako prija...Ne zelim da se pomicem...

Kuc-kuc...

Kucanje se nastavlja.Umirila sam se da taj neko pred vratima ne cuje da sam tu,da me ne osjeti.Ali kucanje je sve snaznije.Da li to neko stvarno kuca,ili mi to lupa u glavi...Ludim...Zatvaram usi rukama,ne zelim da cujem to kucanja,ne zelim vise nista da cujem...Ostacu zauvijek zatvorena u ovom stanu,u ovoj sobi,u ovom svom svijetu...Sapatom,jedva cujno pjevusim Balasevicevu,omiljunu mi "Provincijalku"...

"GORDA NASPRAM PODSMEHA I SPLETKI POSLEDNJIH

USAMLJENI GALEB IZNAD MORA OSREDNJIH

RECI BI SVE POKVARILE

SAMO SE CUTKE POKRAJ MENE STISLA

SAMI,SVOJI,IZBEGLICE IZ BESMISLA..."

Pazljivo skidam ruke sa usiju,osluskujem...mir...tisina...Kucanje je prestalo.

Okrecem se na lijevi bok i kroz prozor posmatram mjesecinu.

Odjednom,kao da osjetim necije prisustvo u sobi.Ne cujem ni korake,ni disanje,ni kucanje srca,ali opet osjetim da je neko tu-neko toliko snazan i mocan da je usao kroz zidove i sada mi se primice,skoro je na korak od mog kreveta.Pokusavam da se podignem,da se odbranim,ali nemam snage...

Prikovana sam...vezana...paralisana...

Osjetih jezu kad me taj nezvani gost dotaknu,prvo za stopalo,pa onda laganim pokretom,njezno-skoro kao nekim pticijim perom dodirnu moje koljeno...Osjecam da mi dodiruje ledja,vrat,grudi...miluje mi lice,kosu....Lezim nepomicna,prepustam mu se...Neki jaki osjecaji me preplavise,skoro kao strast...

O Boze,da li ja to vodim ljubav sa nekim vanzemaljskim,nevidljivim bicem...

Osjecam kako ulazi u mene,prozima mi cijelo tijelo,a ja mu se pokoravam,skoro da uzivam u svojoj nemoci.Osjecam da sam potpuno obuzeta.Molim sama svoje srce da mi pomogne,da se otrgnem iz kandzi tog nezvanog gosta...

Ali,kasno...

Moje srce je vec pokleklo,prepustilo se tom strancu koji nas je ove noci posjetio.Jedno njezno,zensko srce nije imalo snage da se bori sa ovakvom alom.

Prizivam razum da mi pomogne.

Pokusava,bori se...mrtva trka...

Lezim tako nepomicna...

Misli mi se kovitlaju,sjecanja,porazi,izgubljene bitke i ratovi...Shvatam,nezvani gost je ustvari tuga...A ja sam joj se prepustila,gotovo mazohisticki...Kucala je,upozoravala me...

Nisam htjela da cujem...

Nisam htjela da se borim...

Nisam htjela sa svojom tugom da se nadjem lice u lice,da joj pogledam u oci.Lakse je ovako-lezati,prepustiti se,ocajavati...Trebala sam se boriti,stati joj na put.Dok sam osjetila lagano kucanje trebala sam joj otvoriti vrata,suociti se sa njom.Bilo sta pokusati,samo se pokrenuti,a ne lezati u mjestu i prepustiti joj bitku bez i jednog opaljenog metka,bez protivljenja.Ovako,ona se usunjala podmuklo...obuzela me...napala sa ledja...i vezala...

Svice...

Vjetar zalupi prozor i ja se prenu...

Je li to tuga otisla i zalupila prozor za sobom...Lagano pomicem prste i vidim da mi se vratila snaga koju mi je oduzela ova besana noc...koju mi je oduzeo ovaj nezvani gost...Hm,od sad cu da pustim gosta na vrata da udje,da se suocim sa njim,prepoznacu ga po kucanju...

Ustajem i ponovo otvaram prozor...

Svjezina jutra me pomilova po obrazima...

Lipe mirisu...

Novi je dan...ljepsi nego prethodni...

RAZMAZIMO SAMI SEBE

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (21)   

Neke ljubavi su jednostavno tu,prate nas kroz zivot i mi ne pitamo ni kako ni zasto su se rodile.Jednostavno samo se prepustimo tom osjecaju i volimo...

