ZAIGRAJMO IGRU ISTINE

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (63)   

Istina ili laz...koliko smo spremni govoriti istinu,istinu o sebi,pa ma koliko bolna bila.Ovdje,na blogu,razgovaramo sa nepoznatim ljudima i opet mi se cini da nisu svi potpuno iskreni.Vecina nas,koji se druzimo na ovaj nacin,vjerovatno se nikada nece sresti oci u oci.Za neke,iskreno,nemam ni zelju da ih sretnem,ali postoje odredjeni ljudi koje bih stvarno voljela upoznati.Mozda bi se u neke od njih razocarala,mozda bi i oni u mene...ko zna...Svi smo mi stvorili sliku jedni o drugima koja mozda uopste ne odgovara istini.Kroz ono sto objavljujemo,ali cak vise kroz komentare,moze se zakljuciti kakva je ko osoba,samo pitanje je da li su i ti postovi i komentari iskreni.

~mozda ja uopste nisam Grlica,mala pticica,koja se veseli svome letu,ali u jesen odlazi zajedno sa svim selicama...mozda sam ja neka ptica grabljivica

~mozda Domacica uopste ne zna ka kuva,mozda uopste nije onoliko mudra i pronicljiva koliko se cini

~mozda Sanjarenja uopste ne voli da sanjari,mozda ne voli da se smije i prica i slusa viceve...ona je mozda neki mrgud

~mozda u Sukijevom zivotu nikada nije ni postojala neka Milena

~mozda Nastasja ni ne poznaje nekog Kinga,a tek da ga voli...

~mozda je Nesanica jedna velika spavalica

~mozda Stepskivuk nije zaljubljen u ljubav,u zivot...mozda je on neki namcor,mozda sve mrzi,mozda je neki materijalista

~mozda Mandrak uopste ne voli neku malu garavu...on je mozda neki zenskaros koji voli dugonoge plavuse sa silikonskim usnama i grudima

~mozda Anam uopste nije tako komunikativna kako se cini...ona je mozda stidljiva zena sa pjegicama na licu

~mozda Voja nikad ne srce kavu,ne svira gitaru,mozda cak nije ni napisao "Dve karte za Bec"

~mozda Patos nema pojma o reziranju predsave "Dve karte za Bec" ili ma koje druge,a kamoli da je osvojio 6 nagrada sa svojom ekipom

~mozda Pricalica uopste ne voli da prica

~mozda Tuzna i nije tuzna,sto uopste i nije lose

~mozda Baladasevic nikada nije ni vidio salas

~mozda Vladica nije romantican

~mozda Cicilly nije onako lijepa,kao na onim slikama sto nam je jednom objavila...ko zna cije su to slike

~mozda je Krilaandjela pravi mali djavolak

~mozda Pinokio uopste ne zna da slika one predivne slike

~mozda Casper uopste ne zna da ispuni drugome niti jednu zelju,ona mozda nije dobri duh

~mozda Misha uopste nije onaj lik ispod maske i mozda nema svoju grupu na Facebooku

~mozda dmc uopste nije glavni i odgovorni,vec ko zna ko

Svi smo se mi predstavili na neki odredjen nacin,mozda su neki otisli suvise daleko od svoje stvarne licnosti.Hajde malo da zaigramo igru istine,kao onda kada smo je igrali sa 18-19 godina,otkrivajuci drugaricama i drugovima tajne o svojim ljubavima,poljupcima i jos necemu.Pravila su jednostavna,odaberite neke blogere i postavite im neko pitanje koje vas intesuje a sto ih mozda ne bi pitali kroz komentar.Prozvani,ako zele neka odgovore iskreno,ako ne zele ne moraju ni da odgovore.Mozda se na ovaj nacin malo bolje upoznamo.Ja pocinjem...

1.DOMACICA-Tvoje misljenje o Sukiju...

-Jesu li oni tanjiri sa plavim cvijeticima tvoji?

-Rodjena Beogradjanka-da ili ne?

2.SANJARENJA56-Usamljenost ili losa veza?

-Iz svake tvoje recenice se vidi da si obrazovana zena,pomalo mi je u pocetku bilo tesko povezati tebe i blog,jesi li samoinicijativno pocela ovdje da objavljujes ili na neciji nagovor?

3.SUKY-Dobar sex za jednu noc ili los sex vise noci?

-Kojeg aprila ti je rodjendan,cisto da znam zbog zurke?

4.CASPER-Dobar razvod ili los brak?

-Druzenje na blogu za tebe je...

5.PATOS-Pjesma "Zaustavite Dunav" te podsjeca na...

-Nocni provod ili vecera u dvoje?

6.NASTASJA-Jesi vec bila u braku?

-Razlika u godinama je li prepreka za ljubav?

7.STEPSKIVUK-Rizikovati da bi dosao do svog cilja ili cekati da se stvari same dese?

-Koje osobine bi trebala da ima buduca gospodja Stepskavucica..

8.VOJA-Dobra ljubavnica ili dobra domacica?

-Nastavi...Anam je...

9.ANAM-Nastavi...Voja je...

-Starost je...

10.MANDRAK72-Setnja po gradu ili odmor kuci uz TV?

-Koje su sanse da dodjem do betonske bandere da je postavim ispred kuce?

Eto ja sam zapocela niz...pitajte i odgovarajte...mozda saznamo stosta...

istina ili laz...

DVA LJUBAVNA PISMA

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (18)   

Suky i Pricalica mi dadose zadatak da napisem ljubavno pismo,tacnije dva...Teska sam inace,kada je izrazavanje emocija u pitanju,a jos kada moram dva puta to da ucinim...uh...Potrudicu se,pa kako bude...Prvo sto mi je palo na pamet bilo je najljepse ljubavno pismo koje sam ikad procitala a to je "Tatjanino pismo Onjeginu"

"Pisem Vam-sta bih znala bolje

i sta Vam vise mogu reci?

