Prije par dana bila sam na slavi kod prijatelja.Gosti su uglavnom bili bracni parovi.Nismo se svi poznavali ali to muskarcima nije bio problem da se odmah svi zdruze.Razgovarali su kao da se godinama poznaju,zezali se,smijali...A zene...mi smo se prvo izmedju sebe odmjerile-frizura,nokti,duzina suknje...Trebalo nam je dugo da pocnemo neobavezan razgovor,o djeci,kuci,poslu...Uvijek ista prica kada upoznas neku zenu:~Moja djeca idu u krevet u 9,a tvoja...hranim ih ovako...~Smor...Naravno onda se jos malo ogovara i tu se izgube sve teme za razgovor.Dok se mi dosadjujemo muskarci uzivaju.Da covjek ne zna da su se samo upoznali,po njihovom ponasanju rekao bi da su najbolji prijatelji.U svakoj situaciji oni se drze zajedno,a zene bi jedna drugoj zabole noz u ledja i zbog najbanalnije sitnice.Kad smo posli sa slave ~slatko~ sam se ispozdravljala sa novim poznanicama,uz obavezno ~navrati na kavu.~Muski dio ekipe se jedva razisao jer su se stvarvo dobro proveli.Da li smo mi,zene,stvarno toliko ljubomorne jedna na drugu ili smo jednostavno oprezne.Imala sam drugaricu koja je bila toliko oprezna,ili toliko ljubomorna,da je svoje momke cuvala kao zmija noge.Rijetko kada smo imale cast da upoznamo njenog novog partnera.Ali kada bi neka od nas,ostalih cura u drustvu,imala novog momka ona je bila tu da prva komentarise.Obicno bi mu nasla 1000 mana.Ali ako bi joj se svidio to je otvoreno pokazivala,ponekad i suvise otvoreno.Mislim da znate taj tip zena,ona jednostavno ne preza ni od cega zarad svojih ciljeva.Prije udaje prosla je sve kategorije,bila je sponzorusa,ljubavnica,poslovna pratnja...Samo nekako nikad nije prosla kategoriju prave ljubavi.Cini mi se da je nije ni trazila...U svoj toj svojoj nesreci ona je bila sretna.Dugo je bila u vezi sa ozenjenim muskarcem od koga naravno,na kraju,nije dobila nista,osim par samara i jednom razbijen nos.Uvijek je govorila da sam joj ja jedina iskrena prijateljica jer sam joj otvoreno govorila sta mislim.Hiljadu puta sam joj rekla da je obicna glupaca kada sebi moze dozvoliti takve stvari.Ona je sada udana i cini mi se patoloski ljubomorna.Valjda joj je jasno sta je ona sve prosla i na sta je sve bila spremna pa se sad boji za svoj brak.Boji se takvih kao ona.Ustvari,cini mi se da je ona i sad spremna na sve jer pri svakom nasem susretu pita me za tog bivseg.Zadnji put kada je bila kod mene sa muzem pricali smo o musko-zenskim odnosima,pa smo dosli na temu prevare.Ona je svom muzu oprostila navodnu prevaru i sad mu to stalno prebacuje.Njegova je greska sto joj je priznao da mu se ta zena,njegova radna kolegica,svidjela.S druge strane,ona se kao sprijateljila sa tom zenom i ona joj je sve priznala-kako je bila sa njenim muzem,kako je on nikakav muskarac,kako ne treba da ga trpi...Sto je najgore ova joj sve to vjeruje.Cekaj?Prijateljice i suparnice...to mi nikako ne ide zajedno.Ja razumijem biti dobra sa bivsom curom svoga bivseg,bar imate cemu da se smijete.Ali,biti drugarica sa suparnicom,zenom koja ti je pokusala razoriti brak...To mi je ipak previse...Rijetko zene mogu biti iskrene jedna prema drugoj,a u toj situaciji mislim nikako.Po mom misljenju rijetka su iskrena zenska prijateljstva,a ako ga nadjes moras ga dobro njegovati.U danasnje vrijeme kada su ljudi uglavnom okrenuti samom sebi i sopstvenoj koristi ako nadjes pravog prijatelja onda si pravi sretnik.Ipak,za prijateljstvo izmedje zena postoji tracak nade ali u musko-zensko prijateljstvo nikako ne vjerujem.A ti?