Nas zivot obicno obiljeze one stvari koje se ne dogode,dogadjaji koji se ne dese,zelje koje se ne ispune,ljubavi koje se ne uzvrate,usne koje nas nikad ne poljube.Obicno su nam najvazniji oni o kojima nikad ne pricamo,jer suvise je tesko sjecati ih se.Ovako je lakse,cutimo...kao da se nista i nije desilo.Ustvari,desilo se toliko malo da nemamo o tome sta da ispricamo,a to malo znacilo nam je toliko puno.
~REDAK SAM GOST U STAROM KRAJU,AL ZNAM STA MISLE I U SNU.I ONI MENE DOBRO ZNAJU JER CAK NI PRIPITI NI DA POMENU NJU.ONI NE PRICAJU O NJOJ A JA SE NE RASPITIVAM,UKRSTIM POLITRU I NOC,I TU I TAMO NA TAJ KRST SE PRIKIVAM.VEC ME I DUNAV PRETICE,MOJA ME SENKA SPOTICE,AL NISTA ME SE NE TICE I MALO STA ME POMERA I DOTICE,SEM MOZDA NJE...~
I tako nas ta uspomena prati kroz zivot.Mi je nosimo sa sobom,hranimo je otkucajima svog srca.Udisemo je kao dim od cigarete,svjesni da nas ta uspomena gusi,ali smo se nekako navukli na nju,skoro pa da smo ovisni.Ovisni od sjecanja...
~NA SVIM MOJIM CRKVAMA SATOVI SU STALI,KAZALJKE SE SRECOM BAS TADA SKLOPISE.STO HILJADA RECI ZNAM AL JEDNA MI FALI DA NJU KAKO TREBA OPISEM...~
Ne znam zasto bih i sada pisalo o onome o cemu se cuti.Mozda mi to vise ne bi bilo tako lijepo,cisto,sveto...Tesko mi je i da se sjecam...
~TAJNE SU TU ZATO DA IH NEKO NASLUTI,POSTOJI REC KOJA VREDI TEK KAD SE OCUTI...~
Pamtim samo oci,oci koje su me zeljele a nisu me gledale,usne koje se nisu spojile sa mojima,pamtim ulicu kroz koju vise ne prolazim.Da,pamtim jos i sto u onom lokalu gdje smo se upoznali(jos je na istom mjestu),pamtim tvoju sivu majicu,omiljenu pjesmu,film...pamtim sve...Samo tebe pokusavam da zaboravim...Zato i cutim.Ono o cemu se ne govori kao da se i nije dogodilo.Ustvari,to je i istina,nije se nista ni dogodilo.Ili sam suvise puta ponovila ovu recenicu pa sada i vjerujem u nju.Ne mogu da zaboravim nas zadnji razgovor kada si mi,umjesto poljupca,samo uhvatio ruku i lagano je stisnuo.I sada kao pecat,taj dodir stoji na mojoj kozi,grije mi ruku u ovo snijezno popodne.Vise nista necu pisati jer mogla bih reci stvari koje je bolje da se ocute...
~NEDOSTAJE MI NASA LJUBAV,MILA.BEZ NJE SE ZIVOT KRUNI UZALUD.NEDOSTAJES MI TI KAKVA SI BILA,NEDOSTAJEM I JA ONAKO LUD.JA ZNAM DA VREME SVEMU MENJA BOJE I DA JE SILAN SJAJ POMRACILO AL MENI ETO NISTA SEM NAS DVOJE NIJE ZNACILO.JA ZNAM DA VREME UVEK UZME SVOJE I NE ZNAM STO BI NAS POSTEDELO, AL MENI ETO NISTA SEM NAS DVOJE NIJE VREDELO...~
25 Novembar 2008, 14:41
Ja pamtim sve u vezi mog tate...
25 Novembar 2008, 14:44
Draga grlice, svi se mi ponekad vratimo u prošlost i to je normalno.Ponekad lijepo, ponekad bolno.Ipak, ja prošlost koristim kao podsjetnik koliko sam u ovom trenutku bogata žena, koliko sam sretna kao majka, supruga...Nadam se da je i sa tobom takav slučaj.Ono što nije bilo suđeno da se desi, najbolje i neka nije.Živim život u ovom trenutku , trudim se da budem sretna i da usrećim one do kojih mi je stalo...Puno pozdrava
25 Novembar 2008, 14:46
I meni nedostostaje upravo to jedino sto je vredelo....
