U svakoj bori na licu moje bake prepoznajem po jednu zivotnu patnju.Oko usana ima dosta bora i ja ipak cvrsto vjerujem da su to bore smijalice.Jer ma koliko je njen zivot bio tezak,ona je bila vesela i nasmijana.Rodjena je davne '36. kao drugo dijete u porodici.Imala je starijeg brata,a poslije nje se rodila jos jedna djevojcica.Bili su u to vrijeme imucna trgovacka porodica.Neka njena zivotna tragedija pocela je kad i mnogim drugim.Za vrijeme rata oca su joj odveli u Jasenovac gdje mu se izgubio svaki trag.Kada bi mi baba o njemu pricala uvijek je u oku imala nekakav sjaj...to je bila suza pomijesana sa ponosom.Po zavrsetku rata cijela porodica-stricevi,strine,njihova djeca,zivjeli su u staroj kucici koja je jedina odoljela ratnom vihoru.Od kuce u kojoj su ranije imali trgovinu,a koja je u toku rata pretvorena u partizansku bolnicu,ostale su samo rusevine.Tako je moja baba zivjela sa svojim bracom i sestrama,sto rodjenim,sto od strica i kako ona kaze "cekala svoj red za udaju."U to doba "ne dao Bog da se uda preko reda"-morale su se prvo udati sve starije sestre iz kuce.Tako,kada je napunila 16 godina,dosao je red i na nju.Udala se za momka iz istog sela,otisla u njihovu kucu i sa samo svojih 16 godina preuzela ulogu domacice.Trebalo je samo nahraniti sva gladna usta,raditi u polju,voditi racuna o stoci,donijeti vodu sa izvora...Sve to jednoj zeni ne bi bilo tesko da je dobivala bar mrvu ljubavi za uzvrat.Njen muz,moj deda kojeg nikada nisam upoznala sem u pricama,volio je zivot da udise punim plucima,volio je i koju casicu vise,nije bas volio porodicnu stegu.Uskoro je baka rodila sina,moga oca i tako je imala svoju ljubav kome da pruzi.Nakon samo par godina braka uhvatila je svog muza u prevari i to sa zenom svog rodjenog brata.I danas joj se divim na hrabrosti sto je tada,kao neuka seljancica spakovala svoje stvari i sa petogodisnjim sinom napustila muzevu kucu i otisla u grad.Nije htjela da se vrati u svoju straru,porodicnu kucu vec je odlucila da pocne zivot od pocetka,prakticno od nule.Bez novca i skole,ali sa postenjem u srcu koje je jos uvijek bilo ranjeno zbog muzeve prevare i sa silnom zeljom i voljom za zivotom,moja baka se nasla na jednoj zivotnoj prekretnici.Uzela je sudbinu u svoje ruke i pocela da se bori.Upisala je kurs za krojacice,uskoro se zaposlila u jednoj fabrici,dosla do "svog dinara" kako ona to voli da kaze.Zbog svoje komunikativnosti i veselosti uskoro je postala omiljena u drustvu.Sa muzem se nikada nije zvanicno razvela,a on je tih godina otisao u Australiju i vise nije dolazio.Cesto joj je slao pisma i molio je za oprost sto mu ona nikada nije dala.Molio ju je da mu oprosti i da ona i moj otac dodju da zive sa njim u Sidneju,ali ona je ostala neumoljiva.Taj muskarac ju je jednom dovoljno ranio da nije zeljela da ponovo prolazi kroz isto.Njegova pisma su vremenom postajala sve rijedja i jednom je naprosto prestao da se javlja.Iako je uspjela da se uklopi u gradski zivot i da pronadje neku svoju srecu,nekakva zla kob nije dala mira.Majka joj se razbolila i umrla,brat joj je poginuo u nesreci dok je radio u zeljezari u Sisku.Njena mladja sestra se udala i rodila kcerkicu Anku.Par dana nakon sto se porodila padala je jaka kisa,a krave su bile na pasnjaku i nije imao ko otici