Prekljuce sjedim u zenskom drustvu i pijemo kavu.U toku razgovora saznajemo da je od jedne brat na pragu da se razvede.U danasnje vrijeme razvod i nije neko cudo,ali ona je ocekivala od nas da razjasnimo ko je tu u pravu-snaha ili brat.

Taj par vec godinama zivi u Njemackoj,imaju dvije kcerke od osam i cetiri godine.Potpuno su se prilagodili na zapadni nacin zivota,tako da je Bosna miljama daleko od njih.Ona je zaposlena mlada zena,a on se cijeli zivot bavio privatnim biznisom.Sve je djelovalo idilicno dok on nije odlucio da zatvori porodicnu firmu i otvori nocni klub,koji je uskoro postao jedan od vodecih u gradu.

On je vremenom sve vise i vise vremena provodio u klubu i njoj je to sve vise pocelo da smeta.Ona bi ujutru ustala,odvela curice u vrtic i skolu,jurila na posao,sa posla,ponovo po djecu...dok njega nigdje nije bilo.On je cijele dane provodio spavajuci,jer je navece odlazio u klub gdje se zadrzavao cijelu noc.Pravdao se da je to posao,da mora da bude tamo da bi sve funkcionisalo.Poceli su sve cesce da se svadjaju,ona bi mu pravila ljubomorne scene...vristala je po kuci dok bi on samo obukao jaknu i izasao.Kada je vidio da stvar izmice kontroli odlucio je da je odvede na putovanje.

Put u Belgiju malo je vratio mir u porodicu,medjutim povratkom kuci vratili su se i problemi.On je saznao da ga je glavni konobar,kome je povjerio posao,pokrao.Tada je ponovo pokusao da joj objasni da klub ne moze da radi bez njegovog stalnog nadzora i nastavio da zivi kao i prije putovanja.

Ona je tada odlucila da mu postavi ultimatum-ili ona i njihov brak ili klub.On bi zelio da spasi brak,navodno,ali ne zeli da zatvori klub.Kaze-to je njegov zivot,on nije tip covjeka koji ce da sjedi u kuci,koji ce da radi neki "obicni" posao,jednostavno to nije za njega.

E sada je doslo do pitanja ko je tu u pravu.

Ja sam ipak branila nju,kao zenu.Oni imaju zajednicku djecu o kojoj treba zajedno da se brinu.Njoj ne treba njegov novac vec muz,muskarac koji je tu kad joj je tesko...njen oslonac...

On se pravda cinjenicom da ona pored njega ima sve...sve materijalno...ona moze da ode bilo gdje,on je nikada ne provjerava,putuje zajedno sa prijateljicama dok djecu ostavi kod njegove mame.

I sad sta bi ona jos htjela?

Onda nesto razmisljam sta bi jedna nasa obicna,prosjecna zena trebala da uradi.Kod nas su zene mahom nezaposlene,muzevi im rade od jutra do mraka,same se brinu o djeci,kuci,racunima...i na kraju mjeseca kada on primi platu mora biti carobnica da uspije da pokrije sve kucne potrebe...a o sopingu i putovanju sa prijateljicama moze samo da sanja.I sve one cute i trpe,o razvodu i ne pomisljaju.

Da li je mozda problem u tome sto smo mi zene uvijek nezadovolje...i kada imamo i kada nemamo...i kada smo voljene i kada nismo...Uvijek nam se cini da bas nasa prijateljica bolje zivi,da je sretnija...

Da li nekad same umislimo problem ne pokusavajuci da shvatimo i tu drugu,musku stranu price?Ili jednostavno lavina kad krene ne moze da se zaustavi...krenu teske rijeci,uvrede,ljubomora i onda na kraju izlazi na scenu inat.Svadje onda same dolaze,cak i bez nekog posebnog povoda...to vam dodje kao neko normalno stanje...Udaljite se jedno od drugog i vise nema povratka...

Kako tu covjek da bude pametan,kada treba stati...da li uopste treba stati...Kako znati ko je u pravu,jer mi uvijek mislimo da smo bas mi u pravu i da smo osteceni.Valjda treba odrediti prioritete u zivotu.

Da li mozda kada krene niza stranu treba pustiti da se otkotrljamo,dok se jednostavno sami ne zaustavimo...ili ipak treba pokusati se uhvatiti za neki kamencic na toj nizbrdici i spasiti se od pada u ponor?Vrijedi li krpiti staro,poderano odijelo?Treba li traziti hljeba preko pogace?

Dok smo pile kavu i tako tracarile tudji brak,svaka od nas pet je imala svoje misljenje i svaka je imala nesto da kaze...ali sta kada bi se jedna od nas nasla u toj situaciji...da li bi stvarno cutila i trpila jer ipak on joj je muz...da li bi stvarno terpila zbog djece negovo neprestano izbivanje iz kuce...da li bi stvrano bila zadovoljna sa tim sto je i ona u tom braku potpuno slobodna,da ide i radi sta hoce...da li bi materijalno moglo da zamijeni emotivno...a sve su to bile opcije...