Danas je bio caroban dan i ja sam jos uvijek puna utisaka.Nadam se,pa cak i vjerujem da ce ovo biti jedan od onih dana koji ce moja djeca nositi u svom srcu,koga ce se uvijek rado sjecati.

Badnji dan ...Bozic...

Iako sam rasla u onoj Jugoslaviji moji su uvijek slavili Bozic.Jos kao mala znala sam da je to nekakav poseban dan.Nisam bas voljela sto moram rano ujutru da ustanem,ali dok bi zavirila u kuhinju i vidjela svecano postavljen sto moja mrzovolja bi prosla.

Mama bi iz staklene komode izvadila servis za rucavanje koji bi koristila samo u posebnim prilikama...Pamtim i male crvene case na stalak iz kojih bi sestra i ja pile vino...Da,da vino...Obavezno bi dobile po malo vina u casu,pa smo onda same sebi izgledale nekako vazne,odrasle...

Prosle su godine pa smo moja sestra i ja uistinu postale odrasle...Pamtim Bozic 2002. godine kada je nedostajala jedna casa na svecano postavljenom stolu.Prethodno ljeto moja sestra se udala,tako da je Bozic docekivala u svojoj novoj porodici.Pamtim tu mjesavinu srece i tuge,srece koju sam Bozic nosi i tuge sto ona nije samnom.Mozda to zvuci glupo,naravno da zivot ide svojim tokom,ali ja samo znam da mi je ona tada jako nedostajala.Moja sestra,moj najbolji prijatelj...

Sjedim evo sama i pisem...Ne znam na sta ce ovo na kraju liciti,pisem sta mi pada na pamet.Uspomene mi same dolaze...valjda je to carolija ove prekrasne noci...

Danas sam sa klincima uzivala,cijeli dan smo zajedno spremali djakonije koje ce se sutra naci na nasem svecano postavljenom stolu.Predvece smo isli u crkvu.Paljenje badnjaka pred crkvom je bilo prekrasno,masa ljudi koja se skupila,pjesma,veselje na sve strane...ma prelijepo...U crkvi je bilo organizovano i pijukanje.Koliko je veselja u tim djecijim okicama...Ma ljubi mama one male ruke sto stiscu one bombone i ljesnjake sto su skupili,pa ih onda smjestaju u dzep od jakne da bi bili na sigurnom.

Badnje vece je proslo savrseno...sa porodicom...uz srecu i osmjehe...Poslije vecere smo odlucili da nazdravimo,pa da svako kaze zdravicu.Moja sestogodisnja T. je rekla:"Zelim srecu i zdravlje i poznatim i nepoznatim."Ma to je bila prava Bozicna zdravica...

Smjestila sam ih u krevet,ali njihove oci su se tako sjajile...prepoznala sam srecu u njima.Prepricavali smo danasnji dan,radovali se sutrasnjem...Odjednom moja T. se rasplakala...dvije suzice,dvije radosnice...Pitala sam je sta joj je,a ona kaze:"Ma placem jer sam sretna...sutra cemo svi biti sretni,pa cemo opet nazdravljati.......i pjevati...cijela porodica..."Dijete je jednostavno bilo prepuno utisaka...

Bozic je za mene stvarno nesto posebno,pa se trudim da i moja djeca ponesu lijepe uspomene iz djetinjstva na Bozic.Oni sada spavaju cvrstim snom i mogu samo da zamislim njihovu radost kada sutra ispod jelke nadju poklone koje sam im pripremila.

Prilicno je kasno,vec bih i ja trebala da idem leci....valja se sutra rano probuditi,pripremiti cesnicu i sve ostalo kako nalazu obicaji...

Dragi moji,vama i vasim porodicama zelim zdravlje,srecu i ljubav...i prije svega cisto srce,mir u dusi...

Neka i vas dotakne Bozicna carolija kao i mene i moju porodicu danas...

Svakog dana se sjetite jedne od dvije najvece Bozje zapovjesti:"Ljubi bliznjega svoga kao samoga sebe"...Bilo bi nam svima mnogo ljepse kada bi nam ova Bozja zapovjest bila stalno na umu...

MIR BOZIJI,HRISTOS SE RODI...