po njih.Nesrecna zena,iako jos neoporavljena od poroda,otisla je u polje da dovede krave kuci,pokisla do gole koze.Uskoro se razbolila i umrla.Moja baka zna reci da je curicu zeljela da uzme sebi,ali nakon nekoliko mjeseci mala Anka je otisla za svojom mamom.Tako je moja baba ostala sama,bez ikoga svoga da je zastiti-bez oca,majke,brata,sestre,muza...Imala je samo to jedno dijete koje je bilo i njena sreca i nada i njen smijeh.Borila se ona kroz zivot hrabro i sve te njene nesrece obiljezile su njen zivotni put.Ona nije poklekla vec je sa osmjehom nastavila da se bori.Kao samohrana majka uspjela je da dobije od drzave stan,da posalje sina na studije u Beograd,da proputuje cijelu bivsu Jugoslaviju.I danas volim da gledam njene stare slike-tada nezaobilazni Kumrovec i Kuca cvijeca,Dubrovnik,Split,Zagreb,Neum...Pa onda slike sa raznih svecanosti sa kojih mi se smije moja baka u prelijepim haljinama od satena i sa perlama oko vrata.Onda naidjem na jos jednu staru sliku.Na njoj je moja baba iz vremena dok je bila u braku sa dedom.Niko ne bi prepoznao da je ta zena u satenskoj haljini sa prethodne slike i ta seljancica sa pletenicama preko grudi,maramom na glavi i opancima na nogama,ustvari ista zena.Ona se borila i izborila za svoj zivotni put,uzela je svoj zivot u svoje ruke.Nije dozvolila da drugi to cine za nju ili da se prepusti sudbini pa "sta joj Bog da."Ja se molim Bogu da mi samo da hrabrost,snagu i mudrost koju je ona imala.Zivot je tako cudan.Nekada se nasa najveca nesreca,ili bar mislimo u tom trenutku da je to nasa najveca nesreca,pretvori u nasu zivotnu srecu.Kada ju je muz prevario mislila je sta dalje,sve je propalo,ali ona je pronasla snagu u svom srcu i krenula dalje ne osvrcuci se na proslost.Ko zna kakav bi zivot imala da je ostala u tom braku,na selu,vodeci brigu o tolikom domacinstvu.Moja baka danas kaze da vjerovatno ne bi bila ziva.Ona je danas,sa svoje 72. godine,vitalna starica koja mi ponekad pomaze i cuva moju djecu.Kaze da su njena najveca sreca njenih cetvero praunucadi koje je docekala i da danas zivi samo da bi njih gledala.Ja joj se uvijek smijem kada kaze da zeli samo da dozivi da zaigra na svadbi moje petododisnje kcerke.Ko zna?Mozda...Zivot je tako nepredvidiv...I tako kada se zagledam u oci moje bake kao da udjem u neki vremeplov,vidim neorane njive,polja maka,psenicu koja se njise na vjetru u doba njenog bezbriznog djetinjstva.Vidim gustu sumu i svoju baku u zagrljaju svoje majke kako sjede sklupcane na suhom liscu.Oko njih je jos majki i djece koje su se sakrile u sumi pred neprijateljskim puskama u ratnom vihoru.Vidim svoju baku u novim cipelama koje je obula prvi put kako nesigurno koraca po gradskom asfaltu vodeci za ruku petogodisnjeg djecaka,a u drugoj ruci nosi preteski kofer.Vidim svoju baku kako pjeva i putuje,vidim pijesak pod nogama na nekoj plazi u Kastelu.Vidim zutu,grobljansku zemlju koja pada po kovcezima njenih najmilijih.U tim ocima prepoznajem sebe i svoju sestru i svu ljubav koju nam je ona pruzila.Vidim ljubav,srecu,tugu,patnju...U ocima svoje bake vidim zivot...zivot sa svim svojim ljepotama i patnjama koje ga,u sustini i cine...

~ZIVOT JE MORE,PUCINA CRNA,OSEKA SRECE A TUGE PLIMA....~

~NIJE MI SRCE PLASLJIVA SRNA,JA SE NE BOJIM VELIKE VODE...~