uspomena

Koja je formula za iskrenu ljubav,uspjesan posao,dobar brak,srecan zivot...Jos kada bi i to saznala...Eto Deda Mraze,ove godine ispod jelke mi ostavi samo ceduljicu sa tom formulom(...samo...malo li je...).I kada bi covjek imao tu formulu da li bi bio zadovoljan?Da li bi trazio vise?Postoji li osoba na svijetu koja je u potpunosti zadovoljna svojim zivotom?U Deda Mraza vec odavno ne vjerujem tako da sam na vrijeme shvatila da do ove formule moram doci sama.I nekako taman kad rijesim jedan dio zadatka,sa druge strane mi se pokvari racunica,pa nikako da dodjem do kraja...Pocnem racunati ispocetka.Sve mi se cini,kako vrijeme prolazi,da su samo rijetki koji dodju do konacnog rezultata-potpune zivotne srece.Svako srecu drugacije dozivljava,ali mislim da nema potpune srece.Uvijek,i u najsrecnijim momentima,postoji u nama nesto sto nas tisti.Kao neko prokletstvo.Danas smo srecni,a vec sutra ko zna sta nas ceka...Da li covjek treba uopste da se opterecuje sa takvim stvarima?Treba li se prepustiti trenutku,zivjeti za ovaj momenat ili biti oprezan i u svakom momentu misliti sta nam donosi sutra.Mislim da treba naci neku sredinu...U najtezim situacijama treba pronaci neku unutrasnju snagu,treba se boriti.Svi cemo se mi u zivotu susresti sa bolescu,tugom,smrti,doci ce nenajavljeno,bicemo nespremni...ali treba biti jak,naci neku svijetlu tacku i ici ka njoj,sve dok nas ta svjetlost ne obasja.Moja svjetlost su moja djeca,njihove oci osvjetljavaju moj zivotni put i u najvecem mraku.Nasuprot tim teskim momentima stoje trenuci najvece srece.Njih treba sto bolje iskoristiti,jer ne znas koliko ce trajati.Cini mi se da i najveca sreca nije toliko snazna kao i najmanja nesreca.Dok smo srecni ne razmisljamo mnogo o tome,a kad smo tuzni ta nas osjecanja preplave,guse...Tesko je naci ravnotezu.Evo nekakvog mog recepta:dve kasike srece izmijesas sa malo smijeha,tome dodas par djecijih rucica koje vas grle,jedno rame na koje cete nasloniti glavu i da ne bude sve idealno,cisto radi ravnoteze,dodate jos pola kasicice tuge.Znam da ovo nije recept za srecan zivot,ali sigurno djeluje na jedan dan,na jedan momenat,momenat srece.A kada imate te djecije ruke oko vrata,to rame na koje cete se nasloniti ,onda neka vas i sibaju oluje,nece vam moci nista.Samo se cvrsto stisnite jedno uz drugo,branite tu svoju malu tvrdjavu gdje ste koliko-toliko sigurni.Zasigurno ce biti momenata kada ce neki jak vjetar i da vas dotakne,da vam mozda i srusi neki dio te tvrdjave ali vi onda jos jace stegnite ruke jedni drugima,svojom ljubavlju odbranite se od tuge i zla.Molim vas,stvorite poseban,zastitni zid od ljudske zlobe,ljubomore i pakosti.Ona moze tu vasu tvrdjavu da srusi prije nego bilo kakva oluja ili zemljotres.Na kraju,kada bolje razmislim,eto dosla sam do carobne formule:LJUBAV I PORODICA.Kada to imate i najtezi trenuci nece biti toliko teski,a momente najvece srece imacete s kim da dijelite.

~HEJ,MNOGE VATRE SAM LOZIO I MNOGE VODE ZAMUTIO NOSEN SRECOM I ZLOM.I DA ZNAS TRI SAM BANKE POTROSIO A DA NISAM NI SLUTIO DA SVE TO TEK PROHUJI SA VIHOROM,JEDNOM ZAUVEK...HEJ,SAD ZNAM GDE SAM GRESIO I GDE SAM NAZALOST BIO GAD,A GDE NAZALOST NE.I DA ZNAS SVE SAM REBUSE RESIO ALI IPAK SE PONEKAD JOS ZALETIM NA VETRENJACE.I VIDIS VEC SAM TU NA POLA PUTA,SVE JE DIM.I FOTOGRAFIJE OD VREMENA IZBLEDELE.I VIDIS VEC SAM TU NA POLA PUTA,SAD MI TREBAS TI,BUDI VODIC MOJ KROZ MUTNE PREDELE...~

