"Ma hajde ti,ja cu te stici"-saputalo joj je vino iz case koju joj je on natocio.

Sada je vec pila trecu casu i kao da je cula podsmjesljiv glas-"stiglo sam te,stiglo sam te..."Bila je svjesna da je to istina,vino koje je u toku veceri popula ucinilo je svoje.Bila je istovremeno opijena i alkoholom i njegovom blizinom.

Neznanac...potpuni neznanac..

Glas savjesti je na momente dopirao do nje-kako je mogla dozvoliti sebi da se ovako zaboravi,da se prepusti ovoj igri zavodjenja sa potpunim strancem.

Ali ne,vino joj nije dozvoljavalo takve misli,opet joj je saputalo:"Sutra o tome misli..."

-"Da,u pravu je...ovo vino mi je stvarno prijatelj...daje mi dobre savjete...ne zelim da prestanem sa ovom igrom...igrom rijeci...igrom pogleda...igrom pokojeg kao slucajnog dodira...znam da se igram sa vatrom...ali zar takva igra nije i najzanimljivija...Da,sutra cu misliti o posljedicama...mmmm...ovo vino mi je stvarno najbolji prijatelj"-mislila je...

Bila je opustena...

Povremeno bi je savladao osjecaj krivice,ali opet bi joj njen mali prijatelj govorio da treba ponekad i ona da se zaboravi,da se osjeti zenom,zavodljivom,seksipilnom...

A on...on je bio tako privlacan...

Nestvaran...

Covjek kome je znala samo ime,koje je mozda i bilo lazno,ali ko uopste i mari za to u ovom trenutku...On nije postavljao suvisna pitanja...on je nije htio vezati za sebe...on joj je samo htio veceras udovoljiti...zadovoljiti i sebe i nju...On nije trazio da mu ujutru donese kavu u krevet...On je znao da njihovo sutra ne postoji,da imaju samo ovaj trenutak,ovu noc...Neki bi rekli da je to trenutak zadovoljstva a neki da je trenutak slabosti...Ko bi znao ko je u pravu?

Neznanac...potpuni neznanac...

A tako joj je lijepo veceras sa njim...Njegov miris joj je nadrazivao sva cula,od njegovog glasa gotovo da se jezila.Drhtanje usana joj je davalo jasne signale koliko zeli...neznanca...potpunog neznanca...

Nije bila ni svjesna koliko su bili blizu jedno drugom,ali skakljanje njegovog daha malo iza njenog uha joj potpuno pomuti pamet...

Odjednom kao da ugleda malog djavolka,odmah pored svoje glave.On joj je govorio:

-"Poljubi ga,prepusti se...Ne odupiri se toj strasti...ne vrijedi bjezati,vec te obuzela...zar ne osjetis kako ti tijelo gori...ma hajde,ovo je nestvarna noc...ne postoji nista osim vas i vase zelje...on je kao san,nestace sa prvim zracima sunca...nemoj ga pustiti da ode...to je samo jedna noc u zivotu...noc provedena sa neznancem...prepusti se...prepusi..."

Sa druge strane pojavi se andjeo i mirnim glasom joj rece:

-"Ne dozvoli to sebi,zasto ti je to potrebno,ko zna ko je on uopste,nemoj...sutra ces se kajati..."

U momentu je pomislila da ce se kajati i ovako i onako,i ako bude sa njim i ako ne bude...Samo je pitanje koje ce kajanje biti gore...

Vise nema vremena za razmisljanje,treba se odluciti...Njihova tijela su suvise blizu...

Nastaviti ili stati...

Rasplamsati ili ugasiti ovu vatru...

Njegove usne su toliko blizu njenih da vec osjeti njihovu vrelinu...

Trenutak odluke je dosao...

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Dragi moji,sta mislite koji bi kraj bio bolji,treba li se ona prepustiti strasti ili okrenuti se i otici?Nakon vasih komentara,ukoliko ih uopste i bude,zavrsicu ovaj post.Dakle,kakav bi po vama trebao da bude kraj,da li bi ona trebala da pristane na vrelu noc u zagrljaju neznanca ili ne...