-ljubav majke i djeteta-nenadmasna,bezuvjetna ljubav...

-ljubav prema Bogu...vjera...

S druge strane postoje neke sitnice koje volimo a koje nas cine upravo ovakvim kakvi jesmo...navike...male sitne radosti...trenuci zadovoljstva...

Ponekad tako malo vremena imamo za sebe,boreci se sa raznoraznim zvijerkama u kavezu

zivota zaboravimo na sami sebe,na sopstvene osjecaje,sopstvene zelje.Ponekad treba biti sebican,jer ne treba mnogo da bi covjek bio srecan.Samo treba znati posmatrati,znati slusati,znati osjecati...osjecati svoju dusu...osjecati svaku,ma i najmanju nit od koje je nasa dusa satkana...prepoznati i najmanji drhtaj svoga tijela,najmanji treptaj svoga srca...

Stalno se tredimo da upoznajemo,da razumijemo druge ljude.

Kako upoznati i razumjeti sebe?

Dobro bi bilo zapisati sta volimo,sta nas cini srecnim,ispunjenim,sta nas opusta i onda se potruditi da ne prodje niti jedan dan a da nesto od toga ne ucinimo,da malo ugodimo sami sebi.

Da,razmazimo sami sebe...

-Ja volim kada mi djeca uvece odu na spavanje da uzivam u tisini.Ne bude bas potpuna tisina,obicno sebi upalim Balasevica,natocim casu vina i prosto odmaram...uzivam u rijetkim momentima samoce,zbrajam i oduzimam-sta mi se desilo tog dana,vodim razgovor sa sama sobom...

-Volim da setam kejom pored Une...

-Volim kada sa djecom i muzem,u drustvu moje sestre,zeta i njihovih klinaca odemo negdje u prirodu,rostiljamo,odmaramo oci gledajuci zelenilo koje nas okruzuje,kako ja volim da kazem "odmaram mozak" slusajuci rijecicu Japru kako zubori...

-Volim odlaziti u kupovinu...koja zena to ne voli...ponekad mi cak i guzva u trznim centrima prija...

-Volim se sminkati,ma bar malo pudera i maskare...ali eto,to me cini sretnom,ili bar da se bolje osjecam-ovo ce nekome zvucati glupo jer i meni djeluje glupo da sam ovo napisala,ali stvarno to volim,sta cu...

-volim da gledam domace filmove..."deda spalio Djenku"...uvijek se iznova smijem...

-Volim,iz nekih mojih razloga Balasevicevu "Provincijalku" i "Dodjosku"...da,volim i "Divlji badem"...

-volim ponekad da odem sa drustvom u neki lokal gdje svira muzika uzivo...Kad god pomislim na muziku u zivo jetim se nekih zaruka gdje sam kao sumanuta narucivala pjesmu "Reci sve zelje"...vino cudno djeluje na ljude,a na mene pogotovo...

-volim cvijece u mojoj dnevnoj sobi...

-volim ljeto,kupanje,odmaranje na suncu...

-volim cokoladu,doduse muz mi kaze da je to moja ovisnost...

-volim ovaj blog gdje mogu da ovako piskaram bez veze,da pustim masti na volju...

-volim,volim...uh jos mnogo toga ali ne mogu da se sjetim...

Sad bih trebala da se vratim na pocetak i da procitam ovo sta sam napisala,ali necu...nek ostane kako jeste...Koje su to sitnice koje vi volite,koje male stvari vas cine sretnim?Ja bih mogla jos dosta toga da nabrojim,ali sad mi je ovo palo na pamet...mozda me vi podsjetite na nesto sto je i meni vazno,sto je i meni drago...mozda se neki od nas opustaju na isti nacin...mozda volimo iste stvari...

8.APRIL

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (22)   

Stalno smo optereceni kojekakvim datumima.Vecini ljudi najdrazi je onaj datum u mjesecu kad je plata,ali u danasnje vrijeme rijetko ko ima redovnu platu,pa smo tako svaki mjesec nekog drugog datuma veseli...faktor iznenadjenja...

Penzioneri u Republici Srpskoj se raduju 1.u mjesecu jer je penzija,sve do sad,bila jedino redovno primanje.Mnogi od njih su ovog 1. ostali razocarani,neki su mislili da je prvoaprilska sala...bilo kako bilo,penzija se 1. nije podijelila...pocela i ona da kasni-kriza je...

