Novembar
30
Jos kao djevojcica voljela sam da se sredjujem.I danas pamtim svoju suknjicu na volane,koju sam kao cetvorogodisnja curica oblacila i glumila da sam Lepa Brena(moram da napomenem da se u medjuvremenu moj muzicki ukus promijenio).Tako sam ja zamisljala da sam poznata pjevacica,a iz tadasnjih novina po imenu VEN izrezala sam sliku Alena Islamovica i nosala je po kuci tvrdeci da mi je to momak(moram da napomenem da se u medjuvremenu promijenio i moj ukus po pitanju muskaraca).Kao tinejdzerka,zajedno sa sestrom,skoro pa svakodnevno sam mucila mamu(koja je znala da sije) da mi sije neke nove hlace,bluze,suknjice...I nikada mi nije bilo dosta.Ta mi je navika ostala i danas.Uvijek kukam kako nemam sta da obucem,a onda se iznenadim kad u ormaru nadjem neku majicu koju sam davno kupila i zaboravila da je imam.Ja sam onaj tip zene koja ni u prodavnicu,po kruh i mlijeko,ne moze da ode a da ne stavi malo pudera i bar maskaru.Neko ce reci da su to kompleksi,ali takvom misljenju se ostro protivim.Jednostavno,navikla sam tako i tako se bolje osjecam.Vec sam pisala da sam sa svojim sinom u par navrata lezala u bolnici radi fizikalne terapije.Kada sam prvi put smjestena na odjel ne mogu da opisem moj strah,stres...Imala sam tu nesrecu da budem u sobi sa zaista tesko oboljelom djecom i njihovim majkama.Oko mene je bilo sivilo,tuga i naravno strah za zdravlje sopstvenog djeteta.Ujutro smo se budile u 6 i dok bi moj malisan jos spavao ja sam odlazila u bolnicko kupatilo kako bi obavila jutarnju higijenu i jedan svoj mali ritual-stavila bih malo pudera,maskaru i sjaj za usne(za moj pojam minimum kozmetike).U svom tom groznom okruzenju ja sam se bolje osjecala kada bi se tih 5 minuta posvetila sebi.Svake srijede bili su organizovani sastanci majki,takozvane ~grupe,~gdje bi majke izlagale svoje probleme,zapazanja i razgovarale sa psihologom i socijalnom radnicom.Na jednom takvom sastanku ja sam ostala,blago receno,sokirana.Jedna zena zapocela je temu nebrige majki za svoju djecu.Tada je rekla da ne moze da shvati pojedine majke,koje su dosle tu zbog svog djeteta,da mogu da se ovdje nasminkaju.Naravno da sam prepoznala sebe u toj prici jer sam bila jedna od rijetkih koje su to radile.Ne mogu da shvatim takav stav.Zena koja ne vodi racuna o osnovnoj higijeni nalazi za shodno da daje takve komentare.Uzas...Zar sam ja losa majka ako zelim da odvojim malo vremena za sebe,zar je to dokaz da ja ne volim svoje dijete ili da se ne brinem za njega ako sam stavila kremu na lice.To je strasno...Sam Bog zna koliko mi se puta ta ista maskara razmazala zbog suza na bolnickom jastuku.Najgore je prosla jedna majka koja je u bolnickom dnevnom boravku nalakirala nokte.Dobro da je nisu lincovale.To je za nekolicinu zena bio krajnji bezobrazluk,~pa djeca su se mogla ugusiti od mirisa laka.~To mi je jedan specifican primjer kako zene mogu suditi jedne drugima.Obicno one koje komentarisu su u stvari suvise nezadovoljne svojim zivotom,pa se hrane ogovaranjem drugih.I tako one sude:ova je dobra-ova ne,ova je losa supruga,ova je losa majka,domacica i tako u nedogled.K oliko sam se samo puta susrela sa pogledom koji govori:lako je njoj,ta kuci nista ne radi.Ne znam zasto ljudi imaju te predrasude da zena ako se dotjera,nasminka,obuce kratku suknju automatski postaje losa domacica.Odmah se sumnja u njene sposobnosti,jer ona naravno trudi se da izgledom sve dobije,pa krenu komentari tipa:~ona ne zna ni rucka spremiti,samo sjedi kuci i maze nokte.~Ja bas onda u inat takvima necu da se odreknem svojih malih zadovoljstava:lakova za nokte,lajnera,ruzeva,sjenila,nezaobilaznih visokih potpetica i drugih malih prijatelja.Razmisljajuci kako da zavrsim sjetila sam se jednog momka s kojim sam se druzila kao cura,koji je bio porijeklom iz Hrvatske.Uvijek mi je u sali govorio:~Ja tebe nikad ne bi ozenio,Bosanka a ni pite ne bi mogla spremiti sa tolikim noktima.~Sada kada sam se udala nokte sam skratila,crvenog laka se nisam odrekla,a pitu znam da napravim.Zato vi muskarci,ako vidite curu sa dugim nalakiranim noktima,nemojte da imate predrasude o njoj.Vjerujte,znace vam napraviti i pitu,imacete rucak svaki dan a uz to sve imacete i lijepu zenu pored sebe,koju ce vjerovatno nekolicina dezurnih dusebriznika uvijek ogovarati.
30 Novembar 2008, 01:27
kada se nađeš u situaciji da moraš da boraviš sa primitivnim osobama, koje u ličnoj higijeni vide što se u nas kaže "bijes" možeš samo da ignorišeš, što si vjerujem i činila.
Duge nokte oduvjek imam, pitu rasukati znam a i pilav. Domaći, žut ko dukat. Mogu ti i recept dati.
Šminkam se uz prvu jutarnju kafu, uvijek, naravno diskretno, lijepa sam od sebe:)
Oblačim sve ono što je meni ugodno i što mislim da mi dobro stoji.
A ogovaranje...
šta će besposlene žene.
I u povjerenju... muškarci ogovaraju još ružnije.
30 Novembar 2008, 01:36
@donna
Ovaj komentar kao da sam ja pisla,kao da je nastavak mog teksta.Dobro si rekla-sta ce besposlene zene nego ogovarati.Draga moja idemo ja i ti sad skinuti sminku pred spavanje i laku noc.haha
30 Novembar 2008, 01:38
@donna
zaboravih ti napisati da sutra ocekujem recept,pozdrav
30 Novembar 2008, 01:44
upravo se spremam da skinem šminku, stavim noćnu kremu i zaplovim u carstvo snova.
Nokte sam sredila danas.
Recept za pilav ćeš dobiti, ne brini, pripremi oklagiju:)
30 Novembar 2008, 09:55
Ogovaranje ide u rok službe. Za dobrim se konjem diže prašina, kažu naši ljudi.
30 Novembar 2008, 10:16
@sanjarenja56
dobro ti jutro,mada je ovdje kod mene nekako tmurno i puse neki jugo.Nadovezala bih se na ovu tvoju izreku:ne gledaj sta ti se kaze vec ko ti kaze.
30 Novembar 2008, 14:05
Некада ми би важно због мене, сада ми је нешто друго важније и од једног и од другог, а не смета ми ни једно ни друго. Ма ја баш волим људе свакојаке. Баждарење је најбитније, држим. А од поспремања `света` се уморим још како. Па онда мислим у себи: ама што да се ја умарам!?
Поздрав од Причалице.