Prate li i vas kroz zivot duhovi iz proslosti?Ja ih prilicno cesto srecem i to na mjestima gdje ih se najmanje nadam.A oni,kao prave aveti,pojave se iznenada,prestrase vas i opet nestanu...Vama ostane samo gorak ukus u ustima i sjecanje na nesto davno zakljucano na dno jednog malog kovcega.Taj kovceg je vase srce...Ponekad obican odlazak u kupovinu moze u potpunosti da vas ~izuje iz cipela.~U jednom marketu kupovala sam neke sitnice za kucu i za ruku sam drzala svoju kcerkicu.U jednom momentu podigla sam pogled i ugledala nekoga ko mi je nekada,davno mnogo znacio.Na ramenima je nosio prekrasnog djecaka,od nekih godinu-godinu i pol a kraj njega je isla zena...njegova naravno...Vec dugo ga nisam vidjela,a posebno me iznenadila ta njegova mala kopija koju je nosio i koja mu je obavila ruke oko vrata.Oko onog istog vrata koji sam nekad ja grlila.Prosao je kraj mene i pogledi su nam se sreli.Osjecala sam da mi cijelo tijelo gori pred tim plavim ocima,njegov miris me potpuno obavio...U taj jedan kratki pogled stali su svi zagrljaji,poljupci,dodiri.Ponekad nije dosta ni 1000 rijeci da se opisu osjecaji,ali pogled...pogled kaze sve...Zastali su pored mene da nesto kupe.Srce mi je snazno lupalo,imam osjecaj da mi je dah stao.Kroz glavu mi je prosao citat iz jedne knjige:~DA JE BILA NA MOM MJESTU SIGURNO BI ME RAZUMJELA,ALI SVAKO JE UVIJEK SAMO NA SVOM MJESTU.TAKO SAM I JA BIO NA SVOM...NA KORAK IZA NJE.POZELIO SAM DA JOJ DODIRNEM RAME PRSTIMA,DA KAZEM NESTO STO BI ME OPRAVDALO,ALI OSTAO SAM STOTINU KILOMETARA DALJE.~Tako smo i mi stojali samo korak jedno do drugog a bili smo kilometrima daleko.Cula sam njegove korake kako odlaze...Iz tog nekog trenutnog sna probudio me stisak ruke moje kcerkice:~Mama,hoces mi kupiti ovo?~Nasmijala sam joj se i rekla da hocu.U tom momentu sam shvatila da proslost treba ostaviti iza sebe,da sada imam porodicu koju neizmjerno volim i koju ne bih mijenjala ni za sta na svijetu.Isto tako,kao sto sam vidjela,on ima svoju porodicu i djelovao mi je srecan.Kad sve zbrojim i oduzmem ni jedno nije na gubitku.Ipak je sreca sto je uvijek svako samo na svom mjestu...

~STANE SVE U STROFU-DVE U BALADI,PUSTINJA PROSLIH MINUTA I OVA ZRNA SAD.I PRED TRECI REFREN VEC NISMO MLADI,USLA JE NEDAVNO SAMA U KAFE PETROGRAD.SUVISE TAJNI U OCIMA,U ZLATNI OKOV JE PRSTIC PAO,MOLIO ME DUGI POGLED DA JE KRADEM.DOVRAGA,KAFA JE GORCILA,AL TAJ SAM UKUS OD NEKUD ZNAO,PROBAO SAM JEDNOM DAVNO DIVLJI BADEM...~

DJ.BALASEVIC ~DIVLJI BADEM~