Sad zavisi od vase volje

prezrenje Vase da li cu steci.

Al' ako vas moj udes hudi

bar malo trone i uzbudi

vi me se necete odreci..."

"Evgenije Onjegin" Puskin

Dosta sam se izvlacila,sad je vrijeme da pokusam,pa kako mi Bog da...nemoj da preostro sudite...

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

@pricalica-evo prvo cu rijesiti tvoj zadatak....

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Da sam malo vjestija u igri sa rijecima ovo pismo bi licilo na "Ljubavni vikend roman",a ovako nisam sigurna hocu li ga ikada poslati.Pokusavam da napravim nekakav kompromis sa rijecima,da im se dodvorim,da mi same dolete u misli,ali ne...one mi se inate...izviruju iz svakog coska nase sobe,smiju mi se u lice i nece da mi pomognu...

Toliko lijepih ljubavnih rijeci me okruzuje,vuku me za rukav,dodiruju mi obraze...

Ali,ja sada prosto ne znam da ih napisem...A sta bih sad i mogla da ti kazem,koje bi to rijeci mogle da opisu ovo sto osjecam?

~tebi koji poznajes sve moje tuge i radosti,koji znas svaki moj treptaj oka...

~tebi koji prepoznajes tracak tuge u uglu mojih usana,kao i najmanje zrno srece u mom pogledu...

~tebi koji znas da ugrijes moj dlan,taman onoliko koliko treba,ni manje ni vise...

~tebi koji znas koliko volim kad me poljubis malo,samo malo ispod uha...njezno...tek da ti osjetim dah...

Sta da napisem tebi koji si uvijek tu,za mene...da me bodris cak i kad nisam u pravu...

~tebi koji razumijes sve moje hirove,koji trpis sve moje mane...

~tebi koji svojom ljubavlju olaksavas moj zivotni put,cije su ruke izbodene od trnja koje nam se naslo na putu zivota...te ruke koje su hrabro krcile taj nas zajednicki put,koje su sklanjale to trnje samo da mene ne bi dotaklo,samo da moje ruke ostanu njezne,meke...

Da li je dovoljno reci VOLIM TE...ne...dovoljno je da me pogledas u oci...prepoznaces sve,sve sto osjecam...Na kraju ovog pisma mogla bih jos da ti se zahvalim sto si tako divan muz i prekrasan otac nasoj djeci...

tvoja G.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

@suky-evo da ispunim i zadatak koji si mi ti dao...imaj samo u vidu da sam pisala dva pisma....

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Proslo je tek nekoliko sati od kad nismo zajedno a vec mi silno nedostajes.Znas da nemam hrabrosti da ti ovo u oci kazem,pa pisem ovo pismo...da olaksam dusu...dusu ispunjenu tobom...Moj krevet jos uvijek mirise na tebe,tijelo mi jos uvijek gori od tvojih dodira...misli mi ne daju mira...

Borim se...borim se sama sa sobom,sa ovim sto osjecam...

Grizem usne ne bi li pronasla tvoj trag na njima...

Strast...ta divlja strast od koje mi gori krv,tijelo,sve...skoro me gusi...

Ljubav...ni sama ne znam jeli to ljubav ili nije,ali znam da mi ovih 195 minuta,koje nisam brojala,od kad si otisao,traju kao vjecnost...

Nedostaje mi tvoj smijeh,one rupice na obrazima dok se smijes,tvoj dodir,tvoj bezobrazni pogled na mojim grudima i moja kao stidljivost...tvoji poljupci mi nedostaju...

Pitam se zasto su nam se usne ikada i dotakle ako si morao da odes,da me ostavis samu sa mojim zeljama...da ludim...da izgaram...

Znam da uzivas u svojoj moci,znam da volis da me pokoravas,da me mucis...pristajem...pristajem na sve...

rob...sluga...sta god...samo dodji,vrati se...

ljubi me...

pokori me...

ugasi ovaj pozar u meni...

samo ti to znas...samo ti to mozes...

ili jos vise rasplamsaj ili potpuno ubij ovu zelju,ove osjecaje...

Jer suvise je tesko jos jednu noc provesti bez tebe...

Ljubav ili ne...svejedno...ma i onako je tesko voljeti...

Pisem ti ovo pismo samo da bih nekako ugasila ovu zelju,da bih razbistrila misli...ne vrijedi...suvise te ima u meni...pod mojom kozom...u mom srcu...Evo sad me jos izdala i ova suza koja je kanula i zamrljala mi slova...Zavrsavam a opet sam na pocetku...silno mi nedostajes...

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Eto od mene toliko...Sad je red da pozovem nove ljude da pisu.Ja pozivam:

1.mandrak72

2.Voja

3.Stepskivuk

4.Baladasevic

5.Doctor Misha-ovo bi mi bilo jako interesantno da procitam

VUK DLAKU MIJENJA ALI CUD NIKADA

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (20)   

Na stolu boca vina i prazna casa,netaknuta...njegove usne je nisu dodirnule.

Na podu razbijena casa...komadici stakla...onako rasuti bljeskaju u mraku...oni su tu kao svjedoci trenutka ocaja.

Na krevetu lezi zena...nepomicna...skoro kao mrtva.

Jednim dijelom i osjeca se tako-mrtvom...nocas je umro dio nje.Bolovala je godinama i konacno nocas je njenim patnjama dosao kraj.Vec satima je tako lezala ni ne pokusavajuci da se pomjeri.Kroz glavu su joj prolazile slike,njen cijeli zivot,njema istina...istina koja je tako boljela.

