uspomena

Skraticu ovaj post sto je vise moguce,jer bih mogla svasta reci...Postoje muski primjerci koji su uistinu idioti...Kako je samo lako biti idiot.

Sta uraditi kada ti se nabacuje muz od prijateljice,zove te,salje poruke,kupuje cokolade...pa cak se na kraju usudi reci i da te voli...

Boze,koja budala...ma obicna lazovcina...

E sad,pitam se jesam li i ja lazov,ako joj to sve precutim?Brinem se za nju i tako bih joj rado rekla sa kakvim gadom zivi,ali bojim se da cu je povrijediti.Da li je istina stvarno uvijek najbolje rijesenje?Treba li se uopste petljati u tudji zivot,u tudji brak?

Ona od samog pocetka sa njim zivi na takav nacin-on na jednoj ona na drugoj strani...

Cini mi se cak i da se pomirila sa takvim zivotom...

Potpuno sam sigurna da ja nisam jedina prema kojoj se on tako ponasa,ali ja sam ipak njena prijateljica...

Neki muskarci su stvarno...uh...ma necu da kazem...

Razgovarala sam juce sa jednom osobom,za koju se nadam da ce ovo procitati i prepoznati se.Dakle,pitala sam ga da nesto ucini za mene sto je on uporno odbijao.Na kraju smo ipak postigli dogovor,nesto kao usluga za uslugu-ja cu tebi uciniti ako ti ucinis meni.Ipak ja sam svoj dio dogovora trebala da ispunim odmah,a on malo kasnije.Rekla sam mu da cu ga drzati za rijec i svoje sam ispunila.Nazalost,on svoj dio dogovora nije odradio.

Eto sad se ja pitam zasto ljudi ne odrze svoju rijec cak ni u slucajevima kada se radi o banalnoj stvari...skoro da je bila u pitanju sitnica...ma obicna igra...

Ali ipak,data rijec bi trebala da se ispostuje...

Mozda sam ja samo isuvise naivna...

Da,moram jos da napisem kako mi je on rekao ovu recenicu:"Covjek se drzi za rijec,a govedo za rogove."Pa sad se pitam kada njega nisam mogla drzim za rijec kako bi tek prosla da sam pokusala da drzim govedo za rogove.

Eto,ako ovo procitas nemoj da mislis da sam ljuta...nego samo si mi nametnuo temu o cemu bi razmisljala...Zasto ljudi sebi pribiru negativne bodove kod drugih zbog nekih sitnica,zasto olako kazu:"Moze,drzi me za rijec" ako znaju da to nece da ispune.

Evo sad mi se vec namece ona misao-"obecanje ludom radovanje"...necu vise...

"Ma hajde ti,ja cu te stici"-saputalo joj je vino iz case koju joj je on natocio.

Sada je vec pila trecu casu i kao da je cula podsmjesljiv glas-"stiglo sam te,stiglo sam te..."Bila je svjesna da je to istina,vino koje je u toku veceri popula ucinilo je svoje.Bila je istovremeno opijena i alkoholom i njegovom blizinom.

Neznanac...potpuni neznanac..

Glas savjesti je na momente dopirao do nje-kako je mogla dozvoliti sebi da se ovako zaboravi,da se prepusti ovoj igri zavodjenja sa potpunim strancem.

Ali ne,vino joj nije dozvoljavalo takve misli,opet joj je saputalo:"Sutra o tome misli..."

-"Da,u pravu je...ovo vino mi je stvarno prijatelj...daje mi dobre savjete...ne zelim da prestanem sa ovom igrom...igrom rijeci...igrom pogleda...igrom pokojeg kao slucajnog dodira...znam da se igram sa vatrom...ali zar takva igra nije i najzanimljivija...Da,sutra cu misliti o posljedicama...mmmm...ovo vino mi je stvarno najbolji prijatelj"-mislila je...

Bila je opustena...

Povremeno bi je savladao osjecaj krivice,ali opet bi joj njen mali prijatelj govorio da treba ponekad i ona da se zaboravi,da se osjeti zenom,zavodljivom,seksipilnom...

A on...on je bio tako privlacan...

Nestvaran...

Covjek kome je znala samo ime,koje je mozda i bilo lazno,ali ko uopste i mari za to u ovom trenutku...On nije postavljao suvisna pitanja...on je nije htio vezati za sebe...on joj je samo htio veceras udovoljiti...zadovoljiti i sebe i nju...On nije trazio da mu ujutru donese kavu u krevet...On je znao da njihovo sutra ne postoji,da imaju samo ovaj trenutak,ovu noc...Neki bi rekli da je to trenutak zadovoljstva a neki da je trenutak slabosti...Ko bi znao ko je u pravu?

Neznanac...potpuni neznanac...

A tako joj je lijepo veceras sa njim...Njegov miris joj je nadrazivao sva cula,od njegovog glasa gotovo da se jezila.Drhtanje usana joj je davalo jasne signale koliko zeli...neznanca...potpunog neznanca...

Nije bila ni svjesna koliko su bili blizu jedno drugom,ali skakljanje njegovog daha malo iza njenog uha joj potpuno pomuti pamet...

Odjednom kao da ugleda malog djavolka,odmah pored svoje glave.On joj je govorio:

-"Poljubi ga,prepusti se...Ne odupiri se toj strasti...ne vrijedi bjezati,vec te obuzela...zar ne osjetis kako ti tijelo gori...ma hajde,ovo je nestvarna noc...ne postoji nista osim vas i vase zelje...on je kao san,nestace sa prvim zracima sunca...nemoj ga pustiti da ode...to je samo jedna noc u zivotu...noc provedena sa neznancem...prepusti se...prepusi..."

Sa druge strane pojavi se andjeo i mirnim glasom joj rece:

-"Ne dozvoli to sebi,zasto ti je to potrebno,ko zna ko je on uopste,nemoj...sutra ces se kajati..."

U momentu je pomislila da ce se kajati i ovako i onako,i ako bude sa njim i ako ne bude...Samo je pitanje koje ce kajanje biti gore...

Vise nema vremena za razmisljanje,treba se odluciti...Njihova tijela su suvise blizu...

Nastaviti ili stati...

Rasplamsati ili ugasiti ovu vatru...

Njegove usne su toliko blizu njenih da vec osjeti njihovu vrelinu...

Trenutak odluke je dosao...

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Dragi moji,sta mislite koji bi kraj bio bolji,treba li se ona prepustiti strasti ili okrenuti se i otici?Nakon vasih komentara,ukoliko ih uopste i bude,zavrsicu ovaj post.Dakle,kakav bi po vama trebao da bude kraj,da li bi ona trebala da pristane na vrelu noc u zagrljaju neznanca ili ne...

Evo upravo probavam da ubacim video klipove. Ako uspijem u tome naucila sam.

Imam prijatelja koji kad god mu se ponude kolaci,prvo pita jesu li sa orasima i unapred se raduje potvrdnom odgovoru,jer on cvrsto vjeruje u njihova afrodizijacka dejstva.Ako mu se potvrdi da su kolaci sa orasima,obavezno slijedi njegov "znacajan" pogled prema zeni,a ja se uvijek pitam zar je to njima dvoma potrebno vec nakon samo 5 godina braka.Po tome,oni starost zajedno ne moraju cekati...

Strucnjaci tvrde da afrodizijaci imaju mocno i podsticajno dejstvo,da uljepsavaju seksualni dozivljaj.

Vec vijekovima se vjeruje da odredjena hrana ima snazne afrodizijacke moci,a posebno se isticu:bademi,vino,cokolada,med,zacini,riba,jagode,banane,mrkva...Kazu da i razliciti mirisi mogu da povecaju seksualnu zelju,a posebno ruzino ulje koje nazivaju ulje ljubavi jer jednako djeluje i na muskarca i na zenu.

