Sutra idem na neku svadbu.U jednu ruku sam sretna,a s druge strane to mi je smor.Naporno mi je jer je svadba u Banja Luci,otprilike sat-sat i po voznje od mog grada,a ja mrzim putovati.Ne mislim na putovanja(voljela bih ja da obilazim Veneciju,Atinu i sl.),vec mislim na voznju.Jednostavno imam nekakav ludi strah od automobila,od voznje autom,pa mi je uvijek opterecenje kad idemo negdje van grada.Nemam neki poseban razlog za taj strah,sem jednog blagog sletanja sa puta,ali jednostavno se bojim.Da se opet vratim na svadbu.Cinjenica da se moram voziti autom sat i 30 minuta i nije toliko strasna(vecini vas je vjerovatno smijesna) koliko to sto apsolutno ne znam ljude na cije vjencanje idem.Smijesno...ali toliko o rodbinskoj povezanosti.Ustvari da nije tuzno bilo bi smijesno.Danas su ljudi toliko okrenuti sami sebi da se rodbina i ne poznaje,sastajemo se uglavnom na sahranama ili ponekom vjencanju.Ja ovaj put imam srecu pa je vjencanje u pitanju.Dakle,idem da prisustvujem vjencanju nekog strica od mog muza,koji i nije bas u cvijetu mladosti,ali za prave stvari nikad nije kasno.Tako ce moj muz sutra konacno dobiti dugo ocekivanu strinu.Tog svog strica vidio je zadnji put na svom vjencanju,odnosno onog dana kada sam ja postala gospodja V.Ja ga se naravno ne mogu sjetiti jer sam tog 3. maja kao i svaka mlada imala drugih briga,a ne da pamtim novostecenu rodbinu,a bila sam i prilicno izgubljena od silnog cestitanja.Moracu da prelistam album sa svog vjencanja ne bi li nasla tog sutrasnjeg mladozenju.Moj muz se tako godinama nije cuo sa svojim stricem sve dok nije stigla pozivnica da svojim prisustvom uvelicamo taj njihov najradosniji dan.Da bude jos smijesnije ove godine nam je i cestitao Bozic.To je on slao poruke svima koje je pozvao na svadbuSmileDobro,mozda je time zaradio koju marku vise u koverti,ko zna...Drago mi je samo sto se svatovi okupljaju odmah u restoranu,sto nema onog standardnog vozikanja,izludjujucih sirena,stavljanja peskira na aute i na vaznije goste,gadjanja jabuke,igranja kola pred opstinom...Uh...Sve je to lijepo,treba postovati tradiciju i obicaje,ali ponekad ljudi jednostavno pretjeraju.Ovako ja sutra idem u restoran gdje ce doci maticar,sve ce se obaviti na jednom mjestu.Sreca nema zelja,pozdrava i cestitki,kao ni poklona,treba samo osmijeh,dobro raspolozenje i u torbici koverta sa odredjenom svoticom vazece valute,ustvari mogu i euri,dolari...Ovu trecu stavku sam nekako i odvojila a osmjeh i dobro raspolozenje uglavnom uvijek nosim sa sobom.Eto sad se i radujem sutrasnjem danu.Upoznacu jos bar 5 rodjaka za koje nisam ni znala da postoje,a posto jako volim da plesem imam sutra priliku.Tu postoji jedan mali problem jer mi muz nikako ne voli,ili mozda bolje da kazem ne zna,plesati,pa to i mene pomalo koci ali poslije par casa bijelog vina kocnice nestaju.Eto dragi moji popicu koji gutljaj vina i za vas,samo moram paziti da ne pretjeram jer ipak to ne prilici jednoj dami.Kada bi za svakog od vas popila po koji gutljaj,racunica je laka:broj blogera x broj gutljaja vina=dobar,ili mozda i suvise dobar provod.Ipak nadam se da ce sve dobro ispasti,da ce i mlada i mladozenja reci DA(ne daj Boze da se predomisle),da cu dobro ispasti na svim slikama,da mi se nece pokvariti frizura,da mi nece puknuti hulahopke ili suknja kao na doceku jedne nove godine,da necu slomiti petu na stikli,da me nece pretjerano raznijeziti ta romanticna atmosfera i na kraju nadam se da ce mladenci zivjeti dugo i srecno do kraja zivota...