Zasto se ne bismo malo igrali...

Ti i ja...

Vatra i voda...

Crno i bijelo...

Noc i dan...

Pa zasto kazes da me ne poznajes dobro?

Znamo se mi odlicno...

Suprotnosti koje se privlace...

Hajde,dodirni mi dlanove...zasto si takav...

Prati moje korake...

Hajde da malo budemo ludi...da ne razmisljamo...

Da zaboravimo na stvarnost...na predrasude...

Kazes-ti se vec lud...

Pa hajde samnom poludi jos malo...to je bar lako...

Da,meni je isto dosadilo...

Dosadila mi je ova igra:ja hocu-ti neces,ti hoces-ja necu...

Pa nismo djeca...odrasli smo ljudi...

Valjda smo dorasli za nesto opasnije...

Bas si smijesan tako neodlucan...

A u ocima ti prepoznajem zelju...

Zelju za opasnim plesom...

Zar ne osjecas ovu hemiju?

Cujes li srce kako mi kuca?

Kao kod neke klinke pri prvom poljupcu...

Ne,ne cini ti se...drhtim...od tvoje blizine...

I vec se stidim svoje slabosti...obrazi mi vec rumene...

Moj si nemir i moj mir...

Strah i spokoj...

Hajde vec jednom kreni...ucini sad ti bar jedan korak...

Ja sam vec dosta rekla,vec dosta priznala,vec dosta ucinila...

Bezvezna je ova situacija...

Ides?

Necu valjda godinama da te cekam...

Znam da zelis i glupo je sto se pretvaras...

Zasto pitas sta cemo dobiti time?

Hajde da se pitamo sta cemo izgubiti ako ne pokusamo...

Kazes-usne su mi kao tresnje...

Pa dosta vise...

Posluzi se tresnjama...i cuti...