Nerviranje i stres-sastavni dio zivota.Sto postajemo savremeniji i sto nas vise preplavljuje moderna tehnologija mi se sve vise nerviramo.Nase bake nisu se nervirale zbog brzine internetske veze,kao ni kada je "pretplatnik trenutno nedostupan."Nisu morale po pet puta da se namjestaju dok se slikaju,pa kad god su nezadovoljne kako su ispale da brisu sliku sa digitalnog fotoaparata.One su jednostavno odlazile u foto studio gdje bi ih uslikao ugladjeni fotograf sa malim,precizno oblikovanim,kao nacrtanim,brcicima.Blic...i gotovo...pa kako ko ispadne...to je sto je...sta bi sad sto ti je uhvacen ruzan profil,sto ti se vidi karijes na desnoj trojci,sto ti siske nisu bile bas na mjestu.One su srecne sto su se uopste i slikale.Mi smo danas vjecito sa necim nezadovoljni.Ako smo zaposleni onda previse radimo,sef nas maltretira,mala je plata.Ako smo nezaposleni onda tek ne valja,stalno smo u kuci,nemamo novca.Mi se danas nerviramo za razne gluposti.Ali ima stvari koje nas istinski,u odredjenom momentu,izbace iz takta,a najgore je kada na njih ne mozemo uticati.I onda se svaki put iznova,zbog jedne te iste stvari nerviramo.Kada razmisljam o ovoj temi pokusavam da se sjetim mojih top 5 stvari koje me nerviraju.Tesko mi je da se odlucim sta bi to bilo jer toliko me stvari u svakodnevnom zivotu nervira da stvarno ne znam sta bih izabrala.Postoji ono uopsteno:hvalisanje-to me ubija u pojam,posebno ako se neko hvali bez osnova.Ustvari za hvaljenje ne postoji osnov,ali posebno su mi iritantni oni ljudi koji se hvale kao nekim bogatstvom,glamurom a svi zanju da je daleko od toga.Sad ne mislim na Daru Bubamaru i na druge njene kolegice vec na ove "obicne" ljude koji me okruzuju.Nervira me prljavstina,nerviraju me ljudi koji pametuju a uz to nemaju pojma o cemu pricaju.Nervira me ljubomora,zavist koju mozes da procitas u ocima,koja je ocigledna.Nerviraju me lazna prijateljstva.Vjerujem da svi imamo nekoga sa kim se druzimo,ispijamo kave,samo zbog posla,uzajamne koristi.Ljudi zajedno udju u neki posao i onda se kao druze i dobri su a sami su svjesni da ce to trajati koliko i uzajamna korist.Jednostavno moraju jedni druge da trpe,jer im finansije zavise od toga.Nervira me ovaj led sto je na ulicama vec danima,nervira me sto kod nas moze da se zaposli samo onaj koji je clan vladajuce stranke,nervira me kad neko glasno jede-mljac,mljac,nervira me Severina(vjerujem da se muski dio nece sa ovim sloziti),nervira me kad se udebljam koji kilogram,nervira me prostakluk,licemjerje,laz...Nerviraju me zene koje se prave suvise "slatke" a i one koje glume "opasnice."Nerviraju me muskarci koji glume velike frajere,ali i oni koji prostiru ves na terasi na ocigled cijelog komsiluka.Koliko bi mi vremena trebalo da napisem sta me sve nervira.S druge strane postoje ljudi koji za tren otklone svu moju nervozu.Kao neki madjionicari,dovoljan je njihov osmjeh i vracam se dobrom raspolozenju.Svi bi mi trebali malo smanjiti gas i poceti vise uzivati u zivotu,u svakodnevnim sitnicama koje ispunjavaju nasu dusu srecom,u osmjehu nase djece,u poljupcu drage osobe,u zdravlju koje nam je Bog podario.Svako svoju snagu pronalazi u necemu,jer u suprotnom po cijeli dan bi bili nervozni jer sve te stvari koje nas nerviraju stalno su tu,vrebaju iza svakog coska.Gdje god da se okrenemo nesto bi htjelo da nas nervira-lica sa TV-a,iz novina,emisije,filmovi,reklame,saobracaj,globalno zagrijavanje,nestasica gasa,kriza,kisa,sunce,snijeg,ljudi...Zato sto prije neka svako nadje neki svoj licni sedativ,neka ga popije sto prije i da vec jednom pocnemo zivjeti zivot sa osmjehom...