Naslanjam glavu na prozorsko okno i posmatram.Magla mi malo smanjuje vidik,ali kada zazmirim cijeli svijet je moj.Ipak otvaram oci i gledam oko sebe.Posmatram stanove...

Da me ne bi pogresno razumjeli,nisam onaj tip koji zaviruje u tudje zivote,niti me interesuje sta se kod koga u stanu desava.Ja prosto volim da posmatram svjetla.Jer svako to svjetlo krije posebnu pricu-mracnu ili svijetlu.Mozda bas ono svjetlo sto najvise sija ustvari krije najmracniju tajnu.

Iza svakog tog prozorskog stakla kriju se ljudi,kriju se neciji zivoti...posebne price...ljudske sudbine.Mozda bas sad,u ovom trenu,bas iza tog stakla kog posmatram neko nesto slavi,mozda pjevaju,vesele se...a mozda i tuguju,placu...Negdje mozda slave rodjenje,negdje oplakuju neciju smrt...negdje samuju,a negdje druguju...negdje vode ljubav a negdje se svadjaju...negdje neko leskari u svom krevetu uz neki dobar film,dok neko ima besanu noc zbog problema koji su ga snasli.

Svaki prozor krije neku tajnu...iza svakog prozora krije se zivot...i pelin i med...

U mojoj ulici zivi jedna starija gospodja koju moji klinci i ja zovemo "nasa baka".Vec su je godine stigle,pa je slabije pokretna,tako da ona svoje dane provodi uz prozor.Ljeti,dok je toplo,njen prozor je uvijek otvoren i manje-vise ona je uvijek pored njega.To je bukvalno njen prozor u svijet.Kada god prolazim,vec iz navike,podignem pogled,mahnem joj,ponekad nesto popricamo,ona mi odozgo salje poljupce i obavezan blagoslog:"Ljepotice moja nek te Bog cuva,tebe i tvoju djecu."Sada kada je zahladilo,ako se slucajno desi da prolazim a ne pogledam gore,ona lupa na staklo zatvorenog prozora i mase mi.Prozor nas je na neki nacin sprijateljio.

U zgradi do moje ima jedan prozor sa kog je isto tako cesto jedna baka posmatrala sta se desava napolju.Vec pola godine taj prozor je neosvjetljen i prazan,a ta silueta mi tako mnogo nedostaje.

Ponovo naslanjam glavu na staklo i jedna suza mi skliznu niz obraz.Ja bas i nisam neka placljivica i ne volim da drugi vide moju tugu...to je nekako samo moja stvar.Ipak,prozor je veceras moj saveznik,moj najbolji drug.Znam da nikom nece otkriti moju tajnu,znam da sutra niko nece saznati da sam plakala.