Samo,kako znati koja je doza dovoljna,kako ne pretjerati...

Zamislite par koji nije zadovoljan svojim seksualnim zivotom,pa su odlucili da nesto ucine po tom pitanju,da opet vrate staru strast...Evo redosljeda:

-njih dvoje u stanu

-lagana muzika

-aromaticno ulje vanile siri miris po prostoriji

-vecera na stolu...riba,naravno

-boca vina

-nakon toga med i orasi

-nakon toga sta slijedi ne smijem ni da pomislim...

Ali sta ako se desi da aromaticna ulja budu na sve strane po stanu,pa se izmijesa miris vanile,ruze,jasmina,sta ako pretjeraju jeduci ribu,med i orahe,sta ako umjesto case-dvije popiju bocu-dvije vina...Tek sad necu ni da pomislim sta bi se desilo,ali da bi uzivali u seksu bas i ne vjerujem.Prije vjerujem da bi im doslo muka...

Ma kako uopste i djeluju ti afrodizijaci?

Da li je sve u psihi covjeka,da li se u ljudskoj glavi desi neki KLIK pa se osjeca sigurnije,opustenije poslije koristenja neke od ovih namirnica...Ako se uzme u obzir da svaki afrodizijak,tacnije sastojak nekog afrodizijaka direktno utice na nas organizam tako sto potice cirkulaciju,izaziva toplinu,brze lupanje srce,djeluje na hormone,onda mi ta afrodizijacka dejstva postaju mnogo jasnija.Jer ipak,djeluje mi sasvim prirodno da je covjek poslije case-dvije vina mnogo opusteniji.

Ipak,pitam se zasto parovi svjesno koriste neke afrodizijake da bi poboljsali kvalitet svog seksualnog zivota.

Zar ne bi trebali jedno drugom da budu dovoljan afrodizijak?Zar se ne bi trebali zapitati do koje je faze dosla njihova veza kada su im potrebna dodatna sredstva da bi se probudila zelja medju njima?

Zar nam najveci afrodizijak ne bi trebala da bude ljubav?

Ovaj post je nastajao u proteklih par dana koje sam provela na selu u vikendici.Kad sam imala vremena zapisala sam ponesto,pa eto da i vi vidite sta se desava kada jedna grlica ode na selo...

~~~~~~~~~~~~

Odlucih da pobjegnem iz grada...Mislim-treba mi odmor,mir,tisina...U sekundi rijesih da odem par dana na selo,da se nadisem svjezeg vazduha,da uzivam u prirodi.Pakovala sam se kao da idem na ljetovanje u Tunis,stvari kao u prici-sto bi rekla moja mama.I evo me...vec sam par dana tu,na selu...

Zivio seoski turizam...

Kud god pogledam priroda,zelenilo,odmor za oci,hrana za dusu.Pa ipak...Prvi dan sve mi nesto cudno,treba da se naviknem na tisinu.Cijelu tu noc nisam mogla da spavam.

Vrtim se,prevrcem,okrecem...nece san na oci...

Ne znam sta mi je ali ne mogu da zaspim...Ne mogu da spavam od tisine.Kod mene je sve nesto naopako,svi normalni ljudi ne mogu da spavaju od buke a ja ne mogu da zaspim od tisine.Cuje se povremeno u daljini lavez pasa,cisto da narusi taj mir.Smeta mi i nedostatak svjetla,svugdje neki mrkli mrak,nema ulicne rasvjete...Ustanem iz kreveta i upalim vanjsku sijalicu na balkonu,malo svjetlosti ulazi u sobu i vec se bolje osjecam.Negdje pred zoru pobjedim nesanicu i konacno me savlada taj "seoski san"...

Sledeca dva dana sam se prepustila uzivanju...

Po cijele dane se izlezavam na suncu i kupam na bazenu,mazem se kremicama,muz mi kaze da se ponasam kao da sam stigla iz Pariza,a ne iz N.G.Da ga neko cuje jos bi i rekao da sam pokondirena tikva,ali srecom gore je toliko malo ljudi da nije bilo sanse da ga iko cuje.

Uzivanje...

Pogledam lijevo-svugdje zelenilo,pogledam desno-zelenilo...Polja prekrivena kukuruzom,psenicom...u daljini vidim krave na pasnjacima...ljudi kose travu...cuje se zvuk traktora...cuju se pticice,kokosi kokodacu...cuje se priroda,svaki njen treptaj...Po danu se i osjeca neka zivost,ali nocu...uh...nocu je sablasno tiho...

Ponekad i prodje neki auto...radujem se civilizaciji...

Sad cete pomisliti da sam otisla u neku nedodjiju,ali ne,ovo je nasa porodicna vikendica u kojoj imaju svi osnovni uslovi za zivot-struja,voda,telefon,televizor.Mi smo sebi napravili i dodatni ugodjaj,vec par godina imamo ovdje bazen,ali ne onaj zidani kao u americkim filmovima,daleko sam ja od tolikog bogatstva,vec onaj sto kupite u nekom trznom centru pa ga postavite gdje vam je volja.Za mene je 3 metra duzine i 80 centi dubine potpuno dovoljno,posto imam fobiju od vode,pa u dublju vodu ne smijem,a duze ne bih mogla ni da izdrzim da plivam.

Sinoc se odjednom nesto naoblacilo i poceo da piri vjetar kao lud...

Pobjegnem ja u kucu sve u nadi da nece nestati struje,za svaki slucaj pripremim i svijecu.Srecom struje nije nestalo,a ja opet nisam mogla da zaspim.Tisinu je narusila kisa koja je pocela da pada.Ustanem,sjednem u dnevni boravak,upalim TV.Na jedinih 7 kanala koje ovdje imam nigdje nista pametno.Na jednom prikazuju nedavno odrzani koncert Lepe Brene u Sarajevu...

"Udji slobodno,vidi da li disem..."

Ostavim na tom kanalu,malo muzike i nije na odmet,pa makar slusala i "Cacak,Cacak."Samo da nije mir i tisina.Onda se zamislim i sama sebe upitam-pa zar nisam upravo ovdje dosla da bi malo bila u miru i tisini.Vidim da je skoro 1 iza ponoci.Konacno se sjetim sta mi fali...ma da mi je samo 5 minuta da zavirim na blog.

~Anam i sanjarenja su sad vec sigurno otputovale

~Suky negdje u Valjevu puni baterije

~Pomislih na Casper i njenu Mrvicu,sigurno je vec pisala izvjestaj o njenim prvim glumackim koracima...

~ko o cemu,Talas sigurno o ribolovu

~mmmm...sta li je domacica danas kuhala

~nesanica i ja bi sad mogle zajedno

~sta li se desava sa Vojom dok srce jutarnju kavu

~ma da mi je samo jedna prica od Pricalice,sigurno bih lakse zaspala

~da li je stepski objevio neki novi post,pun ljubavi i zivota,onako kako samo on to zna...

~mozda je i Mandrak unio malo svoje carolije

~sta li rade behappy,vilabezkrila,jelence,bealiever i mnogi drugi...

Ma svi mi nedostajete...

Ugasila sam TV,odlucila da odem leci i eto,buka mi je ponovo pomogla da zaspim-osluskivala sam kisu koja je udarala u prozore i zaspala.

Jutros dok sam se probudila rastuzila sam se sto danas nece biti nista od suncanja i kupanja.

Izadjem na terasu a tamo krs i lom od sinosnjeg vjetra,bazen nismo dobro prekrili pa je bio pun raznoraznih prljavstina,pa mu stotinu filtera ne bi pomoglo da se precisti.Tako ja evo cijelo jutro sjedim na terasi,pijem kavu,nadam se boljem vremenu,svrljam po ovom papiru,malo pisem,ne znam jesam li sve ovo nepovezano napisala ali nema veze.Poslije mozda jos nesto dodam,mozda cak odem sa muzem na pecanje,ko zna...Sana je tu,blizu...

