Bila sam sigurna da sam postala potpuno imuna na blog virus.Nema postova,nema komentara...Cak nisam bila sigurna pamtim li jos svoju lozinku.Kad onda niotkuda pojavi se Suky i sve mi upropasti-ponudio mi je ucesce u Ulicama Blogograda.Prva reakcija bila je "NE"...ali malo pomalo ideja mi se svidjela.Mislila sam-poslacu nesto od radova i to je to.

Ali pocelo je nesto da me kopka,ne da mi mira...Ja ignorisem,negiram ali nista ne pomaze.Znam ja dobro sta je-blog virus me opet napao i za sve je kriv Suky.Malo po malo,sve cesce uhvatim sebe kako citam svoje stare postove i evo odlucih da priznam sebi da sam se svega ovoga pozeljela-i postova i komentara i naravno blogera.

Vise od godinu dana nisam nista objavljivala,a bilo je o cemu da se pise.Ovu 2011. svakako da necu zaboraviti,pamticu je kako po lijepom tako i po ruznom.Iz mog zivota otisla je meni veoma vazna osoba,ustvari fizicki nas je napustila ali iz zivota mi ne moze otici nikada,imam osjecaj da je uvijek tu negdje,da mi cuva ledja.Ona je u velikoj mjeri obiljezila moje djetinjstvo,moje odrastanje,pa i mene samu.Mislila sam da ce vremenom stici nekakvo olaksanje,ali cini mi se kako vrijeme odmice da je nekako sve teze i da mi sve vise nedostaje.

Bog naravno da uvijek uzima ali i daje...Tako je krajem marta ovaj svijet postao bogatiji za jedno prekrasno bice,rodila sam djevojcicu,petog clana nase porodice koji nam je dosao kao jagodica na slag.Eto upustila sam se u tu avanturu,radjanja treceg djeteta,i moram reci da uzivam.Trece dijete je uistinu carolija,dar od Boga...nekako potpuno sam sa njom opustena,imam mnogo vise strpljenja nego sto sam imala dok su ovo dvoje starijih bili bebe..ma sve mi je nekako lakse.Naravno da ima trenutaka kada bih najradije pobjegla iz svoje koze i kada mi je uistinu tesko,ali to je zanemarljivo u odnosu na sve sto dobivam.

Moram jos da napomenem da me je u ljeto obradovalo rodjenje jos jedne mlade dame,koja dobi ime jedne carice,bas kako joj i dolikuje-postala sam tetka po treci put.

U proteklih godinu dana svasta se desilo...plakala sam i smijala se,gubila i dobivala,uzimala i davala,radovala se i tugovala,imala i nemala,voljela i bila voljena...nadala sam se,ceznula,mastala,sanjala i ostvarivala snove...bilo je besanih noci ali i dana koje sam trebala prespavati,ali nazalost nisam...

Dok ovo pisem shvatam da sam se stvarno pozeljela svega ovoga.Drago mi je sto sam ponovo sa vama i naravno sto imam privilegiju da se u Ulicama Blogograda nadjem u drustvu meni dragih blogera.Vidim ima i novih,tacnije meni nepoznatih imena ali citacemo se,ima vremena...:)

I da,naravno...Suky nisi kriv...tako rece porota...