     ~~~~~~~~

Odrasla je u radnickoj porodici i bila najmladje,od troje djece,koje su joj roditelji imali.Ime je dobila po ocevoj majci-Darinka,ali su je od milja zvali Dara.Vec sa polaskom u osnovnu skolu osjetila je da zivot nije med i mlijeko,mozda za nekog drugog jeste,ali za nju ne.Djeca kao djeca,nestasna i ponekad suvise gruba u ismijavanju drugih od ranog djetinjstva su joj poceli nabijati komplekse.Stalno su je nesto izazivali,ismijavali se njenom starinskom imenu,njenoj iznosenoj garderobi koju je naslijedjivala od starije sestre.Nikada nije otisla ni na jednu ekskurziju,jer su njeni roditelji smatrali da je to bespotrebno bacanje para.Vremenom se sve vise povlacila u sebe,kriveci roditelje za njenu tugu.Ujedno je mastala o ljepsem zivotu,o putovanjima i svemu onome sto imaju djeca bogatih roditelja,a sto je njoj vec rodjenjem bilo uskraceno.

U srednju frizersku skolu se upisala po majcinom nagovoru.Majka je smatrala da ce sa zanatom

moci odmah da pocne raditi i tako poboljsati njihovu materijalnu situaciju.U tom periodu pocela je malo vise da obraca paznju na svoj izgled.Imala je drugaricu,Suzu,sa kojom je izlazila po lokalnim kaficima.Kad god bi joj roditelji dali koji dinar da kupi sendvic u skolskoj kuhinji ona bi ga ostavljala za izlazak.Njeno mlado srce zudilo je za provodom,sanjalo o ljubavi...

Upravo tada pocela je da shvata da je muskarci gledaju mnogo vise nego druge djevojke.

To joj je godilo...godila joj je paznja koju je godinama zeljela,koju nikad do tad nije imala.Shvatila je da je njeno oruzje njena ljepota,njene duge noge,cvrste grudi,pune usne.Odlucila je da to oruzje pocne i da koristi.

Tih dana pocela je da ide na praksu u poznati frizerski salon,ne sluteci da ce joj to obiljeziti cijeli zivot.

Dosta vremena je provodila u salonu i njena gazdarica Ivana cesto je pricala o svom  muzu.Jednog dana dosla je sa modricom na oku rekavsi da je slucajno pala i udarila se,sto joj je Dara i povjerovala.Tog popodneva na vratima salona se pojavio on,Ivanin muz,sa buketom ruza u rukama.Ivana se rasplakala i cvrsto ga zagrlila.Dari nije promakao njegov pogled koji joj je uputio preko Ivaninog ramena.Nikada nece zaboraviti taj stisak ruke i njegov glas dok je izgovarao:

-"Igor,izuzetno mi je drago.Ivana te cesto hvali i prica o tebi,sad mi je jasno i zasto,pa konacno da te upoznam."

Nikada nece zaboraviti tu strast koju je osjetila.Igor je od tog dana sve cesce,kao slucajno,navracao u salon.Bilo joj je jasno da je zeli,kao i ona njega.Borila se protiv tih osjecanja,znala je da ne bi smjela ni da misli o njemu,ali to je bilo jace od nje.On ju je zavodio svakim pokretom,svakom rijecju i ocigledno je bio jako vjest u tome.

Te noci ona i Suza su otisle do grada samo na kavu jer vise nisu imale novca.

Vracajuci se kuci psovala je u sebi bijedu koja je cijeli zivot prati.Cula je automobil koji se zaustavlja,lagano se okrenula i ugledala Igora kako izlazi iz auta.Uzbudjenje ju je skoro ugusilo.Nije puno razmisljala kada ju je pitao da udje u auto da je on odveze kuci.Nije puno ni razmisljala od kud on u njenom kraju,bila je sigurna da je tu samo zbog nje.

-"Zuris li se?"-pitao ju je i ne sacekavsi odgovor okrenuo automobil u suprotnom pravcu od njene kuce.

Odvezli su se van grada,na mjesto koje je on zasigurno vrlo dobro poznavao.Od kad je usla u auto nisu progovorili ni rijec.Nju su osjecanja gusila,strast joj je mutila pamet,strah od nepoznatog i od njega samog ju je gotovo paralisao.Podigla je glavu i srela se sa crnim ocima.

Vise nisu bile potrebne rijeci.

Vec sledece sekunde osjetila je njegove poljupce svuda po sebi,njegove ruke koje joj skidaju haljinu,njegove vrele prste koji joj dodiruju grudi.Vrelina joj je obuzela cijelo tijelo,njene misli su se otele kontroli,cula je njegov glas koji je pita:

-"Prvi ti je put?"

Njeno cutanje dalo mu je potvrdan odgovor.Ona je zazmirila i prepustila mu se.Od tad pa za cijeli zivot bila je prepustena...njemu,na milost i nemilost.

Poslije te veceri cesto su se vidjali,on je ponekad bio pazljiv,ponekad ne...nekad grub,nekad njezan...ali svakim postupkom ona se sve vise vezivala za njega...sve vise ga je voljela...

Uskoro je ona maturirala i prestala je ici na praksu kod Ivane,sto je jedva i docekala jer nije se osjecala prijatno u njeno drustvu.Cak ju je duboko u sebi i mrzila,mrzila je pomisao da on njoj pripada,da sa njom spava,da joj radi isto ono sto rade i njih dvoje u trenucima najvece strasti.Majka ju je sve vise opterecivala sa udajom,jer po njenom misljenju i misljenju ostatka komsiluka koji je sa njenom mamom ispijao kave,vec joj je bilo vrijeme.A ona o udaji nije ni razmisljala,sav zivot posvetila je Igoru i onom vremenu koji je on odvajao za nju.Trudila se da mu bude sto bolja ljubavnica,sto vjestija u seksu jer je bila svjesna da je to kljuc njihove veze.

