uspomena

Njegove oci bile su plave,kad bi ga pogledala u oci kao da bi uronila u nebeski svod.Taj samouvjereni pogled tesko je zaboraviti.Izasla je iz kuce obavijena sladunjavim mirisom svog parfema,laganim ali sigurnim korakom u visokim potreticama.U susret joj je isao muskarac,visok,njegovo mrsavo tijelo ipak je odavalo utisak da je nekada bilo misicavo.Podigla je pogled i susrela se sa plavetnilom mora,pogledom koji se ne moze izbrisati tako lako iz sjecanja.Osjecala je taj pogled na sebi,osjecala je i zbunjenost u tom pogledu,a vidjela je i da je on lagano zastao,kao da razmislja sta da radi-da li da joj se javi ili da prodje.Sudbina ili mozda zdrav razum,ucinili su svoje...prosli su jedno pored drugog.On je u svojim nozdrvama jos osjecao njen miris,u glavi mu je odzvanjao odjek njenih potpetica.A ona,ona je nastavila da koraca i u mislima se vratila u jedno davno ljeto kada je te oci srela prvi put.Sjedila je u kaficu sa drugaricom kada ju je prostrijelio taj samouvjereni pogled.Ona je okrenula glavu jer je nisu privlacili takvi muskarci.Bio je stvarno zgodan,imao je ono nesto u sebi...ali jednostavno nije bila zainteresovana.Znala je da je on tatin sin,da zivi u Njemackoj ali da povremeno dolazi u rodni grad,da vozi najmoderniji auto,da se zene prosto lijepe za njega.Imala je osjecaj da nisu jedno za drugo.I danas dok je koracala svojom ulicom u kojoj ga je srela nakon toliko vremena,bila je potpuno sigurna da nisu bili jedno za drugo.Misli su joj se opet vratile u zadimljenu diskoteku i vece kada su se upoznali.Desilo se kao i u obicnoj prici-njih dvije drugarice,njih dvojica drugova...oni su im prisli,ona se trudila da mu odoli,ali bilo je tesko ne pokleknuti pred njegovim sarmom.Sutradan su se opet nasli,odvezli su se do susjednog grada,vozio je 140 a sa CD-a se culo "ovo je vrijeme paklenih vozaca..."Sjedili su na splavu,miris rijeke se sirio a on je pricao i pricao...bio je cudan,sav u nekom svom svijetu,ali tim vise ju je privlacio,njegov sarm kao da ju je opcinio.I danas dok su je njene srebrne potpetice vodile sto dalje od njega u glavi su joj se vrtjeli stihovi pjesme od Harija koju su slusali na tom splavu:ZJENICO OKA MOGA ZIVOT JE BABAROGA,PLASI ME PLASI KO DA ZNA.ZJENICO OKA MOGA JA NEMAM NIKOG SVOGA DA NOCAS UTJEHU MI DA...Ponovo se u mislima vratila na vece njegovog odlaska.Bili su zajedno i on je te noci putovao nazad u Berlin,na nekoliko dana i odmah se vraca.Uveo ju je na prvi sprat svoje kuce gdje je bila kao mala galerija.Pokazivao joj je redom slike koje je naslikao njegov otac.Peli su se lagano uz stepenice dok se nisu nasli u potkrovlju,njegovom malom raju.Stajali su jedno pored drugog kraj prozora i gledali kako se svijetli grad.Dodao joj je casu sa picem,gledao je tim ocima koje se ne zaboravljaju.Rekao je:"Kad bi samo ti mogla samnom,sve bi bilo lakse.Ti ne znas gdje idem."Osjecala je da je tuzan,ali nije mogla dokuciti zasto.On je bio suvise ponosan da bi joj bilo sta rekao,da bi joj otvorio svoju dusu.Noc je lagano odmicala...Ona je sjedila na fotelji sklupcanih nogu i sa cigaretom u ruci.Gledala ga je kako spava pokriven tankom plahtom,kontura njegovog tijela se nazirala.Gledala ga je i pitala se sta se krije iza tih misica,iza te maske hladnog i snaznog muskarca.Da li mozda djecak o kome roditelji nisu suvise brinuli zauzeti svojim obavezama,da li njezni muskarac zeljan ljubavi...Nikada to nije saznala,mada je bila na dobrom tragu.Pogledala je na sat,3 ujutru.Prisla je i poljubila ga,on se probudio,otisao u kupatilo da se istusira.Ona je slusala taj mlaz vode koji joj je komesao misli.Nije joj ni samoj bilo u potpunosti jasno sta ona radi tu,ali njegove oci kao da su je vezale.Sjeli su u auto i on ju je odvezao kuci.Uvijek je ponavljao isto,kako bi volio da moze ostati.Bio je tako njezan.Nakon dva dana javio joj se iz Berlina,rekao je da samo zavrsi neki poslic i stize,tu je za par dana.Da,rekao joj je i da mu nedostaje...Od tada su prosle godine.Nisu se vidjeli sve do tog dana kada je slucajno izasla da kupi nesto u gradu.Prosli su jedno pored drugog kao stranci,ali pogledi su rekli ono sto oni nikada nisu.Koracala je dalje i jedna suza skliznu joj niz obraz.Suza...kraljica svih voda...Ista ona suza koja joj je klizila niz lice kada je prije 7 godina saznala da su ga uhapsili na granici dok je pokusavao da prenese drogu.Bili su joj tad jasni svi njegovi poslovi,skupa auta,razmetanje sa novcem,ali i njegov strah.Strah koji je osjetila u tom plavom oku one noci kada su se rastali.Obrisala je lice da ne bi razmazala sminku i tom suzom kao da je zaklopila knjigu,zatvorila to poglavlje svog zivota,u isto vrijeme i sretna i tuzna.Tuzna sto je suvise suza bilo,a sretna sto je on ipak ziv,zdrav i slobodan.Prsti sudbine ucinili su svoje...zivot ide dalje...nastavila je koracati...