Praznina...Prazan jastuk,prazna postelja,prazna dusa...

Godine bacene u vjetar.Imati i nemati.Studen,jeza,mraz oko srca kad shvatis da si sam.Sam si a opet nisi.I onda se pitas cemu?Koji je razlog sto nastavljas sa tim mucenjem.Mucis sam sebe...Mucis se jer znas da volis taj bol.Volis ga jer je jos samo on ostao od vase ljubavi.Bol je dokaz da je ljubav jos ziva.On ti pokazuje da si ti jos ziv,da osjecas ,da nisi potpuno otupio,da nisi ravnodusan.Mozes sve biti ali ne i ravnodusan.

Ravnodusnost-najteza bolest.Ravnodusnost-ubica ljubavi...

Nemas snage da se pokrenes,da se odupres,da ucinis nesto...a tako bi htio.Bilo sta,ali da se pomaknes sa mrtve tacke.Da progovoris,da se osmjehnes,da i umres ako umrijeti treba,ali samo da nije ovako.Samo da se spasis ravnodusnosti.

Neko rece da je najveca snaga vode u suzi.

Kap vina i jedna suza se izmijesase.Vino i tvoja krv se izmijesase.A ona...ona ti je u krvi i ti zelis da je opijes,da je opijes tim vinom,da je uhvatis na prevaru,da opet bude tvoja.A znas i sam da nije,da vise nije isto,da si sam.Praznina u tvojoj postelji i onaj strah kad si vidio da je nema,da je otisla...Otisla je krisom,bez pozdrava,bez poljupca,bez mogucnosti da pokusas da je zadrzis.

A zivot tece dalje.Cujes taj sat sto na zidu kuca,kao da te podsjeca na vrijeme cutanja...

Tik-tak...Evo jos sekunda,dvije,tri...bez njenog glasa,bez i jedne razmijenjene rijeci,bez njenog osmijeha,bez svega onog sto ti hrani dusu,bez svega sto cini da budes to sto jesi.

Bojis se samo da ces se navici na samocu.

Od same pomisli na to ledi ti se krv u zilama.Naspi jos casu vina da te zagrije,da ti uzavrije krv,da te ta toplina obuzme,da ugrijes praznu postelju.

I ko je kriv?Je li vazno?

Kad shvatis gdje ste sada,koliko daleko jedno od drugog,ma zar je vazno.Vasi zivoti kao da se nisu dotakli.Vasa srca kao da se nisu grijela u hladnim nocima.Vasa tijela kao da se nisu spojila u najvecoj strasti.Vase ruke kao da nisu pruzale oslonac jedno drugom.Stranci...postali ste stranci...

Ko je kriv?

Teske rijeci koje su recene,ljubomora,ili sta vec?Ponos je kriv...Kriva je ona mala rijec od 6 slova koju ni jedno,ni drugo nije znalo reci,krivo je to "izvini" koje je toliko komplikovano za prevaliti preko usana.Ponos-jos jedan ubica ljubavi...

Eh,da je ona sada tu...

Znao bi sve,sve sta bi joj rekao.Vino ti daje hrabrost,ali nje nema.Ona zivi svoj zivot koji je nekada bio vas.A ti bi sada tako lako mogao da joj priznas sve,da joj priznas koliko ti je nedostajala,koliko su sekunde bez nje bile duge,koliko su bile duge noci u praznoj postelji.Mogao bi da joj priznas koliko si samo puta pomislio da je ljubis,da joj dodirujes ramena,ledja,grudi,da se prepustate jedno drugom sa onom ludjackom strascu,da joj ljubis mladez na vratu...

Ali,prazna postelja opominje...Ona ti prijeti,izludjuje,ne da ti da spavas...

Uzalud zaranjas glavu u jastuk na kojem je ona nekad spavala.Vise nema njenog mirisa,njenih tragova.

Postelja je prazna...

Da je ona bar sada tu,kada si ranjiv...Sad bi tako lako mogao da joj priznas da sve ove godine pripadaju samo njoj,da si samo nju i volio,da si zbog te ljubavi prestao da volis sebe.Sve si joj dao...A nje nema...

Postelja je prazna...I podsjeca,stalno podsjeca...Ona ti se podsmjehuje,inati ti se...

Jastuka su dva a ti si sam.Prazna postelja-stalni podsjetnik na tvoju samocu...Prazna postelja-spomenik jednoj ljubavi koju ubise ravnodusnost i ponos...

"MOZDA I DOGODI SE CUDO I ONDA USPIJEM PRESUTJETI

TESKE RIJECI I SVE GRUBO,

SVE STO LJUDI GOVORE KAD SE VISE NE VOLE.

MOZDA SE JEDNOM RODI NADA I ONDA USPIJEM TI PRIZNATI

DA SI NAJBOLJA DO SADA  I DA S TOBOM NI JEDNA NE MOZE SE MJERITI

NEMA PRAVILA,NE TU NEMA PAMETI

KAD NESTUPI TISINA MI SMO DVOJE LJUDI STO SE NE MOGU RAZUMJETI.

STO JE MOJE,STO JE TVOJE-JA TAKO NE MOGU RAZMISLJATI

SVE SMO GRADILI U DVOJE

I SVE IZ TEMELJA SAD CEMO PODIJELITI.

KOME NOC A KOME DAN,NE TU NEMA PAMETI

KAD NASTUPI TISINA MI SMO DVOJE LJUDI STO SE NE MOGU RAZUMJETI.

I CINIM PRAVU STVAR-NE SPOMINJEM TE JA

JEZIK PREGRIZEM DA NE BI OPSOVAO...

I KADA POZELIM TE JA

JEZIK PREGRIZEM DA NE BI OPSOVAO,

DA NE BI OPSOVAO OVAJ ZIVOT STO GA DIJELIM NAPOLA..."

Dziboni  ~Cinim pravu stvar~