Tri godine nakon upustanja u vezu sa njim on joj je rekao da se razvodi.

Bila je presrecna jer je to oduvijek zeljela,njegovu slobodu,da bi oni konacno mogli da ostvare svoju srecu.Nedugo poslije toga vjencali su se.Brak u koji je usla smatrala je svojom konacnom pobjedom,krunom njihove ljubavi,ostvarenjem svog sna-konacno je stigla do tako zeljenog lagodnog zivota.Nije bila ni svjesna da je to bio pocetak njihovog kraja.

Sa roditeljima se vise nije vidjala jer su oni smatrali da ih je osramotila,rastavila je muza od zene.

To joj nije puno smetalo jer nikada nije bila vezana za njih,a uostalom ko joj vise i treba kada ima njega.Uskoro je ostala trudna i od tada pocinje da ostaje sve cesce sama.Noci je provodila milujuci svoj trudnicki stomak,pricajuci i tepajuci nerodjenom djetetu,cekajuci njega da se vrati kuci.A on je sve cesce i cesce odlazio,vracajuci se sve kasnije i kasnije...

Rodjenjem sina malo se situacija promijenila,ali uskoro je opet nastavio po starom.

Godinu dana nakon rodjenja sincica,rodila je jos jednu djevojcicu.Bila je vezana za kucu i djecu koja su bila sav njen svijet.Lagano je i sama postala svjesna situacije i sve cesce u misli joj je dolazila Ivana,bivsa zena njenog Igora.Porajno je shvatala da i ona polako dozivljava njenu sudbinu,ali brzo je odbacivala te misli,nadala se da ce se desiti cuda i da ce se on promijeniti.

-"Pa on mene voli,toliko smo se borili da budemo zajedno,promijenio se,ne bi meni ucinio isto..."

Pustala ga je da ide,nije htjela nista da mu prigovara,nadajuci se da ce se umoriti od lutanja i da ce joj se vratiti.I vracao se,stalno...Nazalost,ujutru kad bi dosao kuci u njegovim ocima nije mogla vidjeti ni zrnce kajanja i to ju je ubijalo.

Voljela ga je,bezuslovno,beskrajno...

Pravila se da ne osjeti miris druge zene na njegovom skupom odijelu,svakim danom se trudila da mu bude sto bolja supruga,pravila mu omiljena jela,mazila ga...nailazila je na zid.

Vremenom shvatila je da gubi na snazi,na strpljenu.

Stalna borba da ga pridobije ju je potpuno skrhala,zivjela je u zacaranom krugu iz kojeg nije vidjela izlaz.Odlucila je da pokusa da nesto promjene,dugo su tog dana razgovarali,molila ga je da se promjeni ako nista,onda zbog djece.Tada je prvi put vidjela suze na njegovom licu,govorio joj je da se kaje,da ce se promijeniti,da je svjestan cijele situacije.Vodili su ljubav,nakon dugo vremena,ona je dobila nadu da je ovaj put iskren,da ce stvari krenuti na bolje.Dogovorili su se da ce te veceri on doci kuci direktno sa posla,nece nigdje svracati,a da ona spremi neku lijepu vecericu.

Postavila je sto,pripremila bocu njegovog omiljenog vina,pjevusila po kuci.

Osjecala je da konacno sretna,da krece u novi zivot.Cijelo vece ga je cekala,pojavio se nesto prije ponoci.Posla je da ga poljubi,on je lagano odgurnu...

-"Izvini,Daro,ne mogu vise ovako...mislio sam da mogu ali ne,ja se jednostavno ne mogu promijeniti...znas da covjek ne moze protiv sebe...a ja ne zelim da patis,ni ti ni ja...ne volim te,cini mi se da nikad ni nisam...ja ustvari ni ne znam da volim...mozes da me mrzis,imas pravo na to...ali ja ti nisam za porodican zivot...ja sam ti kao vjetar...dosao sam samo da uzmem neke stvari,necu se vracati...poslije cemo se dogovoriti oko razvoda,dok se malo smiris...i....oprosti mi...ako mozes..."

Izasao je na vrata,ona nije progovorila niti rijec,gusila se...dosla je do prozora i vidjela ga kako ulazi u auto,na suvozacevom mjestu sjedila je neka zena.Dara je vrisnula,dohvativsi casu sa stola i razbivsi je o pod...isto kao sto se upravo razbio cijeli njen zivot...Pala je na krevet nepomicno...

~~~~~~~~~~~

Prvi zraci sunca dodirivali su joj lice.Ustala je lagano i otisla do djecije sobe,njeni andjeli su jos spavali.

-"Nocas je bila duga noc,ali odlucila sam...borim se dalje za bolji zivot...neka je otisao,bolje je tako...konacno me oslobodio,kada sama nisam znala...dio mene je ubio svojim odlaskom,ali sinoc sam taj dio sebe sahranila...valja se dalje boriti...moja djeca to zasluzuje...moja djeca ce ici na svaku ekskurziju,to sam obecala sebi jos onog dana kada sam gledala autobus sa mojim skolskim drugarima kako odlaze u Dubrovnik...moja djeca ce biti bolji ljudi nego ja...imace bolji zivot od mene...za to se vrijedi boriti..."

Usla je u kupatilo,dugo se umivala hladnom vodom da sapere tragove suza na svom licu,ali i da sapere tragove njenog dosadasnjeg zivota.Pocela se sminkati,morala je ponovo da uzme "svoje oruzje" u ruke...

 

 

 

MINUT

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (22)   

Minut...

Dovoljno da lagano izbrojimo do 60...tek toliko da sekundarica na satu napravi krug...Nekada tako kratak,skoro kao treptaj oka...Ponekad tako dug,skoro kao vjecnost...

Minut...

Dovoljan da nam ispuni snove...dovoljan da nam srusi sve sto smo godinama gradili...

