Ne znam zasto sam se bas veceras sjetila njegovog lika-maglovitog a tako jasnog,stranog a tako bliskog,zaboravljenog a tako duboko urezanog u sjecanju.Njegov lik prati me godinama,a ja bjezim...uzalud.Vise se i ne sjecam koliko mi je znacio,da li je bilo suza ili ne,vise se i ne sjecam njegovog imena...ne sjecam ili ne zelim da se sjecam...Sjecam se samo onih rupica na obrazima dok se smijao...

~JA ZNAM DA NE ZNAS MOJ BROJ,NI GDJE SAM NI KAKO ZIVIM.JA ZNAM DA ZA SVA ZLA NOCAS SAMO MENE KRIVIS.NISAM NI JA BOG ZNA STA UCINIO DA ME SHVATIS,NISAM NI JA BOG ZNA STA UCINIO DA ME PAMTIS.OPET JE NOC LJEPLJIVA,LIJEPI MI DUSU ZA USNE I SVE STO KAZEM IL ZAPJEVAM KO BALON BI DA PRSNE.TAKLA SI ME USNAMA OD CEMERA I KO CE OVO SAD LUDILO DA OTJERA.PROKLETOG ME BOG STVORIO,SVE KAPIJE OD SNOVA ZATVORIO,SAD KAD IMAM SVE SAD SAM BEZ TEBE,U OVE ZLE GODINE...~

U meni kao da zivi taj neki osjecaj zaludjenosti koji me s vremena na vrijeme obuzme.Ne zelim da mu se predam ali on je jaci od mene.Taj osjecaj ima nadmoc,ulazi u borbu spreman i napada me,pokori.A ja,ja sam nespremna,kad ga najmanje ocekujem on se pojavi.Taj osjecaj zaludjenosti jednim davnim likom prati me godinama.Svaki put kao virus,pojavi se i ja ga svaki put iznova bolujem.Ne traje ta bolest dugo...Dodje s vremena na vrijeme...U noci kao sto je ova...Ima taj osjecaj neke svoje momente,neke datume kada me obavezno posjeti.Pojavi se,zarazi,odbolujem,on odlazi...ujutru se budim...ponovo zdrava,slobodna ali svjesna da ce on opet doci,da me posmatra iz nekog prikrajka....

~AKO ME IKADA SRETNES U OVOM UKLETOM GRADU OSTANI MIRNO,NA ISTOJ STRANI PLOCNIKA.NE STAVLJAJ RUKE NA LICE,NEMAS STO OD MENE KRITI,GLAVU GORE,NAMA JE LJUBAV LOZINKA.NE PITAJ JE LI PRAVEDNO STO NAS JE PREKRIO MRAK I TO STO NISMO ZAJEDNO PUSTI SUZU,DAJ MI ZNAK...DA JOS NIJE PRESTALO,DA NIKAD NECE PRESTATI...~

Ne znam zasto sam se bas veceras sjetila njegovog lika.Ne sjecam se ni da li je to bila ljubav ili ovisnost.Sjecam se samo vazduha koji sam udisala sretna sto znam da i on udise isti.Sjecam se i nekog mekog dodira na mojim usnama,ali sjecanje je maglovito.Osjecam i sad tu mekocu.Magla ponekad i nestane i jasno vidim njegove usne na mojim...opet magla,gusta...tu sjecanja prestaju.Koja li je ljubav prava?Ona koja je svaki dan tu,koja je gotovo opipljiva,kojoj smo se predali,koja nas dodiruje....Ili ona koja nas povremeno dotakne,koju pokusavamo da potisnemo,zaboravimo ali joj se uvijek vracamo,za koju ne pitamo gdje je jer je i ne spominjemo a znamo da je na dnu naseg srca,sakrivena,balzamovana,ona koja nikada nije ostvarena a tako je stvarna,ona koja nikad nije postojala a tako je prisutna da nas ponekad i gusi...

~MNOGO JE VREMENA PROSLO,SKORO ZIVOTA POLA,BILO JE ZENA I VINA AL NICEG KAO BOLA.KAD BIH TE PONOVO SREO STA BIH TI MOGAO RECI,RIJEC BI U GRLU STALA A TI NE BI VJEROVALA.OSTALA SI SUNCANA STRANA MOJE ULICE,OSTALA SI VELIKA,SVE SU DRUGO MRVICE...

Opet taj osjecaj,taj od kojeg godinama bjezim,kojeg sahranjujem a on nikako da umre...Suvise je jak.Godinama se taj osjecaj hranio mojim suzama,boli,ceznjom,strasti,ljubavi.I tako u noci kao ova on se probudi i pokori me.Godinama unazad u ovoj noci 26. na 27. januar on me se sjeti i dodje nepozvan...Ne znam zasto sam se bas veceras sjetila njegovog lika.Znam samo da je njegov lik gospodar tog osjecaja koji mi veceras ne da mira.Kroz tu gustu maglu sjetih se da mu je sutra rodjendan.Ne znam kako sam se toga sjetila jer ni jedan rodjendan,ni njegov ni moj,nismo zajedno slavili.Samo on mi je u mislima svakog 27. januara.Ne zelim da se sjecam,prizivam maglu da sve previje,ali jednostavno taj osjecaj je tu da me podsjeti.Ne znam zasto sam se bas veceras sjetila njegovog lika...

~LAZ JE DA NIKAD NE PREBOLIS NEKOGA KO TE OSTAVI JER KADA PRESTANES DA VOLIS SVE SE TO BRZO ZABORAVI.LAZ JE DA PREDUGE SU NOCI KADA SI NAPUSTEN I SAM,EVO VEC GODINE SU PROSLE A JA O TEBI NE RAZMISLJAM.LAZ JE DA ZIVJET NECES MOCI,SVE SU TO SMIJESNE ZABLUDE.UVIJEK CE DRUGA LJUBAV DOCI,VRIJEME JE STARI PRIJATELJ.SAMO PONEKAD NA TVOJ RODJENDAN OSJETIM BOL U GRUDIMA.SAMO PONEKAD NA TVOJ RODJENDAN OSJETIM DA NEMAM NIKOGA...~