~~~~~~~~~~~~~~~~~

Izmori me ovo selo,dosla sam da se odmorim a ja cu se umoriti.Jos zamalo i nogu da uganem.Moja jaca polovina i ja smo danas igrali badmintona i,kao i po obicaju,ja sam gubila.Moram reci da se on ponasao jako nesportski,igrao je prljavu igru i ni malo nije htio da uzme u obzir da igra sa jednom zenom,i to ne bilo kojom vec svojom zenom,pa bi red bio da i malo pusti koji poen.A ja,trci tamo,trci ovamo,serviraj,vrati loptu,sva se smorila,preznojila,izgubila sigurno par kilograma i uz to sve igrala u neadekvatnoj obuci.Imam na nogama neke papuce sa kaisicima,kad odjednom puce kais,izvrnu mi se noga,zamalo se polomi.Kukam ja i vise nego sto me boli,a on mi se smije.Kaze da imam srece sto mi je pukla papuca,inace bi moj poraz bio katastrofalan i sraman,jos doda da bi mogla igrati do sutra a da ga ne bi uspjela pobijediti.

Uh...kud me boli noga,kud sam ljuta na sebe sto sam izgubila,kud sam ljuta na njega sto mi se smije i provocira me,kud sam ljuta sto nemam druge papuce da obujem...

Ma doslo mi je da uzmem stikle da obujem i da igram u njima.Ipak pobjedu mu nisam priznala jer mec je prekinut zbog povrede igraca...bas me briga za trenutni rezultat.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Trenutno je 1 sat i 30 minuta iza ponoci.

Sve do sad sam sjedila na terasi,posteno sam se smrzla i sve su prilike da cu se prehladiti.Pomalo sam se "ohladila"zbog niske temperature a pomalo zbog straha koji sam pretrpila.Dosao je neki komsija kod nas i sjedili smo na terasi,pricali,kad odjednom on mrtav-hladan kaze:"Vidi misa."Kad stvarno,mali mis hoda po ogradi terase,vjerovatno u potrazi za hranom.Ja kao da sam se srela sa smrtnim neprijateljem,vrisnuh,skoci,zamalo ne porusi i kavu i sve sa stola,jadan misic prestravljen pobjeze...Ostatak veceri sjedila sam kao na iglama,sva u strahu da ce se mis opet od nekud pojaviti...

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Danas idem kuci...dosta mi je bilo prirode,zelenila,mira,tisine,odmaranja,besposlicarenja.Jedva cekam da osjetim vrelinu asfalta,da cujem buku automobila,da se vratim svakodnevnim obavezama,da izadjem u gradski park sa klincima,da odem u trzni centar i nerviram se zbog guzve na kasi,da navece uspavam djecu,sjednem za racunar,natocim casu vina i konacno ukucam blog.rs.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Usla je u voz...prolazi po vagonima-nigdje nikog..."Pomalo jezivo"-pomisli.Sjeda u kupe,skroz do prozora,ne bi li tokom puta posmatrala krajolik.Osjeca neku laganu nervozu,ni sama ne znajuci njen razlog.Osjeti da je voz lagano krenuo,gleda kroz prozor i spazi masinovodju kako joj mase sa perona.

"Boze,ko li to vozi ovaj voz,gdje ja to putujem,pa ni kartu nisam kupila..."

Ustala bi ali ne moze,kao da je prikovana za sjediste.Stanica se udaljavala i ona kao da osjeti neko olaksanje,osjeti kao da tu pripada...upravo tom vozu...tom krajoliku...tom putovanju...Kroz prozor je posmatrala kako prolaze slike...

U daljini ugleda zenu,blagog pogleda sa bebom u narucju.Gledajuci oci te zene preplavi je osjecaj spokojstva,ljubavi,sigurnosti...onaj osjecaj koji samo majka moze da pruzi...

Tockovi lokomotive se dalje okrecu i voz stize na sledecu stanicu...

Na njoj stoji djevojcica,sa kikicama i teskom torbom na ledjima.Prvi joj je dan skole,ulazi u nepoznati svijet...Sta li je tamo ceka?

Putovanje se nastavlja...sledeca stanica...

U voz ulazi djevojcurak,razdragan,veseo...Na dlanu ima svijet-ili bar misli da ga ima,U srcu ima ljubavi dovoljno za cijeli taj svijet sto nosi na dlanu.U ocima joj se vidi nada,zelja,radoznalost...Zena u vozu htjede da je zovne,da joj se pridruzi,da porazgovaraju,da je upozori da nije bas sve tako ruzicasto,ali voz stade i djevojcurak istrca zurnim korakom i nestade.Zurilo joj se...u nov zivot...da vidi sta je sve to ceka...

Zena se opet okrete prozoru i osmjehnu se..

Na ovoj stanici svi su bili nesto dotjerani,djevojke i mladici u svecanim haljinama i odijelima.U tom mnostvu ona opet spazi plavokosu djevojku,srecnu,sa diplomom u ruci.Pa oni slave maturu-shvati zena u vozu...

Slike se ponovo mijenjaju...

Nekakav mrak ispuni kupe.Ona zazmiri.Munja sijevnu...Oluja...Otvori oci i ugleda cudnovatu sliku...

Na ovoj stanici bila je oluja i sunce u isti mah,sreca i tuga pomijesani,ljubav i mrznja isprepleteni...

Ugleda muskarca i zenu kako plesu...plesu uz zvuk gromova,ali kao da svira najljepsa melodija.Uprkos vjetru koji ih siba oni i dalje plesu.Plesni koraci ih vode ka suncanoj strani.U pocetku su plesali polako,tek lagano dodirujuci prste jedno drugom.Odjednom,on je privuce na grudi,snazno,strasno,ona mu se prepusti,dozvoli da je on vodi,ne zeleci da je nikada ispusti iz narucja kretala se prateci njegove korake.U tom strasnom plesu tijela su im se spojila,izgledali su kao jedno,sunce ih je obasjalo,ali odjednom opet oluja...On kao da je samo to htio,kao da je zelio da otplese samo taj jedan ples,taj ples strasti,da dosegne vrhunac i da je gurne od sebe...

Ona pade na koljena jos nesvjesna da je plesu dosao kraj,krenu puzeci ka njemu...

On joj okrenu ledja,ostavi je,napusti...kao da nista nije ni bilo...

Odjednom se pojavi masa nekih nepoznatih ljudi,okupise se oko nje,svi joj htjedose pomoci...A ona,ona je i dalje klecala i trazila njega u tom beskraju ljudskih srca koja su je okruzivala,u tom mnostvu ruku koje su bile ka njoj ispruzene.Klecala je,jer nije htjela da se podigne na noge...nikad vise...jer on ju je takvu ostavio,na koljenima...to je sve sto joj je ostalo od njega...

Zeni u vozu oci zasuzise,ali srecom voz je nastavio svoj put...

Na sledecoj stanici,gle cuda,opet muskarac sa prethodne.Samo sada nema plesa,nema vatre u pogledu...Pored njega neka zena,prste im krase iste burme...i...djeca...sa njegovim pogledom.

Zena u vozu je gledala u tu djecu i ona suza iz oka joj se spusti niz obraz...

Na sledecoj stanici opet se pojavi djevojka koja je plesala...Ili to mozda nije ona?Ima isti pogled-samo sigurniji...ima isti korak-lagan,samo samouvjereniji.Sva je nekako drugacija a opet ista.Srce joj kuca isto.U ludom,opasnom plesu haljina joj je bila dugacka,a sada je kratka i otkriva prelijepe,zavodljive listove njenih dugih nogu.Na koljenima nema rana od klecanja,od puzanja za muskarcem sa kojim je nekada tako ludo,tako strasno plesala.Ostala je rana na srcu,jer srce je ostalo isto.Ustvari,ona kao da i nema srce...kao da joj je ostalo na onoj stanici gdje je sa njim u zanosu plesala...