~~~~~~~~~~

"Jos malo i kuci sam"-pomislio je Marko vracajuci se sa puta.Vozio je vec par sati i umor ga je lagano savladavao.Borio se sa snom koji mu je otezavao kapke,ali i sa kisom koja je lila kao iz kabla i sve vise mu otezavala voznju.Rad brisaca ga je skoro hipnotizirao.Razmisljao je kako ce na prvoj benzinskoj pumpi stati da se malo odmori,popije kavu,pa nastavlja put.Sa radija se cuje Balasevic:

"Odlazi cirkus iz naseg malog grada

sirokim drumom sto izlazi na most...

Odlazi cirkus i ja se pitam sada

ko je domacin a ko je bio gost..."

Lagana muzika ga jos vise smara.Razmislja o svojima...

"Branka sigurno jos nije legla,100% me ceka da dodjem.Klinci vec spavaju...kako ce se obradovati poklonima...uh koliko sam ih se pozelio,samo da ih sve zagrlim...Danas kad sam...kad sam..."

Umor i san su dobili svoju bitku.Iz sna koji je mogao da traje samo jedan minut,sigurno ne duze,probudio ga je bljesak svjetala,snazan zvuk sirene...U momentu je shvatio da je zaspao za volanom,da je presao na drugu traku,ali nije bilo vremena da reaguje.Cuo je samo prasak...mrak...sve se odigralo u minuti.

-----

Branka je nervozno setala po sobi jer vec je stvarno bila zabrinuta kako Marko ne dolazi.Drhtavim prstima je okretala njegov broj,ali uvijek isto:

PRETPLATNIK JE TRENUTNO NEDOSTUPAN,MOLIMO POZOVITE KASNIJE

Sjela je na fotelju i kao da je nesto slutila pocela je da place,nekakva neopisiva jeza joj je prozimala tijelo.Telefon je zazvonio,srce joj je pocelo ludjacki da kuca,znala je,osjecala je da se nesto desilo,a nepoznati muski glas sa druge strane zice kao da je potvrdio njene sumnje.

-----

Hladna bolnicka cekaona...Branka je sjedila na klupi i drhtala.Strah ju je svu obuzeo.U sebi se molila,ponavljala stoput istu recenicu:

"Boze,spasi ga."

Nije bila sigurna koliko vec tu sjedi,koliko traje ta agonija.Sati prolaze,minuti prolaze...Svaki minut traje kao vjecnost.Sjedi i slusa zvuk zidnog sata,koji zajedno sa kapima kise,narusava tisinu u ovoj hladnoj cekaonici.Branka jos moze cuti i svoje srce kako lupa.

Tik-tak...Tik-tak

Minuti u cekanju,koliko su dugi,vjecni...Minuti u strahu...nikako da prodju,traju skoro kao i zivot.

Cula je zvuk koraka...doktor...

Pokusala je da nesto procita sa izraza njegovog lica...Osjetila je da ustaje sa stolice,ali kao da nije vladala svojim pokretima,svojim tijelom.Cula je,kao iz daljine doktorove rijeci:"Zao mi je...ucinili smo sve sto smo mogli...morate biti jaki..."

Sat je i dalje kucao.

TIK-TAK...TIK-TAK...

Vrijeme dalje putuje,bez obzira na sve...Tri sata,dvadeset i jedna minuta iza ponoci-u minut obiljezeno vrijeme Markove smrti.Minut koji je obiljezio dalji Brankin zivot,zivot njene djece...Minut u kojem je izgubila pola svoga zivota,u kojem je nepovratno izgubila dio sebe,svoju ljubav.Markovo srce je stalo,ali sat je nastavio kucati...

Tik-tak...Tik-tak...

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

"Bojane,ustaj,vrijeme je..."-zavikala je Aleksandra.

Na ovaj momenat cekali su skoro devet mjeseci,od momenta kada je saznala da je ostala u drugom stanju.Strah i sreca su se pomijesali,vise nije vladala svojim emocijama.U bolnicu su stigli brzo,mada im je malo smetala kisa koja je padala.Bojan je nervozno setao po cekaonici i osluskivao hoce li iz radjaone cuti plac djeteta.Minuti su se oduzili,ali bilo je to slatko iscekivanje.

Aleksandra je hrabro prolazila put koji vodi do ostvarenja sna svake zene-majcinstvu.

Svjesna da je porodjaj nesvakidasnje iskustvo,pravo cudo od boga u kojem se radja novi zivot,nije zeljela da se prepusti bolu,nije zeljela da razmislja o njemu.Cula je babicu kako govori:

"Jos samo malo."

Nije prosao ni minut zacuo se bebin plac.To je jedini plac koji cujes,a koji te cini neizmjerno srecnom,koji ti tjera osmjeh na lice-plac tek rodjenog djeteta.Aleksandri su potekle suze-radosnice...

Bojan je cuo korake...doktor...

Cuje kako mu govori:"Cestitam vam,sve je proslo sjajno,dobili ste nasljednika,sina..."

Tri sata,dvadeset i jedna minuta iza ponoci-u minut obiljezeno vrijeme djecakovog rodjenja.

Minut koji je obiljezio Aleksandrin i Bojanov dalji put...Minut u kojem je vladala carolija-magija rodjenja...Djecakovo srce je pocelo da kuca,kao i sat koji neumorno ponavlja TIK-TAK...TIK-TAK...

