~Sto se tice uspomene na Rodolfa ona ju je spustila na dno svog srca,i tu je ostala svecanija i nepokretnija od kakve kraljevske mumije u nekoj podzemnoj prostoriji.Iz te velike balzamovane ljubavi dizala se neka para koja je,prozimajuci sve,mirisom njeznosti ispunjavala onu precistu atmosferu u kojoj je ona htjela da zivi.~ ~Ona sama nije znala da li se kaje sto mu se podala ili,naprotiv,samo zeli da ga jos vise ljubi.Ponizenje sto se osjeca nemocnom pretvorilo se u osvetoljubivost,koju su ublazavale culne naslade.To vise nije bila ljubav,to je bilo kao neko neprekidno zavodjenje.On ju je potcinjavao.Ona ga se gotovo bojala.~ ~Madam Bovari~ G.Flober STRAH Strah me jer znam,ja sam kriva za sve bojim se onog sto nam vrijeme nosi bojim se sebe i tebe i nje Plasim se ljudi plasim se Boga jer i Bog i ljudi mogli bi nam suditi bojim se da bi nasu ljubav mogli ubiti bojim se rijesenja koje ce nam nuditi A ja sam i onako osudjena vec na samocu,cekanje i strah ne trebaju ni Bog ni ljudi kaznu svoju rec jer kazna mi je sto te volim i mrzim u isti mah Volim te dok mi dodirujes ruke i lice a mrzim kada sa usana tvojih cujem njeno ime i mada znam da uvijek odlaze ptice selice kad odes ti ne mogu da se pomirim s time I boli me sto od mene odlazis opet njoj i sto kad mi dodjes na tvojim usnama prepoznam njen trag strah me jer znam da i kad si samnom ti nisi moj i da te meni donio,ne andjeo,vec neki djavo ili vrag Strah me jer ne znam da li ja trebam ovoj ljubavi suditi bojim se nastaviti dalje a bojim se i prekinuti sve ne znam sta ja i ti mozemo jedno drugom nuditi bojim se sebe i tebe i nje. Plasim se tebe plasim se samoce jer podnijeti samocu bez tebe bice jos i teze znam,tvoji poljupci u strahu me tjese bojim se ovog zivota sto me za tebe veze.