Meni licno se vristi od 1. u mjesecu jer to je datum do kojeg moram da uplatim ratu kredita...od 1. do 1.

Mrzim i one datume koji pisu na racunima-do tog i tog u mjesecu morate da izmirite svoja dugovanja,u suprotnom bicemo prinudjeni da vas iskljucimo...bla...bla...

Uvijek smo nesto uslovljeni raznim datumima...

-od tog i tog do tog i tog u mjesecu traje upis u gradsku biblioteku...

-od 8. do 14. aprila traje akcijska prodaja

-do tog datuma morate da uplatite porez

-do ovog datuma traje upis u skolu...

Ja razumijem da se ljudi moraju nekako organizovati,ali nekad je stvarno previse...Jos je gore kad nam datumi odredjuju kad cemo sta slaviti,kad bi trebali da budemo veseli,kad lijepo obuceni...

31.12.

Docek nove godine-svi treba da su veseli,sredjeni,da se pije dobro vino,da se nazdravlja,jer to je "najludja noc"...Licno volim novu godinu,iz nekih mojih starih razloga,ali...

8.mart

Dan zena-pa zar se ne bi zeni trebala pruzati paznja svaki dan...eto neka 8.mart od sad bude muski dan odmora od zena,a sve ostale dane neka nas maze i paze kao do sad za 8.mart

31.oktobar

Ovaj datum moram da spomenem,iz svojih razloga...to je dakle svjetski dan stednje...i moj rodjendan-a ja niti znam niti volim da stedim

Evo sad ce i 1. maj-praznik rada,pa cemo svi u prirodu...

Skoro svaki dan obiljezava se nesto-dan vode,planete Zemlje,Crvenog krsta,zaljubljenih...dan izbjeglica,porodice,dobrovoljnih davalaca krvi,dan djeteta-koji podrzavam...Naravno tu su i dani raznoraznih borbi-protiv side,siromastva,tuberkuloze,djecijeg rada...kao da se protiv toga ne bi trebali boriti svaki dan...

Tako se danas obiljezava svijetski dan Roma,pa kako nalaze rad svim Romima cestitam njihov praznik.

Ja sam vam kao mala enciklopedija datuma,ali samo onih koji su meni vazni.Dobro pamtim sta mi se bitno kojeg datuma desilo,kao i rodjendane meni dragih ljudi.Koliko me samo puta ta mala brojka na kalendaru zna vratiti u proslost.Tako ce meni uskoro godisnjica braka-3.maja i nadam se da je i moj dragi zapamtio taj datum.Za mene pravi praznici su rodjendani moje djece 17.2. i 4.5.Poseban datum je naravno i 7. januar,Bozic,koji je ipak nesto posebno.Postoje i oni datumi koje pamtim,ali ih ne spominjem.Nekad je bolje da se cuti,ali oni opet dodju i sjete me...

Istorija pise neke svoje datume,a na nama je da ih pamtimo,da odajemo pocast ljudima i dogadjajima koji su to zasluzili.Tako je na danasnji dan 1973.umro Pikaso,slikar i vajar.

1513.istrazivac Huan Ponse de Leon je otkrio Floridu

1810.rodjen je Suman,kompozitor

1938. rodjen je Kofi Anan

Da li je mozda danas dan koji cemo pamtiti?Mozda nam se danas desi nesto fatalno pa cemo zapamtiti ovaj 8.april...Mozda bi samo trebali malo vise da se potrudimo da bi nam svaki datum ostao upamcen po necemu...

Najbolje godine ovog zivota mog sjajne i rdjave

samo su kliznule ko sila Dunava pod senkom Tvrdjave.

Godine lavova,vina i makova prosle su lagano

ko carski porucnik mlad i uobrazen sa svojom draganom.

Veliki datumi cekani,cifrani kruzicem crvenim

tiho su minuli ko oblak pamucni nad tornjem crkvenim.

Najbolje godine ovog zivota mog prosle su podmuklo

malo sam zastao,lose ih drustvo vec zauvek odvuklo.

Al marim ja,to su samo kapi vremena

posute ko saka semena po sirokoj njivi gospodnjoj...

O,marim ja gde su sada davni nemiri

razigrani beli leptiri

dani zvezda poklonjeni njoj,zauvek...

Bolje nije moglo...

Dj.Balasevic  "Marim ja"

 

Design by JuliettaRose Studio. Powered by Lifetype