Minut...

~dovoljan za zemljotres koji ce odnijeti hiljade zivota...

~dovoljan za obaranje svjetskog rekorda,ulazak u legendu...

~dovoljan za avionsku nesrecu...

~dovoljan da se moji klinci provozaju na ringispilu i da u tom minutu budu najsretniji,da im oci sjaje od srece i zadovoljstva...

Jedan minut...

dovoljno kratak...dovoljno dug...

za smijeh i za plac...

za srecu i tugu...

za zivot i smrt...

KISNI DAN

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (16)   

Cijeli dan pada kisa,ona dosadna...ona sto nas tjera da naslonimo glavu na prozor i da se sjecamo...Cesto kada pada kisa ja se sjetim stihova prelijepe pjesme od Pere Zubca "Mostarske kise"...ta pjesma me podsjeca na neki davni period,pa eto odlucih se danas da je ovdje objavim...ide bas uz ovaj kisni dan,a mozda je jos neko od vas volio,i jos uvijek voli,ovu pjesmu...mozda je jos neko od vas volio kao u ovoj pjesmi...uzivajte...

MOSTARSKE KISE

U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni.

Jao kad bih znao sa kim sada spava ne bi mu glava,ne bi mu glava.

Jao kada bih sada znao ko je sada ljubi ne bi mu zubi,ne bi mu zubi.

Jao kad bi znao ko to u meni bere kajsije jos nedozrele.

Govorio sam joj ti si deriste,ti si balavica,sve sam joj govorio.

I plakala je na moje ruke,na moje reci.

Govorio sam joj ti si andjeo,ti si djavo,telo ti zrelo,sto se pravis svetica.

A padale su svu noc neke modre kise nad Mostarom.

Nije bilo sunca,nije bilo ptica,niceg nije bilo...

Pitala me je imam li brata,sta studiram,jesam li Hrvat,volim li Rilkea,sve me je pitala

Pitala me je da li bih mogao sa svakom tako,sacuvaj Boze

Da li je volim tiho je pitala

a padale su nad Mostarom neke modre kise.

Ona je bila raskosno bela u sobnoj tmini

ali nije htela to da cini,nije htela il nije smela,vrag bi joj znao.

Jesen je,ta mrtva jesen na oknima

njene oci ptica,njena bedra srna.

Imala je mladez,mladez je imala,ne smem da kazem

imala je mladez mali,ljubicasti ili mi se cini.

Pitala me je da li sam Hrvat,imam li devojku,volim li Rilkea,sve me je pitala.

A na oknu su ko bozicni zvoncici moga djetinjstva zvonile kapi

a nocna pesma tekla tihano niz donju mahalu

Ej Sulejmana othranila majka.

Ona je prostrla svoje godine po parketu,

njene oci bile su pune kao zrele breskve,

njene su dojke bile tople kao mali psici.

Govorio sam joj da je glupava,da se pravi vazna.

Svetlana,Svetlana znas li da je atomski vek

De Gol,Gagarin i kojestarije,sve sam joj govorio.

Ona je plakala,ona je plakala.

Vodio sam je po kujundziluku,po ascinicama,svuda sam je vodio

u pecine skrivao,na cardak nosio,pod mostovima se igrali zmurke,

Neretva zdrebica

pod Starim mostom Crnjanskog joj govorio.

Sto je divan saputala je,sto je divan.

Kolena joj crtao u vlaznom pesku,

smejala se tako vedro,tako nevino ko prvi ljiljani.

U dzamije je vodio,Karadjoz beg mrtav,premrtav pod teskim turbetom.

Na grob Santicev cvece je odnela,malo plakala kao i sve zene.

Svuda sam je vodio.

Sada je ovo leto,sada sam sasvim drugi,pisem neke pesme

u jednom listu pola stupca za Peru Zubca i nista vise.

A padale su svu noc nad Mostarom neke modre kise.

Ona je bila raskosno bela u sobnoj tmini

ali nije htela to da cini,nije htela il nije smela vrag bi joj znao.

Ni ono nebo,ni ono oblacje,ni one krovove,

ni ono bledunjavo sunce izgladnjelog decaka nad Mostarom

ne umem zaboraviti,

Ni njenu kosu,njen mali jezik kao jagodu,

njen smeh sto je umeo zaboleti kao kletva,

onu molitvu u kapeli na Belom bregu

Bog je veliki,govorila je,nadzivece nas,

ni one teske modre kise...

O jesen besplodna,njena jesen...

Govorila je o filmovima,o Dzemsu Dinu,sve je govorila

malo tuzno,malo placljivo o Karenjini.

Govorila je Klojd Grifits ne bi umeo ni mrava zgaziti

smejao sam se,ti si glupa,on je ubica,ti si dete.

Ni one ulice,one prodavnice poslednjeg izdanja Oslobodjenja,

ni ono grozdje polusvelo u izlozima

ne umem zaboraviti...

Onu besplodnu gorku jesen nad Mostarom,one kise.

Ljubila me je po cele noci,grlila me i nista vise,

majke mi nista drugo nismo.

Posle su opet bila leta,posle su opet bile kise.

Jedno jedino malo pismo iz Ljubljane,otkud tamo.

Ni ono lisce po trotoarima,ni one dane ja vise ne mogu,

ja vise ne umem izbrisati.

Pise mi,pita me sta radim,kako zivim,imam li devojku,

da li ikad pomislim na nju,na onu nasu jesen,na one nase kise.

Ona je,kaze,ista,kune se Bogom potpuno ista

da joj verujem,da se smejem,davno sam,davno prokleo Hrista

a i do nje mi bas nije stalo,klela se-ne klela.

