Ovaj svoj post zapocecu stihovima pjesme od Dine Merlina:
"Ja vjerujem u Boga i bozje odredjenje
i vjerujem da nista nije prividjenje..."
Za sebe ne mogu reci da sam vijernik koji redovno ide u crkvu,koji posti sve postove,ali sa sigurnoscu mogu reci da vjerujem...svoju vjeru nosim u sebi...vjeru u Boga,vjeru u ljude,vjeru u zivot,u ljubav,vjeru u srecu...Tako mi nekad dodje dan da se jednostavno prepustim...sudbini ili cemu vec.
Jednostavno ustanem ujutru i ocekujem sta ce se desiti,ne zeleci da uticem ni na sta,ni na tugu ni na srecu.
Bice onako kako biti mora...
Tada pomislim da postoji neko,tamo gore,ko nas posmatra,neko ko ce da poslozi sve kockice.Zamisljam Ga kao velikog kuhara,a njegovi specijaliteti su ljudski zivoti.Tako on ima recept za svaki zivot ponaosob.I sve je dozirano,precizno gramirano:
-2 kasicice pelina
-100 grama meda
-malo zuci
-malo opojne arome vanilije
-litra suza
-kasicica srece...
I tako sve redom,pa ukrug...Svaki sastojek On dodaje u tacno odredjeno vrijeme,ni prije ni kasnije,ni manje ni vise...Jer u suprotnom to bi vec bio neki drugi recept,to bi vec bio neciji tudji zivot.I tako,ima dana kada prosto cekam kada ce On u moj zivot dodati neke slatke djakonije,neku kasicicu srece...
Sutradan se opet probudim sa nekom drugom mislju,vodeci se onom:
"Svako je kovac sopstvene srece."
Tada u mojim venama proradi vrela krv,spremna na sve izazove...tada sam spremna da sama sebe ucinim srecnom.Nekad mi tako malo treba da bi bila srecna...
"IZVOR NASE SRECE JE U SUBJEKTIVNIM OSOBINAMA:PLEMENITOM KARAKTERU,PODUZETNOM DUHU,SRETNOM TEMPERAMENTU,VEDROM UMU I ZDRAVOM TIJELU."
Schopenhauer
Tesko je definisati srecu.Sami psiholozi ne mogu da se usaglase sta je ona zapravo,ali sve definicije ukljucuju sigurnost,slobodu,unutrasnji mir,drustveni polozaj i brojne druge faktore.Ja mislim da je sreca individualna stvar.Ono sto mene cini srecnom ne mora da znaci da bi i drugog covjeka usrecilo.Za nekog sreca predstavlja izlazak,druzenje sa prijateljima,za nekog je to citanje,voznja bicikla,setnja,partija saha.Nekom je potreban samo zagrljaj,dodir,poljubac...
Nazalost,u danasnje vrijeme sreca je pocela da se kupuje,da se poistovjecuje sa materijalnim bogatstvom,sa novcem,slavom.
Vjerujem da nas novac moze na momente uciniti srecnim,ali ipak mislim da nije kljuc srece u novcu.Cini mi se da je to samo privid srece,ali da su takvi ljudi u dubini duse nezadovoljni,depresivni.
Da bi covjek uopste mogao da bude srecan potreban je unutrasnji mir,slaganje sa samim sobom.
Cesto ni sami nismo svjesni koliko smo srecni,nismo sposobni da spoznamo svoju srecu.Mi je uporno trazimo,tragamo za njom,ni ne sluteci da zivimo u sreci.I onda dodje neki val tuge,preplavi nas i tek tada spoznajemo da smo zivjeli u sreci a tragali za njom.Dovoljna je samo jedna nesreca da ponisti sve dane srece koje smo prozivjeli i da se u tom momentu osjetimo najnesretnijim na svijetu.Cini mi se da tugu intenzivnije osjecamo nego srecu,kao da joj se vise prepustamo...
Zato treba koristiti svaki dan,jer svaki dan je srecan na neki svoj nacin,samo trebamo to znati spoznati.
Pa i u najvecoj nesreci treba pronaci zrnce srece,zrnce nade...Za mene,kao majku,najveca sreca su moja djeca,svaki otkucaj njihovog srca je jedna moja sreca,pa onda zamislite koliko sam ja u toku jednog dana srecna.Srecnom me cini i sreca drugih ljudi.Ponekad za sebe kazem da sam hipohondar,pa mi je zato i sreca sto sam ja i moji voljeni zdravi.Sreca je moja porodica,novo jutro,sunce,suma,nebo,rijeka,polja maka,miris jorgovana,ljetnje vece,zimsko jutro,ruka u ruci...
Sreca je zivot...
Sreca je ljubav,pogled,osmjeh,sreca je svaki momenat u kojem se radja novi zivot...
Treba biti svjestan svoje srece,ne traziti previse od zivota,zadovoljiti se i malim stvarima i znati uzivati u njima,jednostavno treba dozvoliti sebi da budes srecan...
"Ko misli da je srecan on je zaista srecan." J.Ducic
@domacica
Nadam se da ces biti zadovoljna i da cu dobiti prolaznu ocjenu...Ja prozivam:
-Suky
-Talas
-Pricalica