Zenu u vozu kao da nesto poce da gusi,pokusa da otvori prozor,ali ne uspijeva...Poce da trci kroz voz,zeli da ga zaustavi,ali ne moze,ne zna ni ko ga vozi,ni gdje ide,ali ona je u njemu...Putuje i ceka gdje ce je to odvesti.Stojala je u hodniku vagona i vidjela da se priblizava nova stanica...

Opet djevojka,ona ista a opet neka druga...Na njoj bijela haljina,muskarac pored nje drzi je za ruku...Ljudi i zene sa ruzmarinima na grudima...Djevojka se smije,pjeva,oci su joj vesele,kao da je pronasla dio svog srce i vratila ga na mjesto.

Pozivaju se mladenci na ples...

U krajicku njenog oka prepozna se sjeta...

Ples...

Isto kao nekad sa njim...

Ne,ne zeli vise nikad u zivotu da plese,ne zeli nista sto bi je moglo podsjetiti na njega...

Ali ocekivanja...

Ocekivanja prisutnih...ocekivanja okoline...Ona je sad supruga i mora da zaplese...sa svojim muzem...On ne smije da zna,on ne smije da pretpostavi,on nikad ne smije da sazna da se ona tako boji plesa...

Zena u vozu je drhtala,plasila se sta ce to da ugleda na sledecoj stanici...

Radost...supruznici i njihova djeca...Ona ista zena,srecna,postala je majka i konacno sastavila svoje srce.Sada je cijelo i kuca snazno,hrabro,spremno da se suoci sa svim olujama koje bi pokusale da sruse tvrdjavu sagradjenu od njihove ljubavi.Spremna na sve,osim da ponovo zaplese...sa onom istom lakocom,bezbriznoscu i strasti.Zena na stanici podize pogled i susrete se sa pogledom zene u vozu...

Zacu se vrisak...

Zena u vozu prepozna sebe,nadje se oci u oci sa sama sobom,sa svojom istinom...

Voz naglo stade,ona posrnu i pade na koljena...

U tom momentu opet posta ona stara,klecala je kao i nekoc...pred njim...Bila nemocna...Samo,ovaj put uspjede da ustane...

Istrca iz voza...

Trcala je iz sve snage...

Bjezala...od cega,ni sama ne znajuci...

Pokusavala je da pronadje sve te stanice koje je putujuci vidjela,pokusavala je da pronadje sve te ljude...Nikog nije bilo...Ostali su samo osjecaji...I oni su je preplavili...

Miris uspomena se sirio,ulazio u svaku poru njenog bica...

A ona je trcala,bjezala je od te zene sto je klecala u vozu,bjezala je od one zene sto je tako strasno plesala,bjezala je od one djevojcice sa kikicama,bjezala je od same sebe...uzalud...nije mogla da pobjegne...

Smorena od trcanja pade...opet na koljena...i zajeca...

Osjeti korake kako joj prilaze.Podize glavu i ugleda svog muza kako joj prilazi i pruza ruku,ona je prihvati i ustade.Htjede da nesto zausti,da ga pita kako ju je pronasao ovdje,ali ucuta...shvati...On je pronadje ma gdje bila,on je osjeti...on je uvijek tu za nju...On je podigne kada je na koljenima...

Ovaj svoj post zapocecu stihovima pjesme od Dine Merlina:

"Ja vjerujem u Boga i bozje odredjenje

i vjerujem da nista nije prividjenje..."

Za sebe ne mogu reci da sam vijernik koji redovno ide u crkvu,koji posti sve postove,ali sa sigurnoscu mogu reci da vjerujem...svoju vjeru nosim u sebi...vjeru u Boga,vjeru u ljude,vjeru u zivot,u ljubav,vjeru u srecu...Tako mi nekad dodje dan da se jednostavno prepustim...sudbini ili cemu vec.

Jednostavno ustanem ujutru i ocekujem sta ce se desiti,ne zeleci da uticem ni na sta,ni na tugu ni na srecu.

Bice onako kako biti mora...

Tada pomislim da postoji neko,tamo gore,ko nas posmatra,neko ko ce da poslozi sve kockice.Zamisljam Ga kao velikog kuhara,a njegovi specijaliteti su ljudski zivoti.Tako on ima recept za svaki zivot ponaosob.I sve je dozirano,precizno gramirano:

-2 kasicice pelina

-100 grama meda

-malo zuci

-malo opojne arome vanilije

-litra suza

-kasicica srece...

I tako sve redom,pa ukrug...Svaki sastojek On dodaje u tacno odredjeno vrijeme,ni prije ni kasnije,ni manje ni vise...Jer u suprotnom to bi vec bio neki drugi recept,to bi vec bio neciji tudji zivot.I tako,ima dana kada prosto cekam kada ce On u moj zivot dodati neke slatke djakonije,neku kasicicu srece...

Sutradan se opet probudim sa nekom drugom mislju,vodeci se onom:

"Svako je kovac sopstvene srece."

Tada u mojim venama proradi vrela krv,spremna na sve izazove...tada sam spremna da sama sebe ucinim srecnom.Nekad mi tako malo treba da bi bila srecna...

"IZVOR NASE SRECE JE U SUBJEKTIVNIM OSOBINAMA:PLEMENITOM KARAKTERU,PODUZETNOM DUHU,SRETNOM TEMPERAMENTU,VEDROM UMU I ZDRAVOM TIJELU."

Schopenhauer

Tesko je definisati srecu.Sami psiholozi ne mogu da se usaglase sta je ona zapravo,ali sve definicije ukljucuju sigurnost,slobodu,unutrasnji mir,drustveni polozaj i brojne druge faktore.Ja mislim da je sreca individualna stvar.Ono sto mene cini srecnom ne mora da znaci da bi i drugog covjeka usrecilo.Za nekog sreca predstavlja izlazak,druzenje sa prijateljima,za nekog je to citanje,voznja bicikla,setnja,partija saha.Nekom je potreban samo zagrljaj,dodir,poljubac...

Nazalost,u danasnje vrijeme sreca je pocela da se kupuje,da se poistovjecuje sa materijalnim bogatstvom,sa novcem,slavom.

Vjerujem da nas novac moze na momente uciniti srecnim,ali ipak mislim da nije kljuc srece u novcu.Cini mi se da je to samo privid srece,ali da su takvi ljudi u dubini duse nezadovoljni,depresivni.

Da bi covjek uopste mogao da bude srecan potreban je unutrasnji mir,slaganje sa samim sobom.

Cesto ni sami nismo svjesni koliko smo srecni,nismo sposobni da spoznamo svoju srecu.Mi je uporno trazimo,tragamo za njom,ni ne sluteci da zivimo u sreci.I onda dodje neki val tuge,preplavi nas i tek tada spoznajemo da smo zivjeli u sreci a tragali za njom.Dovoljna je samo jedna nesreca da ponisti sve dane srece koje smo prozivjeli i da se u tom momentu osjetimo najnesretnijim na svijetu.Cini mi se da tugu intenzivnije osjecamo nego srecu,kao da joj se vise prepustamo...

Zato treba koristiti svaki dan,jer svaki dan je srecan na neki svoj nacin,samo trebamo to znati spoznati.

Pa i u najvecoj nesreci treba pronaci zrnce srece,zrnce nade...Za mene,kao majku,najveca sreca su moja djeca,svaki otkucaj njihovog srca je jedna moja sreca,pa onda zamislite koliko sam ja u toku jednog dana srecna.Srecnom me cini i sreca drugih ljudi.Ponekad za sebe kazem da sam hipohondar,pa mi je zato i sreca sto sam ja i moji voljeni zdravi.Sreca je moja porodica,novo jutro,sunce,suma,nebo,rijeka,polja maka,miris jorgovana,ljetnje vece,zimsko jutro,ruka u ruci...