25 Novembar 2008, 15:15
da nije i ovakvih uspomena ne bismo bili kompletni.
Prijatno!
25 Novembar 2008, 15:49
@tijanas
Draga Tico naravno da treba da pamtis,to je dio tebe,on i dalje zivi kroz tebe,u tvom srcu,kroz uspomenu na njega
PS.NEMOJ DA SI TUZNA
25 Novembar 2008, 15:52
@luna
naravno da zivimo u sadasnjosti,da se borimo za buducnost,ali neke stvari iz proslosti uticale su na to kakvi smo ljudi postali.To je sada sve iza nas i zato i kazem da je o nekim stvarima najbolje a i najlakse cutati.pozdrav...
25 Novembar 2008, 15:54
@casper
Covjek se nauci zivjeti s tim,nikada u zivotu ne mozemo nesto dobiti a da pri tom nesto ne izgubimo.Zato nadaj se da ono sto zaista vrijedi tek dolazi,tako ce ti bar prividno biti lakse
25 Novembar 2008, 15:56
@domacica
potpuno se slazem sa tobom,uostalom to su samo uspomene i ne mogu nikome nastetiti.I ja tebe pozdravljam
25 Novembar 2008, 16:44
Izuzetno lepo rečeno bravo grlice, glavu gore samo napred uspomene neka ti budu samo podstrek ... nisi sama u tom vrtlogu svi delimo istu sudbinu :(((
25 Novembar 2008, 17:00
Hvala ti na pohvalama HA HA ovo bas i nisam lijepo rekla ali necu da brisem
Znam da nisam jedina u tom vrtlogu,pa odmah je lakse
25 Novembar 2008, 17:08
ŽIVOT JE ČUDO KO ZNA MOŽDA BAŠ KADA POGLEDAŠ IZA SEBE UGLEDAŠ NEŠTO NOVO ŠTO ĆE TI POMOĆI, OPUSTI SE I UŽIVAJ I ZNAJ DA SE U ŽIVOTU SVE PLAĆA I VRAĆA :) HVALA ZA SUTRA I LJUBAC TEBI ... SUTRA ĆU JA SEDETI I TRAŽITI PODSTREK ALI ŽIVOT NE BI BIO ZANIMLJIV ... UŽIVAJ GRLICE
25 Novembar 2008, 17:27
Necu ti reci ni da ne treba to da zaboravljas, ni da te to cini potpunom osobom, ni da je to u proslosti, da gledas u buducnost... Postoje ljudi koji nas jednostavno bole, i dogadjaji koji nas bole, i vreme koje je proslo a jos uvek boli. Postoji. I s tim naucis da zivis, i naucis da cutis..dok ne cujes neku pesmu..eto kao bas tu, Djoletovu..
* Naposletku...Ti si dobro znala ko sam ja...Otkud sad te suze, moja mila?
Rekla si da se za točak bršljan ne hvata...Zalud izgužvana svila...To je tako...Ne pravi od tuge nauku...Mami svetlo na sledećem bregu...Okopniće moj otisak na tvom jastuku...Kao "jezuška" u snegu...*
25 Novembar 2008, 17:34
@altamoda
naposletke ti si navek znala da sam svirac,brosic sto se tesko pribada,da me moze oduvati najblazi nemirac,da cu u po reci stati,da se necu osvrtati nikada...JEDNA OD MOJIH NAJDRAZIH PJESAMA,POZDRAV ZA TEBE
25 Novembar 2008, 18:41
Да, такав је човек: хоће што нема, тражи што не може имати, сећа се онога што се могло десити а није. Живот у машти често може да поремети живот на јави. Треба се чувати од тога. Мислим да ти то знаш...
25 Novembar 2008, 18:53
@pricalica
naravno da znam,ova prica ne mora znaciti da je moja,to je prica koju je moglo 90% ljudi da dozivi,jer smatram da vecina nas ima nesto ili nekoga o kome cuti
25 Novembar 2008, 18:53
Eh, gde me dirnu...tužno, toplo, snažno...
25 Novembar 2008, 19:30
hvala sanjarenja,pozdrav