Da li se mi,zene,uvijek vezemo za neke promasene tipove?Da li je potraga za idealnim ustvari borba sa vjetrenjacama?Da li je potraga vjecna?Traje li cak i kada se udamo...Cini mi se da vecina nas i nakon udaje pomisli:~Boze da li je on taj?Jesam li mogla bolje?~Mozemo zivjeti u skladnom braku,ali vjerujem da nam se svakoj povremeno otme pitanje~sta mi je ovo trebalo?~Zasto je covjek uvijek nezadovoljan onim sto ima,bilo da su u pitanju sitnice ili krupne stvari.Uvijek je ono drugo bolje,pa se sad nekako namece i fraza ~tudje sladje~ ili ona o zabranjenom vocu.Kad razmislim malo o svom braku i o muzevima svojih prijateljica lako zakljucujem da smo se sve udale za muskarce koji nikako ne odgovaraju nasem djevojackom opisu ~idealnog.~Ili smo,u stvari,jednostavno shvatile da idealan ne postoji.Kako godine prolaze oni sto su nekad bili idealni sve su nize na toj skali ~idealnosti.~Sami su za to krivi...Moja prijateljica dugo je bila zaljubljena u jednog Igora.I danas kada prica o njemu ona kaze ~moj Igor~ mada i sam Bog je svjedok da nikada nije bio njen.Prvo je sudbina tako htjela,a poslije je ona sama odlucila da to bude tako.U to doba sve gimnazijalke su bile zaljubljene u njega.Bio je jedan od najzgodnijih u generaciji,sarmantan,trenirao je rukomet...Nije bilo tesko zaljubiti se u njega.Nazalost,kao i mnogima i za moju prijateljicu ostao je nedostizan.Po zavrsetku skole odselio se iz grada.Ona je to tesko preboljela...ili mozda nikad i nije...Nakon dugo vremena ponovo su se sreli.Njen prst na desnoj ruci vec je godinama krasila burma.Nije mogla da vjeruje da pred njom stoji on,nekada glavni frajer i srcelomac a sada prosjecan muskarac sa kojim kilogramom viska.Vrijeme je cudna stvar...Ipak ostao je isto onako sarmantan,cak i vise.Nekako uvijek sve dodje na svoje.Gledala je u tog muskarca,nekad tako obozavanog,kako polupijanim usnama prica...prica onu pricu koju je ona htjela da cuje,nudi joj ono sto je ona tako zeljela...Samo taj muskarac nije svjestan da je sa tom pricom zakasnio skoro pa deceniju.Znala je da se i on ozenio i da mu je supruga u blazenom stanju.Naravno da je odoljela njegovom sarmu,jer sada on vise nije bio ~idealni.~On je sad bio samo muskarac koji pijan pokusava da prevari trudnu zenu.Eto kako covjek sa vrha padne na dno...u tudjim ocima.Mozda bi bilo bolje da se nisu ni tada sreli,bar bi zadrzala ono lijepo misljenje o njemu.Ipak,tu postoji neka doza samozadovoljenja.Vjerovatno je i ona potajno sretna sto joj je prisao bas u ovakvim okolnostima.Ona ljepsa nego ikad a on u ne bas najboljem izdanju.Cudno je kako neki ljudi sanjaju isti san,ali u razlicito vrijeme.Kao nekakav zacarani krug...Ono sto je danas idealno sutra je vec mozda kobna greska.Ja sam sada supruga i majka i nadam se da ce me ovaj zacarani krug zaobici.Nije me zaobisao sto se tice bivsih momaka jer vecinu ih smatram greskom,ali nadam se da je tome dosao kraj.Srecna sam sa svojim muzem ali ima i onih momenata kad se i ja zapitam je li to ono pravo i jesam li mogla bolje.I tako smo opet na pocetku...Da li i vi,pored svojih partnera,nekad se pitate isto?

~CEKAO SAM DRAGA OVU NOC SVE OVE GODINE,CUVAO SAM RECI SAMO DA TI KAZEM NE.TI POTROSILA SI SVE DOBRE PRILIKE,SAD SE VRACAS MENI,ZATO BOLJE KRENI.JER I JA SAM POTROSEN,RACUN UGASEN,TU STARU TEBE NE ZASLUZUJEM.ZNAM TI PRAVU STRANU SVAKU TVOJU MANU DOBRO ZNAM.ZA TE PRICE TVOJE PRETESAN JE OVAJ MALI STAN.SAD OBUCI KAPUT SVOJ,RECI SAMO BROJ,ULICU JOS PAMTIM.BOLJE DA TE VRATIM.JER I ON CE CEKATI,NECES PRIZNATI,NJEMU NE SMES RECI,SVE CES PORECI...MISEL,NISI VISE LEPA KAO PRE,MOJ TE POGLED NE PREPOZNAJE,NE ZOVI SUZE U POMOC.MOZES TI TO BOLJE...MISEL KAD NI ZA DESET DUGIH GODINA DA ZAVOLIS ME NISI USPELA,NECES NI ZA OVU LUDU NOC...~

Z.JOKSIMOVIC ~MISEL~