Sreca je zivot...

Sreca je ljubav,pogled,osmjeh,sreca je svaki momenat u kojem se radja novi zivot...

Treba biti svjestan svoje srece,ne traziti previse od zivota,zadovoljiti se i malim stvarima i znati uzivati u njima,jednostavno treba dozvoliti sebi da budes srecan...

"Ko misli da je srecan on je zaista srecan."       J.Ducic

@domacica

Nadam se da ces biti zadovoljna i da cu dobiti prolaznu ocjenu...Ja prozivam:

-Suky

-Talas

-Pricalica

Ponekad mi je stvarno jezik brzi od pameti.Prije par dana obecah jednom dragom nam blogeru da cu napisati post o ribolovu.Buduci da ribolov i ja nikada nismo bili na istim talasovim,htjedoh reci talasnim duzinama,za mene nastadose muke.Odugovlacila sam,odgadjala,izvlacila se,ali shvatih da moram ispuniti obecano.Pa necu valjda dozvoliti da taj neko bude kavaljer a da ja ne budem niti D od dame,pa ne odrzim rijec.

Dakle,ribolov...

Hm...

Iskreno,nikada mi nisu bili jasni ti ribolovci,niti ta njihova strast prema visesatnom pecanju,sjedenju pored vode ili u camcu na vodi,bez obzira na doba dana i vremenske prilike.Zanima me samo u cemu je tolika draz.

Pokusavajuci da shvatim psihu jednog ribara,prije par godina kupila sam muzu stap za pecanje i to ni manje ni vise nego za godisnjicu braka.

Isao on par puta na pecanje,pecao,nesto i upecao,pa odluci da krene u nocni ribolov-kaze tad riba najbolje grize.Hm...nije valjda...Sve mi to nesto sumnjivo,proradi u meni ljubomorna skorpija,svasta mi padne na pamet,posluzim se malo zenskom lukavoscu pa tako moj dragi odustane od tog nocnog ribolova.

Nije mi bas jasan taj nocni ribolov,opasno mi je sumnjiv,posebno kad u njega ide ozenjen muskarac.

Kaze on-"idem da pecam ribu" i sad meni nista nije jasno,da li on stvarno misli ribu ili samo prica u zargonu.Uh,a riba u zargonu zna se sta znaci-duge noge,kratka suknja i jos svasta nesto.E,taj ribolov vec svi muskarci vole,tu su svi strasni ribolovci i voljeli bi da imaju dozivotnu clanarinu.

Ima onih koji vole da love u mutnom,ali od takvih mi je vec zlo pa ne bih o njima.

Hm...sta jos da napisem o ribolovu?

Znam da treba zabaciti mamac...i...cekati...

Cekati da ona pocne da trza...i...tada on pocne da mrda...

Ispocetka...

Dakle,riba trza a stap pocne da se mrda,da ne bi bilo zabune.E tad za ovog sto drzi stap-dakle ribolovca,pocinje izazov,nadmudrivanje sa ribom,kada,u pravom momentu izvaditi ribu iz vode.

Slicna su pravila i u ovom ribolovu na suhom,kada se love "ribe" na dvije noge.

I u ovom slucaju treba znati izabrati i imati pravi mamac,osjetiti da li trza,da li mrda,znati izvaditi...novcanik i platiti racun u restoranu(nemoj da ste pomislili na nesto drugo).Ma brojna su pravila.Riba u vodi i zena mogu biti jako slicne,na prvi pogled dobre i fine,tople,ali kada trebaju biti upecane postanu opasne,inatne,nerazumljive.Zato,ako zelis da ti ulov bude dobar,treba da pratis ponasanje odredjene vrste,da joj znas psihu,da joj pratis kretanje...Ukoliko si u sve to upucen mozes se nadati ulovu.

Ako krenete u pravi ribolov trebali biste ponijeti osnovni pribor:stap,kotur,najlon,plovak,olovo i udicu.Oni samouvjereni nose i mrezicu u koju ce staviti ribu kad je ulove.Ja bih jos rekla da tu ima i dodatne opreme-one velike zelene cizme i ona mala trokutasta stolica na rasklapanje,i jos stosta...

U ovom,pak,drugom "ribolovu" svako ima razlicit pribor,alat,metodu,tehniku,neko ima i keca u rukavu...Neko kada krene u ribolov dobro napuni novcanik vazecom valutom,sjedne u najnoviji tip mercedesa,otvori prozor i pusti Severinu i GAS,GAS...Drugi se naoruzaju sarmom i krecu u akciju...

Bilo kako bilo ribolov je jedna od omiljenih muskih zanimacija.Pa dragi moji muskarci zelim vam BISTRO i u ovom ribolovu na vodi,kao i u ovom na suhom.

