Ne,nije bila ljuta na njega.Bila je ljuta na sebe sto je bila tako slaba,sto je poklekla pred njegovom ljepotom,njegovim rijecima.Lezala je na kaucu prekrivena tankim pokrivacem,jos uvijek obavijena njegovim mirisom,jos uvijek vrela od njegovih dodira,poljubaca...Lezala je,jos uvijek obavijena onim sto se desilo.Veceras se ostvarilo ono sto je mjesecima zeljela-bila je njegova,potpuno...Prepustila mu se iako je znala da oni nemaju buducnosti,da ce ona sutra nastaviti sa svojim zivotom,a on sa svojim,da ce se on sutra vratiti svojoj zeni.Ustvari,on od nje nikada nije ni odlazio.Bila je svjesna svega ali zelja je pobijedila razum.Osjecala je kao da je neke ogromne ruke stezu,gotovo se gusila.Ustala je iz kreveta i pogledala se u ogledalo na nocnom stolicu.Nije mogla da prepozna svoj odraz.Da,ona vise nije bila ista.Ona stara ~ona~ izgubila se,zauvijek je nestala onog momenta kada je presla njegov prag.Spustila je pogled na nocni ormaric i vidjela crveni lak za nokte od njegove zene."Boze,svidja nam se isti muskarac,ista boja laka,sta jos..."-pomisli.Prisla je prozoru i otvorila ga.Prijao joj je svjez zrak.Naslonila je glavu na rub prozora,zatvorila oci i dopustila mjesecini da joj miluje obraze.Obraze,koji su bili uprljani njegovim poljupcima.Iz druge sobe cula je njegov glas,gotovo sapat."Halo,ma morao sam da te cujem...ne,ne spavam...ma vrucina je...pa samo da ti cujem glas...volim te..."Bilo joj je jasno da je razgovarao sa njom.Taman kada je obukla svoju plavu haljinu on je usao u sobu.Prisao joj je sa ledja i poljubio rame."Idem"-rekla je."Pa zasto,ostani jos malo?"-pitao je."Ostala bih,ali cemu...Ionako smo suvise pogrijesili..."Pitao ju je da je odveze,ali mu je rekla da nema potrebe.Izasla je iz stana,mjesta gdje se osjecala kao kraljica i kao zatocenica.Koracala je niz ulicu,svitalo je...Svakim korakom koji je pravila u njoj je nestajala ona kraljica od sinoc.Ostala je samo zatocenica.Na njegovom pragu ostao je zatocen dio nje koji vise nije mogla da vrati.Od jutros vise nije prepoznavala samu sebe,bila je sama sebi stranac.Poslije njega ona vise nije bila ista...

~KADA IZGORIM PROSPI PEPEO NA MJESTU GDJE SAM TEBE PRVI PUT POLJUBIO.KADA IZGORIM OTKRIJ TAJNE SVE PRVOM KO PITA ZA MENE...~

Bila je subotnja noc,bio je sam kod kuce i odlucio je da malo izadje.Nije htio da zove nikog od prijatelja,popice samo pice u obliznjem kaficu i vratice se kuci.Lokal je bio pun,ali u moru lica on je ubrzo pronasao nju.Vec mjesecima,kad god bi sreo tu djevojku,osjeti bi kako gori,kako je zeli.Bio je potpuno svjestan svoje situacije,znao je da ima zenu,ali bilo je to jace od njega.Jedne prilike su se upoznali i od tad ga ona prosto izludjuje.Naravno da to nije bila ljubav,cak ni zaljubljenost,vec trenutna sludjenost,strast.Privlacilo ga je to zabranjeno voce,izludjivala ga je svojim kratkim haljinama,visokim potpeticama,svojom kosom,usnama.Te subote sjeo je za njen sto bez neke dalje namjere,ali njen miris ga je opijao vise od vina koje su zajedno pili.U njenim ocima citao je zelju,pa cak i ljubav,bio je ponosan sto je nadmocan nad njom,svjestan da vlada njome i ta uloga mu je imponovala.Pozvao je na pice u svoj stan i nije ni sumnjao u dalji tok dogadjaja.Ljubio je,volio kako odavno svoju zenu nije.U braku je vec godinama i osjecao je da mu treba promjena.I ta promjena je sada tu,lezi u njegovom bracnom krevetu.Popio je casu hladne vode da razbistri misli i u sebi pomislio "kakva noc."Osjecaji su se u njemu mijesali.Osjecao je zadovoljstvo ali i griznju savjest."Mogao bih nazvati Branku"-pomislio je."Ali sta da joj kazem,bojim se da se ne odam.Znam,reci cu joj samo da ne mogu spavati,da mislim na nju i da je volim."Zavrsivsi razgovor sa zenom,krenuo je ka spavacoj sobi.Ona je stajala u plavoj,svilenoj haljini,ali vise mu nije bila tako zanosna kao ranije.Poljubio joj je rame,ali je osjetio da je nekako hladna.Rekla je da ide,da ne treba da je vozi kuci.Kada su se vrata zatvorila osjetio je olaksanje.Osvrnuo se oko sebe i zadrzao pogled na dvije case na stolu.Pokupio ih je i oprao,otisao u sobu da zategne krevet,jos vise rasirio prozor koji je ona otvorila da izadje miris zenskog parfema.Svitalo je...Miris parfema je izasao iz sobe,ali tragovi prevare su ostali.On ih je uvijek prepoznavao,bili su tu,zivi,da ga uvijek podsjecaju na trenutak slabosti.

