Koja je formula za iskrenu ljubav,uspjesan posao,dobar brak,srecan zivot...Jos kada bi i to saznala...Eto Deda Mraze,ove godine ispod jelke mi ostavi samo ceduljicu sa tom formulom(...samo...malo li je...).I kada bi covjek imao tu formulu da li bi bio zadovoljan?Da li bi trazio vise?Postoji li osoba na svijetu koja je u potpunosti zadovoljna svojim zivotom?U Deda Mraza vec odavno ne vjerujem tako da sam na vrijeme shvatila da do ove formule moram doci sama.I nekako taman kad rijesim jedan dio zadatka,sa druge strane mi se pokvari racunica,pa nikako da dodjem do kraja...Pocnem racunati ispocetka.Sve mi se cini,kako vrijeme prolazi,da su samo rijetki koji dodju do konacnog rezultata-potpune zivotne srece.Svako srecu drugacije dozivljava,ali mislim da nema potpune srece.Uvijek,i u najsrecnijim momentima,postoji u nama nesto sto nas tisti.Kao neko prokletstvo.Danas smo srecni,a vec sutra ko zna sta nas ceka...Da li covjek treba uopste da se opterecuje sa takvim stvarima?Treba li se prepustiti trenutku,zivjeti za ovaj momenat ili biti oprezan i u svakom momentu misliti sta nam donosi sutra.Mislim da treba naci neku sredinu...U najtezim situacijama treba pronaci neku unutrasnju snagu,treba se boriti.Svi cemo se mi u zivotu susresti sa bolescu,tugom,smrti,doci ce nenajavljeno,bicemo nespremni...ali treba biti jak,naci neku svijetlu tacku i ici ka njoj,sve dok nas ta svjetlost ne obasja.Moja svjetlost su moja djeca,njihove oci osvjetljavaju moj zivotni put i u najvecem mraku.Nasuprot tim teskim momentima stoje trenuci najvece srece.Njih treba sto bolje iskoristiti,jer ne znas koliko ce trajati.Cini mi se da i najveca sreca nije toliko snazna kao i najmanja nesreca.Dok smo srecni ne razmisljamo mnogo o tome,a kad smo tuzni ta nas osjecanja preplave,guse...Tesko je naci ravnotezu.Evo nekakvog mog recepta:dve kasike srece izmijesas sa malo smijeha,tome dodas par djecijih rucica koje vas grle,jedno rame na koje cete nasloniti glavu i da ne bude sve idealno,cisto radi ravnoteze,dodate jos pola kasicice tuge.Znam da ovo nije recept za srecan zivot,ali sigurno djeluje na jedan dan,na jedan momenat,momenat srece.A kada imate te djecije ruke oko vrata,to rame na koje cete se nasloniti ,onda neka vas i sibaju oluje,nece vam moci nista.Samo se cvrsto stisnite jedno uz drugo,branite tu svoju malu tvrdjavu gdje ste koliko-toliko sigurni.Zasigurno ce biti momenata kada ce neki jak vjetar i da vas dotakne,da vam mozda i srusi neki dio te tvrdjave ali vi onda jos jace stegnite ruke jedni drugima,svojom ljubavlju odbranite se od tuge i zla.Molim vas,stvorite poseban,zastitni zid od ljudske zlobe,ljubomore i pakosti.Ona moze tu vasu tvrdjavu da srusi prije nego bilo kakva oluja ili zemljotres.Na kraju,kada bolje razmislim,eto dosla sam do carobne formule:LJUBAV I PORODICA.Kada to imate i najtezi trenuci nece biti toliko teski,a momente najvece srece imacete s kim da dijelite.

~HEJ,MNOGE VATRE SAM LOZIO I MNOGE VODE ZAMUTIO NOSEN SRECOM I ZLOM.I DA ZNAS TRI SAM BANKE POTROSIO A DA NISAM NI SLUTIO DA SVE TO TEK PROHUJI SA VIHOROM,JEDNOM ZAUVEK...HEJ,SAD ZNAM GDE SAM GRESIO I GDE SAM NAZALOST BIO GAD,A GDE NAZALOST NE.I DA ZNAS SVE SAM REBUSE RESIO ALI IPAK SE PONEKAD JOS ZALETIM NA VETRENJACE.I VIDIS VEC SAM TU NA POLA PUTA,SVE JE DIM.I FOTOGRAFIJE OD VREMENA IZBLEDELE.I VIDIS VEC SAM TU NA POLA PUTA,SAD MI TREBAS TI,BUDI VODIC MOJ KROZ MUTNE PREDELE...~

BALASEVIC ~Na pola puta~