Pitam se samo kojeg bi se radije odrekli i koje su vam ribe draze....

~~~~~~~~~~~~~~~~~~

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

SVASTA SE RODI U MUTNOJ VODI

LUKAVA MRENA I BUDJAVI SMUDJ,

KARAS I BANDAR,LOPOV I ZANDAR

I RIBE STO ZIVE NA RACUN TUDJ.

MALENE ONE VECIH SE KLONE,

NE PAZIS I VEC TE NEMA ZA TREN.

GDE GOD DA BEZE STIGNU U MREZE,

NEKO SE RODI DA POSTANE PLEN.

JA PEVAM SVOJ BLUZ BEZ NAMERE BITNE

I NAJVECE RIBE ZA MENE SU SITNE

JA SA STRANE SAMO POSMATRAM TAJ SVET.

A BUDEM JA I SMUVAN I VARAN

PA SVAKOM SE DESI DA ISPADNE SARAN,

TO TI JE BAR RUTINSKA STVAR.

KO ZIVOT VODI U MUTNOJ VODI

MORA SVE TRIKOVE DOBRO DA ZNA.

U MUTNOJ VODI,STO MNOGIM GODI,

POSEBNO ONIM SA VRHA I DNA.

SVI ZNAJU SVRHU,STUKA NA VRHU,

TU SU DA KVARE I NAPRAVE LOM,

A DOLE NA DNU SUDBINU JADNU

MNOGIMA RESAVA NEKAKAV SOM.

JA PEVAM SVOJ BLUZ U SRCU DUBINE

I DRZIM SE PRETEZNO ZLATNE SREDINE

TO JE BAR RUTINSKA STVAR.

NA STA SE SVODI ZIVOT U VODI?

PA ETO,GRABLJIVCI IMAJU VLAST.

GRGEC JE GLUPAN,ALI JE KRUPAN

PA MALE RIBICE GUTA U SLAST.

U DANE GADNE KAD VODA PADNE,

PLASLJIVE RIBE NE VREDE NI GROS.

NAIDJU KRIZE,DRUKCIJE GRIZE

I SAMO NAJBOLJI PLIVAJU JOS.

JA PEVAM SVOJ BLUZ U VRTLOGU GLUVOM

I PITAM SE STA RADE RIBE NA SUVOM,

A TO JE BAR RUTINSKA STVAR.

"Blues mutne vode"  Balasevic

Vec dva sata lezim i zurim u prazno.Kroz otvoren prozor ulazi snop svjetlosi sa ulicne svjetiljke i opojan miris lipe.Sjenke se igraju po zidovima...U polumraku se naslucuju konture namjestaja...

Ustajem kao omadjijana...

Skoro pa nesvjesnim pokretima otkopcavam rajfeslus na haljini koja je istog momenta skliznula niz moje tijelo i ostala da lezi na podu.Nemam snage a ni volje da je podignem.Oblacim svileni ogrtac i vracam se u krevet...a lipa mirise...

Kuc-kuc....kuc-kuc

Cujem kucanje na vratima...Ne,ne zelim da otvorim nezvanom gostu.Samoca mi sada tako prija...Ne zelim da se pomicem...

Kuc-kuc...

Kucanje se nastavlja.Umirila sam se da taj neko pred vratima ne cuje da sam tu,da me ne osjeti.Ali kucanje je sve snaznije.Da li to neko stvarno kuca,ili mi to lupa u glavi...Ludim...Zatvaram usi rukama,ne zelim da cujem to kucanja,ne zelim vise nista da cujem...Ostacu zauvijek zatvorena u ovom stanu,u ovoj sobi,u ovom svom svijetu...Sapatom,jedva cujno pjevusim Balasevicevu,omiljunu mi "Provincijalku"...

"GORDA NASPRAM PODSMEHA I SPLETKI POSLEDNJIH

USAMLJENI GALEB IZNAD MORA OSREDNJIH

RECI BI SVE POKVARILE

SAMO SE CUTKE POKRAJ MENE STISLA

SAMI,SVOJI,IZBEGLICE IZ BESMISLA..."

Pazljivo skidam ruke sa usiju,osluskujem...mir...tisina...Kucanje je prestalo.

Okrecem se na lijevi bok i kroz prozor posmatram mjesecinu.

Odjednom,kao da osjetim necije prisustvo u sobi.Ne cujem ni korake,ni disanje,ni kucanje srca,ali opet osjetim da je neko tu-neko toliko snazan i mocan da je usao kroz zidove i sada mi se primice,skoro je na korak od mog kreveta.Pokusavam da se podignem,da se odbranim,ali nemam snage...

Prikovana sam...vezana...paralisana...

Osjetih jezu kad me taj nezvani gost dotaknu,prvo za stopalo,pa onda laganim pokretom,njezno-skoro kao nekim pticijim perom dodirnu moje koljeno...Osjecam da mi dodiruje ledja,vrat,grudi...miluje mi lice,kosu....Lezim nepomicna,prepustam mu se...Neki jaki osjecaji me preplavise,skoro kao strast...

O Boze,da li ja to vodim ljubav sa nekim vanzemaljskim,nevidljivim bicem...

Osjecam kako ulazi u mene,prozima mi cijelo tijelo,a ja mu se pokoravam,skoro da uzivam u svojoj nemoci.Osjecam da sam potpuno obuzeta.Molim sama svoje srce da mi pomogne,da se otrgnem iz kandzi tog nezvanog gosta...

Ali,kasno...

Moje srce je vec pokleklo,prepustilo se tom strancu koji nas je ove noci posjetio.Jedno njezno,zensko srce nije imalo snage da se bori sa ovakvom alom.

Prizivam razum da mi pomogne.

Pokusava,bori se...mrtva trka...

Lezim tako nepomicna...

Misli mi se kovitlaju,sjecanja,porazi,izgubljene bitke i ratovi...Shvatam,nezvani gost je ustvari tuga...A ja sam joj se prepustila,gotovo mazohisticki...Kucala je,upozoravala me...

Nisam htjela da cujem...

Nisam htjela da se borim...

Nisam htjela sa svojom tugom da se nadjem lice u lice,da joj pogledam u oci.Lakse je ovako-lezati,prepustiti se,ocajavati...Trebala sam se boriti,stati joj na put.Dok sam osjetila lagano kucanje trebala sam joj otvoriti vrata,suociti se sa njom.Bilo sta pokusati,samo se pokrenuti,a ne lezati u mjestu i prepustiti joj bitku bez i jednog opaljenog metka,bez protivljenja.Ovako,ona se usunjala podmuklo...obuzela me...napala sa ledja...i vezala...

Svice...

Vjetar zalupi prozor i ja se prenu...

Je li to tuga otisla i zalupila prozor za sobom...Lagano pomicem prste i vidim da mi se vratila snaga koju mi je oduzela ova besana noc...koju mi je oduzeo ovaj nezvani gost...Hm,od sad cu da pustim gosta na vrata da udje,da se suocim sa njim,prepoznacu ga po kucanju...

Ustajem i ponovo otvaram prozor...

Svjezina jutra me pomilova po obrazima...

Lipe mirisu...

Novi je dan...ljepsi nego prethodni...

Neke ljubavi su jednostavno tu,prate nas kroz zivot i mi ne pitamo ni kako ni zasto su se rodile.Jednostavno samo se prepustimo tom osjecaju i volimo...

-ljubav majke i djeteta-nenadmasna,bezuvjetna ljubav...

-ljubav prema Bogu...vjera...

S druge strane postoje neke sitnice koje volimo a koje nas cine upravo ovakvim kakvi jesmo...navike...male sitne radosti...trenuci zadovoljstva...

Ponekad tako malo vremena imamo za sebe,boreci se sa raznoraznim zvijerkama u kavezu

zivota zaboravimo na sami sebe,na sopstvene osjecaje,sopstvene zelje.Ponekad treba biti sebican,jer ne treba mnogo da bi covjek bio srecan.Samo treba znati posmatrati,znati slusati,znati osjecati...osjecati svoju dusu...osjecati svaku,ma i najmanju nit od koje je nasa dusa satkana...prepoznati i najmanji drhtaj svoga tijela,najmanji treptaj svoga srca...

Stalno se tredimo da upoznajemo,da razumijemo druge ljude.

Kako upoznati i razumjeti sebe?

Dobro bi bilo zapisati sta volimo,sta nas cini srecnim,ispunjenim,sta nas opusta i onda se potruditi da ne prodje niti jedan dan a da nesto od toga ne ucinimo,da malo ugodimo sami sebi.

Da,razmazimo sami sebe...

-Ja volim kada mi djeca uvece odu na spavanje da uzivam u tisini.Ne bude bas potpuna tisina,obicno sebi upalim Balasevica,natocim casu vina i prosto odmaram...uzivam u rijetkim momentima samoce,zbrajam i oduzimam-sta mi se desilo tog dana,vodim razgovor sa sama sobom...

-Volim da setam kejom pored Une...

-Volim kada sa djecom i muzem,u drustvu moje sestre,zeta i njihovih klinaca odemo negdje u prirodu,rostiljamo,odmaramo oci gledajuci zelenilo koje nas okruzuje,kako ja volim da kazem "odmaram mozak" slusajuci rijecicu Japru kako zubori...

-Volim odlaziti u kupovinu...koja zena to ne voli...ponekad mi cak i guzva u trznim centrima prija...