~PREVARIO SAM TE DRAGA,SVE TI PRIZNAJEM.ZNAM DA MORA DOCI KAZNA NA NJU PRISTAJEM.NI SAM NE ZNAM OD KUD SAM SE S NJOM PROBUDIO,GLEDAO SAM DUGO USNE STO SAM LJUBIO.STA JE MENI OVO TREBALO,VODU PIJEM VINO PROLIJEVAM.BOLJE DA I NIJE SVANULO,TEBE GUBIM A NJU OSTAVLJAM.~

Napokon je dobila slobodan vikend i odlucila da ga provede na selu,kod roditelja.Muz joj je ostao u gradu,imao je jos nekih obaveza u firmi.Bolje je da su malo odvojeno,mislila je,brak im vec ulazi u rutinu.Uprkos godinama bracnog staza ona ga je voljela,ne kao prvog dana,vec i vise.Samo su godine ucinile svoje,bili su zaokupljeni poslom pa se izgubila ona pocetna strast,njeznost.Vece je bilo vrelo,ljeto je u punom jeku i pokazivalo je svoj pravi oblik jer su i noci bile tople.Sjedila je na terasi  i prijala joj je tisina koju samo selo moze da pruzi.Culi su se samo zrikavci i osjecao miris pokosene trave.Opijena od tog mirisa prirode zaspala je.Iz sna ju je prenulo zvono mobilnog telefona."Boze pa ja sam zaspala na terasi."Na displeju je vidjela njegovo ime i nasmijesila se.Javila se i cula njegov duboki glas kako joj kaze:"Halo,ma morao sam da te cujem."Osjetila je toplinu kako joj preliva tijelo,osjetila kako joj nedostaje.Rekao joj je kako ne moze da spava od vrucine,kako zove samo da joj cuje glas i dodao "volim te."Kada je spustila slusalicu pomislila je koliko joj on znaci."Dobro nam je dosao ovaj vikend sto smo se razdvojili,shvatili smo koliko znacimo jedno drugom"-pomislila je i zadovoljno se smjeskala.Sjela je na stolicu,priroda se budila,svitalo je...

~OBECAJ MI DA SMO ZIVOT TI I JA,JEDNA OLUJNA NOC MOKRA SVA OD DODIRA.U MENI SVE GORI POD RUKAMA TVOJIM,UMIREM SAD.OBECAJ MI DA SMO SNAGA VALOVA,PODIVLJALI ZAR NA VRELIM USNAMA.KO CAROBNO JUTRO U OCIMA MOJIM KAD TVOJA SAM SVA~

Ljubavni trougao...strasan za svaku stranu koja se nadje u njemu.Jeste li vi ikad imali tu nesrecu?U braku sam i drzim se one:"sto ne znam nije se ni dogodilo."Prevaru ne bih mogla da oprostim.Najgori su mi oni kori prevaru pravdaju nedostatkom ljubavi i razumijevanja od strane partnera.Po mom misljenju to su slabici,jer nemaju hrabrosti sebi,pa onda i drugima priznati,da treba da stave tacku na sadasnju vezu pa tek onda da se upuste u drugu.