Mora se tako,ne vrede lazi...

Govorio sam joj o Ljermontovu,o Sagalu,sve sam joj govorio.

Vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu knjigu,citala je popodne.

U kosi joj bilo zapretano leto,zutilo sunca,malo mora,

prve joj noci i koza bila pomalo slana,ribe zaspale u njenoj krvi.

Smejali smo se decacima sto su skakali sa mostova za cigarete,

smejali smo se jer nije leto a oni skacu,bas su deca,

govorila je mogu umreti,mogu dobiti upalu pluca.

Onda su dolazile njene cutnje,duge,preduge...

Mogao sam slobodno misliti o svemu,razbistrit spinozu,

sate i sate mogao sam komotno gledati druge,bacati oblutke dole niz stenje,

mogao sam sasvim otici nekud,otic daleko,

mogao sam umreti onako sam u njenom krilu,samlji od sviju,

mogao sam se pretvoriti u pticu,u vodu,u stenu,sve sam mogao.

Prste je imala dugacke,krhke,beskrvne a hitre.

Igrali smo se buba-mara i skrivalice

Svetlana izadji,eto te pod stenom,nisam valjda corav,

nisam ja blesav,hajde sto se kanis,dobices batine.

Kad je ona trazila mogao sam pobeci u samu reku,nasla bi me.

Namirise me,kaze,odmah,pozna me dobro.

Nisam joj nikad verovao,

valjda je stalno curila kroz prste.

Volele je kestenje,kupili smo ga po Rondou,

nosila ga je u sobu,vesala o koncice.

Volela je ruze,one jesenje,ja sam joj donosio...

Kad svenu stavljala ih je u neku kutiju.

Pitao sam je sta misli o ovom svetu,veruje li u komunizam,

da li bi se menjala za Natasu Rostovu,

svasta sam je pitao...

ponekad glupo,znam ja to i te kako...

Pitao sam je da li bi volela malog sina,plavog recimo

skakala je od ushicenja-hoce,hoce

a onda odjednom padala je u neke tuge,ko mrtvo voce.

Ne sme i ne sme,ne bi to ona ni za zivu glavu

vidi ti njega,misli tek tako,kao da je ona pala s Jupitera.

Ko je to recimo Zubac Pera da bas on,a ne neko drugi

taman posla,kao da je on u najmanju ruku Brando ili takvi...

Govorio sam joj ti si glupa,ti si pametna,ti si djavo,ti si andjeo,

sve sam joj govorio...

Nista mi nije verovala...

Vi ste muskarci rodjeni lazovi,vi ste hulje,svasta je govorila...

A padale su nad Mostarom neke modre kise...

Stvarno sam voleo tu Svetlanu jedne jeseni,

kad bi znao sa kim sada spava ne bi mu glava,ne bi mu glava,

jao kad bi znao ko je sada ljubi ne bi mu zubi,ne bi mu zubi.

Jao kad bi znao ko to u meni bere kajsije jos nedozrele.

NOCAS MI SE NE SPAVA

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (9)   

Ne spava mi se...mislim na sutra...Da li se interesantnost zivota ogleda upravo u njegovoj nepredvidljivosti?Pa ipak,kad bi samo ponekad znali sta nas ceka.Cisto da budemo spremni,pa bilo dobro ili lose,ali da se pripremimo.Ovako cekanje i neizvjesnost znaju dobro da namuce covjeka.

Sutra treba da idem sa sinom na redovnu kontrolu kod fizijatra.

Trapisti-rijec od koje mi se ledi krv u zilama.Trapisti-rehabilitacioni centar u kojem je moj mali misic bio smjesten dva puta,tako da smo nas dvoje tu provodili dane.Vec sam ranije pisala o tome,ali eto veceras moram da nekako oslobodim misli.Svaki put kada sa njim idem na kontrolu mene uhvati takva nervoza da me izjeda.Uvijek se vratim u one dane neizvjesnosti,kada nisam bila sigurna u konacan ishod,kada nisam bila sigurna hoce li on rasti kao sva druga djeca...

Toliko se plasim te kontrole,jer se bojim da mu ne bi ponovo otkrili neki zaostatak.

On je sada,za moje oko,normalan djecak...nimalo se ne razlikuje od svojih vrsnjaka,cak mislim da je i vise razvijen zbog svih vjezbica koje sam sa njim radila...pa ipak se bojim.Bojim se da ce doktorica primjetiti neku sitnicu koju ja nisam mogla da uocim.

Koliko nas u zivotu situacija ostavi bez daha,koliko teskih stvari prezivimo,ali cini mi se da se nista ne moze porediti sa strahom za zdravlje svoga djeteta.

Moje malo sunce sada spava i bas sam ga sad slusala kako dise...Moje malo razmazeno mace...Ponekad bude suvise nestasan,ali ja ga ne mogu kazniti jer sam jednostavno slaba na to malo bice.Uvijek se vratim u one dane kada nisam znala hoce li prohodati ili nece,tako da sad i kada napravi neku glupost zahvalna sam Bogu sto je ucinio da moze da hoda,trci,ma ako treba i kucu srusi...samo da je zdrav...

Idem jos jednom da ga poljubim za laku noc,kao i njegovu sekicu,maminu princezu...

Sa nadom u srcu da ce sutra sve dobro proci...Ljubi ih mama oboje...

SVE,SAMO NE "NAJBOLJA DRUGARICA"

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (11)   

Postoje razliciti tipovi ljudi,pa samim tim i razliciti tipovi muskaraca.Nikada nisam imala neki poseban tip muskarca koji mi se svidja,ali kada malo zavirim u svoju proslost i analiziram te svoje bivse vidim da ih sve povezuje to da imaju svijetle oci.Ali eto,slucaj ili sudbina,muz mi ima tamne oci.Dobro,to sad nije ni vazno jer drugi put cu pisati o onom sto volim kod muskaraca,ali sada hocu da pisem o onom tipu muskarca koji me nikad nije privlacio.