-Volim se sminkati,ma bar malo pudera i maskare...ali eto,to me cini sretnom,ili bar da se bolje osjecam-ovo ce nekome zvucati glupo jer i meni djeluje glupo da sam ovo napisala,ali stvarno to volim,sta cu...

-volim da gledam domace filmove..."deda spalio Djenku"...uvijek se iznova smijem...

-Volim,iz nekih mojih razloga Balasevicevu "Provincijalku" i "Dodjosku"...da,volim i "Divlji badem"...

-volim ponekad da odem sa drustvom u neki lokal gdje svira muzika uzivo...Kad god pomislim na muziku u zivo jetim se nekih zaruka gdje sam kao sumanuta narucivala pjesmu "Reci sve zelje"...vino cudno djeluje na ljude,a na mene pogotovo...

-volim cvijece u mojoj dnevnoj sobi...

-volim ljeto,kupanje,odmaranje na suncu...

-volim cokoladu,doduse muz mi kaze da je to moja ovisnost...

-volim ovaj blog gdje mogu da ovako piskaram bez veze,da pustim masti na volju...

-volim,volim...uh jos mnogo toga ali ne mogu da se sjetim...

Sad bih trebala da se vratim na pocetak i da procitam ovo sta sam napisala,ali necu...nek ostane kako jeste...Koje su to sitnice koje vi volite,koje male stvari vas cine sretnim?Ja bih mogla jos dosta toga da nabrojim,ali sad mi je ovo palo na pamet...mozda me vi podsjetite na nesto sto je i meni vazno,sto je i meni drago...mozda se neki od nas opustaju na isti nacin...mozda volimo iste stvari...

Stalno smo optereceni kojekakvim datumima.Vecini ljudi najdrazi je onaj datum u mjesecu kad je plata,ali u danasnje vrijeme rijetko ko ima redovnu platu,pa smo tako svaki mjesec nekog drugog datuma veseli...faktor iznenadjenja...

Penzioneri u Republici Srpskoj se raduju 1.u mjesecu jer je penzija,sve do sad,bila jedino redovno primanje.Mnogi od njih su ovog 1. ostali razocarani,neki su mislili da je prvoaprilska sala...bilo kako bilo,penzija se 1. nije podijelila...pocela i ona da kasni-kriza je...

Meni licno se vristi od 1. u mjesecu jer to je datum do kojeg moram da uplatim ratu kredita...od 1. do 1.

Mrzim i one datume koji pisu na racunima-do tog i tog u mjesecu morate da izmirite svoja dugovanja,u suprotnom bicemo prinudjeni da vas iskljucimo...bla...bla...

Uvijek smo nesto uslovljeni raznim datumima...

-od tog i tog do tog i tog u mjesecu traje upis u gradsku biblioteku...

-od 8. do 14. aprila traje akcijska prodaja

-do tog datuma morate da uplatite porez

-do ovog datuma traje upis u skolu...

Ja razumijem da se ljudi moraju nekako organizovati,ali nekad je stvarno previse...Jos je gore kad nam datumi odredjuju kad cemo sta slaviti,kad bi trebali da budemo veseli,kad lijepo obuceni...

31.12.

Docek nove godine-svi treba da su veseli,sredjeni,da se pije dobro vino,da se nazdravlja,jer to je "najludja noc"...Licno volim novu godinu,iz nekih mojih starih razloga,ali...

8.mart

Dan zena-pa zar se ne bi zeni trebala pruzati paznja svaki dan...eto neka 8.mart od sad bude muski dan odmora od zena,a sve ostale dane neka nas maze i paze kao do sad za 8.mart

31.oktobar

Ovaj datum moram da spomenem,iz svojih razloga...to je dakle svjetski dan stednje...i moj rodjendan-a ja niti znam niti volim da stedim

Evo sad ce i 1. maj-praznik rada,pa cemo svi u prirodu...

Skoro svaki dan obiljezava se nesto-dan vode,planete Zemlje,Crvenog krsta,zaljubljenih...dan izbjeglica,porodice,dobrovoljnih davalaca krvi,dan djeteta-koji podrzavam...Naravno tu su i dani raznoraznih borbi-protiv side,siromastva,tuberkuloze,djecijeg rada...kao da se protiv toga ne bi trebali boriti svaki dan...

Tako se danas obiljezava svijetski dan Roma,pa kako nalaze rad svim Romima cestitam njihov praznik.

Ja sam vam kao mala enciklopedija datuma,ali samo onih koji su meni vazni.Dobro pamtim sta mi se bitno kojeg datuma desilo,kao i rodjendane meni dragih ljudi.Koliko me samo puta ta mala brojka na kalendaru zna vratiti u proslost.Tako ce meni uskoro godisnjica braka-3.maja i nadam se da je i moj dragi zapamtio taj datum.Za mene pravi praznici su rodjendani moje djece 17.2. i 4.5.Poseban datum je naravno i 7. januar,Bozic,koji je ipak nesto posebno.Postoje i oni datumi koje pamtim,ali ih ne spominjem.Nekad je bolje da se cuti,ali oni opet dodju i sjete me...

Istorija pise neke svoje datume,a na nama je da ih pamtimo,da odajemo pocast ljudima i dogadjajima koji su to zasluzili.Tako je na danasnji dan 1973.umro Pikaso,slikar i vajar.

1513.istrazivac Huan Ponse de Leon je otkrio Floridu

1810.rodjen je Suman,kompozitor

1938. rodjen je Kofi Anan

Da li je mozda danas dan koji cemo pamtiti?Mozda nam se danas desi nesto fatalno pa cemo zapamtiti ovaj 8.april...Mozda bi samo trebali malo vise da se potrudimo da bi nam svaki datum ostao upamcen po necemu...

Najbolje godine ovog zivota mog sjajne i rdjave

samo su kliznule ko sila Dunava pod senkom Tvrdjave.

Godine lavova,vina i makova prosle su lagano

ko carski porucnik mlad i uobrazen sa svojom draganom.

Veliki datumi cekani,cifrani kruzicem crvenim

tiho su minuli ko oblak pamucni nad tornjem crkvenim.

Najbolje godine ovog zivota mog prosle su podmuklo

malo sam zastao,lose ih drustvo vec zauvek odvuklo.

Al marim ja,to su samo kapi vremena

posute ko saka semena po sirokoj njivi gospodnjoj...

O,marim ja gde su sada davni nemiri

razigrani beli leptiri

dani zvezda poklonjeni njoj,zauvek...

Bolje nije moglo...

Dj.Balasevic  "Marim ja"

Istina ili laz...koliko smo spremni govoriti istinu,istinu o sebi,pa ma koliko bolna bila.Ovdje,na blogu,razgovaramo sa nepoznatim ljudima i opet mi se cini da nisu svi potpuno iskreni.Vecina nas,koji se druzimo na ovaj nacin,vjerovatno se nikada nece sresti oci u oci.Za neke,iskreno,nemam ni zelju da ih sretnem,ali postoje odredjeni ljudi koje bih stvarno voljela upoznati.Mozda bi se u neke od njih razocarala,mozda bi i oni u mene...ko zna...Svi smo mi stvorili sliku jedni o drugima koja mozda uopste ne odgovara istini.Kroz ono sto objavljujemo,ali cak vise kroz komentare,moze se zakljuciti kakva je ko osoba,samo pitanje je da li su i ti postovi i komentari iskreni.

~mozda ja uopste nisam Grlica,mala pticica,koja se veseli svome letu,ali u jesen odlazi zajedno sa svim selicama...mozda sam ja neka ptica grabljivica

~mozda Domacica uopste ne zna ka kuva,mozda uopste nije onoliko mudra i pronicljiva koliko se cini

~mozda Sanjarenja uopste ne voli da sanjari,mozda ne voli da se smije i prica i slusa viceve...ona je mozda neki mrgud

~mozda u Sukijevom zivotu nikada nije ni postojala neka Milena

~mozda Nastasja ni ne poznaje nekog Kinga,a tek da ga voli...

~mozda je Nesanica jedna velika spavalica

~mozda Stepskivuk nije zaljubljen u ljubav,u zivot...mozda je on neki namcor,mozda sve mrzi,mozda je neki materijalista

~mozda Mandrak uopste ne voli neku malu garavu...on je mozda neki zenskaros koji voli dugonoge plavuse sa silikonskim usnama i grudima

~mozda Anam uopste nije tako komunikativna kako se cini...ona je mozda stidljiva zena sa pjegicama na licu

~mozda Voja nikad ne srce kavu,ne svira gitaru,mozda cak nije ni napisao "Dve karte za Bec"

