Duzna sam vam pricu o mom VIP-u.Svi mi imamo nekoga ko nam je bio i ostao nesto posebno.Sve i da tu osobu nismo ni upoznali,niti se sa njom druzili,niti je poljubili ona je ipak VIP...u nasem srcu...Tako i ja imam nekog.Vise se zbog njega niti smijem niti placem,vec odavno on nije ni prvi ni pravi.Ali on je uvijek tu negdje,mada ga skoro vise i ne vidjam.Pri rijetkim susretima moje usne same podju da sapucu stihove od Desanke Maksimovic~CIM SE SRETNEMO OTVARA SE DVORAC ZACARANI CIJE MI SAMO IMAMO KLJUCE I PROSLOST SINE KAO KOMETA STO SNOPOVE SVETLOSTI ZA SOBOM VECE.CIM CE SRETNEMO RAZGOVOR SE MEDJU NAMA POVEDE NEMO...~A proslost,ona je smjestena u albumu uspomena...Otvaram novu stranicu albuma i vracam se u one dane kada se sve cinilo i moguce i lako.Upoznali smo se dok sam jos bila klinka.Nije ni on bio bas zreo muskarac,ali za curicu od 15 godina momak od 20 cinio se kao pojam zrelosti.Mislim da sam se odmah zaljubila...Bio je nekako drugaciji,dosao je u nas grad iz potpuno druge sredine,drugaciji nacin govora,mentalitet,sve...Bio je poseban.Kretali smo se u istom drustvu,izlazili na ista mjesta,ludovali na istim zurkama.Znali smo se a opet nismo.Nisam od njega puno ocekivala,dovoljno je bilo da ga vidim.A on...on je dolazio i odlazio,ljubio je razne...Sada znam da smo bili dva razlicita svijeta,da sam to bar tada znala.Mozda ne bi bilo toliko suza.Godine su prolazile i on je samo ucvrstio svoju poziciju u mom srcu.Znao je sve,da mi se svidja ali nikako nam se putevi nisu spajali.Nakon 4 godine desilo se ono sto sam cekala sve to vrijeme.Bio je docek nove godine i proveli smo vece zajedno.Sve je bilo divno ali na kraju veceri mi je rekao da on stvarno nije za mene i naravno onu recenicu od koje se uvijek najezim~Ti zasluzujes nekog boljeg.~On nije ni bio svjestan da meni bolji nije trebao.Tada sam se rasplakala,on je bio jedini muskarac pred kojim sam plakala.Kada su se novogodisnja svjetla ugasila,ugasila se i ljubav.On je postao zabranjena tema svih razgovora.Cudno je kako 4 godine ljubavi stanu u jednu jedinu noc.Od tada vise se nismo poznavali.Pa zar tolika ljubav koju sam mu pruzila nije zasluzila niti ~zdravo~ kada se sretnemo na ulici.Mozda je tako i bolje.Od te novogodisnje noci prosla je skoro decenija.Sve rijedje sam ga vidjala i to mi vise nije ni vazno.Mislim da vise i ne zivi u mom gradu,samo povremeno dodje.Prije izvjesnog vremena desilo se da se ponovo nadjemo na istoj zurci.Ja naravno vec imam nekoga,ko mi mnogo znaci,a on je na zurku dosao sam.Ipak,bilo mi je drago sto ga vidim nakon toliko vremena.U trenutku kad sam ostala sama,on je to iskoristio i prisao mi.U momentu mi je sve proslo kroz glavu i hladno sam mu rekla da se ne sjecam da ga poznajem,mozda samo iz vidjenja.On je shvatio i nasmijao se...opet onim istim osmjehom koji sam nekad toliko voljela.U tom momentu a i sada sam ponosna na samu sebe sto sam tako reagovala,sto sam ga odbila.Osveta je slatka...On je bio tako sam,a ja sam sada potpuno druga,ostvarena osoba.To je prica o mom VIP-u.Cudno je kako neko ko ti nista nije pruzio,sa kim ti se fakticki nista i nije desilo,moze ti biti toliko vazan.Vise ga skoro i ne vidjam,ali ma koliko vremena proslo pri onim rijetkim susretima,uvijek se vratim u onu novogodisnju noc i kao da cujem njegov smijeh,njegov glas,osjetim njegov dodir...

~ZABORAVLJAM IMENA SAMO LICA OSTAJU,U PROLAZU LJUDE OTKRIVAM KROZ SIFRE,DOVRAGA SVE MI TO GOVORI DA STARIM,ZABORAVLJAM DOSADNE CIFRE...ZABORAVLJAM ADRESE MALIH BIRCUZA UZ PUT I CURICE STO SU UVIJEK DOBRE BILE,NEKE BISTRINE SE NEPOVRATNO MUTE ALI NIKADA DODIR SVILE...~

~DODIR SVILE~DJ.BALASEVIC