Roditeljstvo-najvece bogatstvo i najveci teret...Ne mjeri se bogatstvo kolicinom novca koji imamo,skupim autima i stanovima-bogat je onaj koji ima i uziva u neprolaznoj vrijednosti-djetetu.S druge strane ne postoje vece brige od roditeljskih-od trudnoce,porodjaja,prohodavanja,progovaranja,zubica,polaska u skolu,izlazaka,udaje i zenidbe,pa onda ponovo u krug isto to prozivljava se sa unucima.Roditeljstvo-jedina bajka u koju vjerujem,jedino cvijetno polje u kojem postoji istinska ljubav...bezuvjetna ljubav...ljubav gdje se ne misli razumom vec srcem...Jedino tu vjerujem da postoji trajna,vjecna ljubav koja ne moze da prestane.Sutra ce biti tacno 5 godina kako sam usla u to carstvo,kako sam postala dio te carolije.Od kako sam tog 17. februarskog dana na svijet donijela svoju djevojcicu,svoju drugaricu,ja sam prekrivena nekim vilinskim prahom i magija svaki dan postaje sve veca i veca.Svaki njen osmijeh,zagrljaj,nova saznanja koja stice oko mene stvaraju caroliju,onu koja moze da postoji samo izmedju majke i djeteta.Mogla sam da postanem doktor,magistar,ali ni jedna titula ne bi mi tako prijala kao titula mame.To je dar od Boga koji me cini potpunom,a Bog me darovao dva puta.I u najmracnijoj tami oci moje djece svijetle,u najvecoj tuzi njihov smijeh me raduje.Svaki moj dan ispunjen je necim novim,sa njima nema dosade...uvijek su tu da me iznenade,nasmiju,da me vole...isto kao i ja njih...bezuvjetno...

Srecan ti rodjendan misicu moj...