~mozda Patos nema pojma o reziranju predsave "Dve karte za Bec" ili ma koje druge,a kamoli da je osvojio 6 nagrada sa svojom ekipom

~mozda Pricalica uopste ne voli da prica

~mozda Tuzna i nije tuzna,sto uopste i nije lose

~mozda Baladasevic nikada nije ni vidio salas

~mozda Vladica nije romantican

~mozda Cicilly nije onako lijepa,kao na onim slikama sto nam je jednom objavila...ko zna cije su to slike

~mozda je Krilaandjela pravi mali djavolak

~mozda Pinokio uopste ne zna da slika one predivne slike

~mozda Casper uopste ne zna da ispuni drugome niti jednu zelju,ona mozda nije dobri duh

~mozda Misha uopste nije onaj lik ispod maske i mozda nema svoju grupu na Facebooku

~mozda dmc uopste nije glavni i odgovorni,vec ko zna ko

Svi smo se mi predstavili na neki odredjen nacin,mozda su neki otisli suvise daleko od svoje stvarne licnosti.Hajde malo da zaigramo igru istine,kao onda kada smo je igrali sa 18-19 godina,otkrivajuci drugaricama i drugovima tajne o svojim ljubavima,poljupcima i jos necemu.Pravila su jednostavna,odaberite neke blogere i postavite im neko pitanje koje vas intesuje a sto ih mozda ne bi pitali kroz komentar.Prozvani,ako zele neka odgovore iskreno,ako ne zele ne moraju ni da odgovore.Mozda se na ovaj nacin malo bolje upoznamo.Ja pocinjem...

1.DOMACICA-Tvoje misljenje o Sukiju...

-Jesu li oni tanjiri sa plavim cvijeticima tvoji?

-Rodjena Beogradjanka-da ili ne?

2.SANJARENJA56-Usamljenost ili losa veza?

-Iz svake tvoje recenice se vidi da si obrazovana zena,pomalo mi je u pocetku bilo tesko povezati tebe i blog,jesi li samoinicijativno pocela ovdje da objavljujes ili na neciji nagovor?

3.SUKY-Dobar sex za jednu noc ili los sex vise noci?

-Kojeg aprila ti je rodjendan,cisto da znam zbog zurke?

4.CASPER-Dobar razvod ili los brak?

-Druzenje na blogu za tebe je...

5.PATOS-Pjesma "Zaustavite Dunav" te podsjeca na...

-Nocni provod ili vecera u dvoje?

6.NASTASJA-Jesi vec bila u braku?

-Razlika u godinama je li prepreka za ljubav?

7.STEPSKIVUK-Rizikovati da bi dosao do svog cilja ili cekati da se stvari same dese?

-Koje osobine bi trebala da ima buduca gospodja Stepskavucica..

8.VOJA-Dobra ljubavnica ili dobra domacica?

-Nastavi...Anam je...

9.ANAM-Nastavi...Voja je...

-Starost je...

10.MANDRAK72-Setnja po gradu ili odmor kuci uz TV?

-Koje su sanse da dodjem do betonske bandere da je postavim ispred kuce?

Eto ja sam zapocela niz...pitajte i odgovarajte...mozda saznamo stosta...

istina ili laz...

Suky i Pricalica mi dadose zadatak da napisem ljubavno pismo,tacnije dva...Teska sam inace,kada je izrazavanje emocija u pitanju,a jos kada moram dva puta to da ucinim...uh...Potrudicu se,pa kako bude...Prvo sto mi je palo na pamet bilo je najljepse ljubavno pismo koje sam ikad procitala a to je "Tatjanino pismo Onjeginu"

"Pisem Vam-sta bih znala bolje

i sta Vam vise mogu reci?

Sad zavisi od vase volje

prezrenje Vase da li cu steci.

Al' ako vas moj udes hudi

bar malo trone i uzbudi

vi me se necete odreci..."

"Evgenije Onjegin" Puskin

Dosta sam se izvlacila,sad je vrijeme da pokusam,pa kako mi Bog da...nemoj da preostro sudite...

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

@pricalica-evo prvo cu rijesiti tvoj zadatak....

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Da sam malo vjestija u igri sa rijecima ovo pismo bi licilo na "Ljubavni vikend roman",a ovako nisam sigurna hocu li ga ikada poslati.Pokusavam da napravim nekakav kompromis sa rijecima,da im se dodvorim,da mi same dolete u misli,ali ne...one mi se inate...izviruju iz svakog coska nase sobe,smiju mi se u lice i nece da mi pomognu...

Toliko lijepih ljubavnih rijeci me okruzuje,vuku me za rukav,dodiruju mi obraze...

Ali,ja sada prosto ne znam da ih napisem...A sta bih sad i mogla da ti kazem,koje bi to rijeci mogle da opisu ovo sto osjecam?

~tebi koji poznajes sve moje tuge i radosti,koji znas svaki moj treptaj oka...

~tebi koji prepoznajes tracak tuge u uglu mojih usana,kao i najmanje zrno srece u mom pogledu...

~tebi koji znas da ugrijes moj dlan,taman onoliko koliko treba,ni manje ni vise...

~tebi koji znas koliko volim kad me poljubis malo,samo malo ispod uha...njezno...tek da ti osjetim dah...

Sta da napisem tebi koji si uvijek tu,za mene...da me bodris cak i kad nisam u pravu...

~tebi koji razumijes sve moje hirove,koji trpis sve moje mane...

~tebi koji svojom ljubavlju olaksavas moj zivotni put,cije su ruke izbodene od trnja koje nam se naslo na putu zivota...te ruke koje su hrabro krcile taj nas zajednicki put,koje su sklanjale to trnje samo da mene ne bi dotaklo,samo da moje ruke ostanu njezne,meke...

Da li je dovoljno reci VOLIM TE...ne...dovoljno je da me pogledas u oci...prepoznaces sve,sve sto osjecam...Na kraju ovog pisma mogla bih jos da ti se zahvalim sto si tako divan muz i prekrasan otac nasoj djeci...

tvoja G.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

@suky-evo da ispunim i zadatak koji si mi ti dao...imaj samo u vidu da sam pisala dva pisma....

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Proslo je tek nekoliko sati od kad nismo zajedno a vec mi silno nedostajes.Znas da nemam hrabrosti da ti ovo u oci kazem,pa pisem ovo pismo...da olaksam dusu...dusu ispunjenu tobom...Moj krevet jos uvijek mirise na tebe,tijelo mi jos uvijek gori od tvojih dodira...misli mi ne daju mira...

Borim se...borim se sama sa sobom,sa ovim sto osjecam...

Grizem usne ne bi li pronasla tvoj trag na njima...

Strast...ta divlja strast od koje mi gori krv,tijelo,sve...skoro me gusi...

Ljubav...ni sama ne znam jeli to ljubav ili nije,ali znam da mi ovih 195 minuta,koje nisam brojala,od kad si otisao,traju kao vjecnost...

Nedostaje mi tvoj smijeh,one rupice na obrazima dok se smijes,tvoj dodir,tvoj bezobrazni pogled na mojim grudima i moja kao stidljivost...tvoji poljupci mi nedostaju...

Pitam se zasto su nam se usne ikada i dotakle ako si morao da odes,da me ostavis samu sa mojim zeljama...da ludim...da izgaram...

Znam da uzivas u svojoj moci,znam da volis da me pokoravas,da me mucis...pristajem...pristajem na sve...

rob...sluga...sta god...samo dodji,vrati se...

ljubi me...

pokori me...

ugasi ovaj pozar u meni...

samo ti to znas...samo ti to mozes...

ili jos vise rasplamsaj ili potpuno ubij ovu zelju,ove osjecaje...

Jer suvise je tesko jos jednu noc provesti bez tebe...

Ljubav ili ne...svejedno...ma i onako je tesko voljeti...

Pisem ti ovo pismo samo da bih nekako ugasila ovu zelju,da bih razbistrila misli...ne vrijedi...suvise te ima u meni...pod mojom kozom...u mom srcu...Evo sad me jos izdala i ova suza koja je kanula i zamrljala mi slova...Zavrsavam a opet sam na pocetku...silno mi nedostajes...

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Eto od mene toliko...Sad je red da pozovem nove ljude da pisu.Ja pozivam:

1.mandrak72

2.Voja

3.Stepskivuk

4.Baladasevic

5.Doctor Misha-ovo bi mi bilo jako interesantno da procitam