Takve tipove ja zovem "muskarac-najbolja drugarica."

Ovdje ne mislim na nekog muskarca sa kojim se druzis,pa ste kao neki nazovi prijatelji,jer ja bas i ne vjerujem u musko-zenska prijateljstva.Ovdje mislim na onaj tip muskarca koji na sve lici ali na musko bas i ne.

To je onaj tip koji je potpuno feminiziran,da se vec sumnja u njegovo seksualno opredjeljenje.

To je onaj tip koji uvijek fino mirise,uredjen,cist,namazan sa vise krema nego ti sama,da ti je to sve vec pomalo bljak...

To je onaj tip koji drzi cigaretu u rukama zenstvenije od bilo koje zene...

Mogla bih nabrajati danima,ali lakse mi je opisati konkretan slucaj,tacnije moje druzenje sa jednim takvim.

Dakle,zamislite tipa koji vozi skupi auto,cija mama-doktorica ima privatnu ordinaciju,

ciji je tata poslanik u narodnoj skupstini,cija trospratna kuca se nalazi u samom centru grada,koji je zaposlen kao fizioterapeut u domu zdrtavlja...sve to djeluje primamljivo-bogat,perspektivan,zna da masira,ali...uvijek ima ali...dakle,ali dovoljan je samo jedan pogled na njega,mislim na tog tipa,pa da vam se okrene i kuca i auto i najnoviji mobitel...ma sve vam se okrene u stomaku.On,dakle sve to materijalno ima,ali je ruzaaaannnn,a uz to sve vise je zensko nego musko.Takvog sam ja imala priliku da upoznam i da mi jedno vrijeme bude "najbolja drugarica."Naravno da je na samom pocetku on htio da budemo nesto vise,ali posto od toga nije moglo da bude nista ni u najludjim snovima,pomirio se sa ulogom najbolje drugarice.

Takav muskarac je uvijek tu za vas,kad ga trebate.

Kad god ga pozovete,on ce doci.Sa njim sam mogla da pricam o svemu,da mu kukam satima o ljubavi,o momku koji mi se tada svidjao,ma mogla sam sve da mu ispricam a on je slusao i slusao...tjesio me i tjesio...bio rame za plakanje.Sad bi neko rekao da je to pravi prijatelj,ali ne...sa njim morate biti nacisto da ce on uvijek iskoristiti priliku i pokusati ponovo da ostvari nesto vise od prijateljstva.Njegovo je bilo da pokusa,a moje da ga odbijem...i tako ponovo...

On ima veliki krug ljudi sa kojima se druzi,najvise zbog njegovog novca,ali je on usamljen.

Sa njim mozete satima da tracate,on vam zna sve novosti u gradu-ko je sa kim,ko se sastao,ko se rastao,ko je koga prevario...A kad prica o sebi to je vec bajka...Njega zene proganjaju,on je vrhunski ljubavnik,on uporedo ima par veza sa udatim damama ciji su muzevi toliko zauzeti ili toliko losi u krevetu pa one traze njega.Uh,znao je svasta da isprica.Hehe...da mi je samo vidjeti kako izgleda njegov sex,ko je tu zensko a ko musko,ustvari on po tom pitanju djeluje toliko isfrustrirano,ili kako ja znam da kazem "napaceno" da me od njega nista ne bi iznenadilo.Ne bi me cudilo ni da upraznjava sado-mazo,ali isto tako me ne bi iznenadilo ni da stavlja zeni maramu preko glave za vrijeme seksa,kao u onom filmu "Ljepota poroka."Jedna od rijetkih stvari koje su pohvalne kada je on bio u pitanju jeste da je kavaljer,ali rekla bih samo prema onima koje nisu sa njim u vezi.Dobro se sjecam kada je nasao curu i kada je naravno meni,svojoj drugarici,ispovjedao se kako mu je u vezi uvijek je tu svoju dragu cascavao raznim "komplimentima"tipa-ona moja guska,ona moja seljanka...

Ja sam vec odavno izgubila kontakt sa njim,ali ostao mi je na neki cudan nacin drag.

Ima on i dobrih osobina,ali mi zene uvijek vise volimo neke grubijane.Ali bolje i takav nego da nisam sigurna jesam li u vezi sa muskarcem ili sa zenom.Moja "najbolja drugarica" je ipak dokazala svoju muskost-ozenio se i dobio dijete.

Eto i ko sad moze reci da mi zene nismo probirljive.

Dakle,mogla sam da ostvarim vezu sa bogatim,mladim,zaposlenim,muskarcem koji uvijek slusa,koji razumije moju zabrinutost kada mi pukne nokat,koji bi trpio da se 3 sata zadrzim u trznom centru i da mi nosi kese,koji bi ponekad i obrisao prasinu umjesto mene...

Cekaj...stop...da li ja to pricam o muskarcu ili o zeni...

Ne,ja sam ipak izabrala mladog,zaposlenog,ne bas toliko bogatog,muskarca koji zna da slusa ali pod uslovom da ne pricam za vrijeme utakmice,koji ne moze da razumije zasto se bas svaki put kad izlazim moram nasminkati,koga izludjuje moj soping i koji obavezno ode da popije pice dok ja obilazim trzni centar,koji nikada nije obrisao prasinu,ali koji je moj muskarac...eto on je moj tip muskarca...a nema svijetle oci...

Design by JuliettaRose Studio. Powered by Lifetype