Novembar
24
Za mene vec u ovo doba pocinju pripreme za praznike.Nekako volim to prednovogodisnje vrijeme,tu posebnu atmosferu koja odise lijepim zeljama i nadanjem.Svi se mi nadamo necemu boljem i ljepsem,nekoj promjeni na bolje,a na kraju nas zapadne mnogo manje od ocekivanog.Mozda je to dobro,ostane nam poneka zelja za sledecu novu godinu.I tako svake godine iznova,u ovo doba,pocinjemo da pravimo spisak zelja.Ne znam da li su ta novogodisnja svjetla toliko jaka da nas stvarno zaslijepe pa onda damo masti na volju i zelimo nemoguce.Uz to sve prepustamo se i cuvenoj novogodisnjoj kupovini kada potrosimo i van nasih mogucnosti,pa poslije kukamo i brojimo dana do plate.Kad sam bila cura vec krajem novembra pocinjala sam da se pripremam za najludju noc,sta obuci,gdje izaci...Danas su moje preokupacije potpuno drugacije,sto je naravno i normalno.Sada mi je porodica na prvom mjestu.Prvi u nizu praznika je sveti Nikola.Za moju porodicu to je poseban dan,jer tada slavimo krsnu slavu.Pri samoj pomisli,kao da osjetim poseban miris slavskog kolaca koji se mijesa sa mirisom tamjana.Volim taj dan jer odise nekom porodicnom atmosferom.Za moje klince to je naravno poseban dogadjaj.Vec po navici,uoci svetog Nikole,kitimo jelku i ukrasavamo kucu raznim lampicama i sarenim ukrasima.Sve to da bi sveti Nikola,ili kako moja kcerkica kaze-drug od deda mraza,mogao da vidi nasu kucu i da ostavi neke poklone.Svake godine muz i ja kupimo im neke sitnice,igracke i slicno i ostavimo ispod jelke.Tada krisom pokucamo na prozor i djeca su uvjerena da im je to stvarno sveti Nikola kucao i ostavio poklone.Nekako svaki praznik trudim se da njima bude poseban,da ga oni zapamte.Kada odrastu zelim da,ma gdje bili,uvijek u sebi nose taj dasak porodicne atmosfere,taj nezamjenjivi osjecaj spokojstva i topline.Zato se trudim da kroz zivot nose samo lijepe uspomene iz djetinjstva.U nasem malom gradu svake godine,uoci svetog Nikole,organizuje se vec tradicionalni djeciji maskenbal.Posto sam ranijih godina smatrala da su moji klinci premali nisam ih nikada maskirala,ali redovno smo isli kao posmatraci.Ove godine odlucila sam da ih maskiram,ali nekako kao da mi je mozak blokirao pa ne mogu da smislim odgovarajuce maske.Zato bih zamolila vas,drustvo sa bloga,da mi pomognete.Ucinite jedno dobro djelo,pomozite mami koja zeli da napravi svojoj djeci posebne praznike,pa mi posaljite vase predloge koje maske da napravim.Imajte u vidu da imam djecaka i djevojcicu i da ta ideja(maska) bude izvodljiva u nasoj maloj kucnoj radionici(da ne bude mnogo komplikovana za izradu).Unapred hvala...
24 Novembar 2008, 15:43
Pa draga Grlice, poštuj želje svojih mališana, razgovaraj sa njima o tome kako oni žele da izgledaju.To je njihova noć, pa nek pamte sreću koju su te noći nosili u svojim malim srcima.Pozdrav za mališane.
24 Novembar 2008, 15:54
@luna
I oni su neodlucni,danas zele jedno sutra drugo,a imaju i takvih ideja da bi nam stvarno trebao profesionalni kostimograf.Imas li ti kakvu konkretnu zamisao
24 Novembar 2008, 19:44
Pola mog zivota sam provela na maskembalima, sa festadjunima kako se to kod nas kaze. ;) Kad sam bila klinka to su bili najvazniji dani u mom zivotu. E sada, sto se tice kostima mi smo ih uvek sami sili, ali tu treba jako puno posla i trebas bar nekog ko ume zaista da sije.
Ne znam odakle si, ni koliki su klinci, ali danas je to sve mnogo lakse. U Novom Sadu imaju da se kupe predivni kostimi, ne previse skupi. Za devojcice sam videle kostime iz "Snezane i sedam patuljaka" i Princezice a to mi je prekrasno. A za decake su slatki oni kostimcici Spidermana. Da je to bilo u moje vreme..ih, mojoj sreci ne bi bilo kraja. ;)
A sto se tice ovih rucno pravljenih maski, jednom sam bila Cvet. To je podrazumevalo sivenu zelenu majicu i pantalonici i veliki cvet koji se navuce na glavu sa veeelikim laticama, koje su prvo sasivene od grubljeg materijala i onda napunjene sundjerom.. Bez slike tesko mozes da zamislis, je l' da? ;) Bilo je slatko. Mozes i uvek napraviti Vesticu.. potreban ti je samo onaj veeeliki crni sesir, crna majica i duza suknjica, natapirana kosica, i rumeni obrazi. ;) I Indijanci su bili popularni u moje vreme.. I tako.. Ima tu puno posla ako zelis da bas lepo izgledaju maske, ali vredi. Zaista. :)
24 Novembar 2008, 19:55
@altamoda
hvala ti na savjetima.Kod nas bas nema prodavnica gdje bih mogla da kupim neku originalnu masku,a nekako mi se cini bolje da je sami sasijemo ili smislimo.Samo to pripremanje i sivanje njima ce stvarati radost.Prosle godine je bilo tih kupljenih kostima pa smo tako imali nekih 6-7 djecaka isto kostimiranih,bili su nindza kornjace.Ovo sa vjesticom nije lose a ni komplikovano.Jos jednom hvala
24 Novembar 2008, 21:51
Možeš li mi molim te reći koji je datum sveti Nikola? Važno mi je!
Dala si mi ideju za post... možda sutra, preksutra, dok se moj kompić oporavi:):)
24 Novembar 2008, 22:39
@anam
draga moja sveti Nikola ti je za skoro mjesec dana,tacnije 19.12.Mozda ces reci da sam luda sto vec pisem o tome ali treba mi vremena da napravim te maske.Uostalom ovako imas i ti vremena da smislis o cemu ces pisati.Pozdrav
25 Novembar 2008, 00:19
Ne bih znao sebi izabrati masku, a kako onda drugome. A volio bih pomoći savjetom. I nije istina za ovo s poklonima. Sveti Nikola postoji, on donosi poklone djeci. Staviš čizmu na prozor pred spavanje i da vidiš kako se ne može zaspati od iščekivanja jutra i šta ćeš tamo zateći. Sveti Nikola je moj najdraži svetac. I zbog Barija, da se razumijemo :).