BALASEVIC ~Na pola puta~

Jos kao djevojcica voljela sam da se sredjujem.I danas pamtim svoju suknjicu na volane,koju sam kao cetvorogodisnja curica oblacila i glumila da sam Lepa Brena(moram da napomenem da se u medjuvremenu moj muzicki ukus promijenio).Tako sam ja zamisljala da sam poznata pjevacica,a iz tadasnjih novina po imenu VEN izrezala sam sliku Alena Islamovica i nosala je po kuci tvrdeci da mi je to momak(moram da napomenem da se u medjuvremenu promijenio i moj ukus po pitanju muskaraca).Kao tinejdzerka,zajedno sa sestrom,skoro pa svakodnevno sam mucila mamu(koja je znala da sije) da mi sije neke nove hlace,bluze,suknjice...I nikada mi nije bilo dosta.Ta mi je navika ostala i danas.Uvijek kukam kako nemam sta da obucem,a onda se iznenadim kad u ormaru nadjem neku majicu koju sam davno kupila i zaboravila da je imam.Ja sam onaj tip zene koja ni u prodavnicu,po kruh i mlijeko,ne moze da ode a da ne stavi malo pudera i bar maskaru.Neko ce reci da su to kompleksi,ali takvom misljenju se ostro protivim.Jednostavno,navikla sam tako i tako se bolje osjecam.Vec sam pisala da sam sa svojim sinom u par navrata lezala u bolnici radi fizikalne terapije.Kada sam prvi put smjestena na odjel ne mogu da opisem moj strah,stres...Imala sam tu nesrecu da budem u sobi sa zaista tesko oboljelom djecom i njihovim majkama.Oko mene je bilo sivilo,tuga i naravno strah za zdravlje sopstvenog djeteta.Ujutro smo se budile u 6 i dok bi moj malisan jos spavao ja sam odlazila u bolnicko kupatilo kako bi obavila jutarnju higijenu i jedan svoj mali ritual-stavila bih malo pudera,maskaru i sjaj za usne(za moj pojam minimum kozmetike).U svom tom groznom okruzenju ja sam se bolje osjecala kada bi se tih 5 minuta posvetila sebi.Svake srijede bili su organizovani sastanci majki,takozvane ~grupe,~gdje bi majke izlagale svoje probleme,zapazanja i razgovarale sa psihologom i socijalnom radnicom.Na jednom takvom sastanku ja sam ostala,blago receno,sokirana.Jedna zena zapocela je temu nebrige majki za svoju djecu.Tada je rekla da ne moze da shvati pojedine majke,koje su dosle tu zbog svog djeteta,da mogu da se ovdje nasminkaju.Naravno da sam prepoznala sebe u toj prici jer sam bila jedna od rijetkih koje su to radile.Ne mogu da shvatim takav stav.Zena koja ne vodi racuna o osnovnoj higijeni nalazi za shodno da daje takve komentare.Uzas...Zar sam ja losa majka ako zelim da odvojim malo vremena za sebe,zar je to dokaz da ja ne volim svoje dijete ili da se ne brinem za njega ako sam stavila kremu na lice.To je strasno...Sam Bog zna koliko mi se puta ta ista maskara razmazala zbog suza na bolnickom jastuku.Najgore je prosla jedna majka koja je u bolnickom dnevnom boravku nalakirala nokte.Dobro da je nisu lincovale.To je za nekolicinu zena bio krajnji bezobrazluk,~pa djeca su se mogla ugusiti od mirisa laka.~To mi je jedan specifican primjer kako zene mogu suditi jedne drugima.Obicno one koje komentarisu su u stvari suvise nezadovoljne svojim zivotom,pa se hrane ogovaranjem drugih.I tako one sude:ova je dobra-ova ne,ova je losa supruga,ova je losa majka,domacica i tako u nedogled.K oliko sam se samo puta susrela sa pogledom koji govori:lako je njoj,ta kuci nista ne radi.Ne znam zasto ljudi imaju te predrasude da zena ako se dotjera,nasminka,obuce kratku suknju automatski postaje losa domacica.Odmah se sumnja u njene sposobnosti,jer ona naravno trudi se da izgledom sve dobije,pa krenu komentari tipa:~ona ne zna ni rucka spremiti,samo sjedi kuci i maze nokte.~Ja bas onda u inat takvima necu da se odreknem svojih malih zadovoljstava:lakova za nokte,lajnera,ruzeva,sjenila,nezaobilaznih visokih potpetica i drugih malih prijatelja.Razmisljajuci kako da zavrsim sjetila sam se jednog momka s kojim sam se druzila kao cura,koji je bio porijeklom iz Hrvatske.Uvijek mi je u sali govorio:~Ja tebe nikad ne bi ozenio,Bosanka a ni pite ne bi mogla spremiti sa tolikim noktima.~Sada kada sam se udala nokte sam skratila,crvenog laka se nisam odrekla,a pitu znam da napravim.Zato vi muskarci,ako vidite curu sa dugim nalakiranim noktima,nemojte da imate predrasude o njoj.Vjerujte,znace vam napraviti i pitu,imacete rucak svaki dan a uz to sve imacete i lijepu zenu pored sebe,koju ce vjerovatno nekolicina dezurnih dusebriznika uvijek ogovarati.

Vjecita tema,vjecito ratovanje,vjecita borba izmedju snahe i svekrve.Imam tu srecu da od prvog dana braka muz i ja zivimo odvojeno od njegovih,tako da moja svekrva i ja imamo korektan odnos.Ustvari,prije bi se moglo reci da trpimo jedna drugu.Bilo je tu i suza i svadja i teskih rijeci,ali nekako uvijek sam ja bila ta koja je pruzala ruku pomirenja.Ne toliko zbog nje koliko zbog svog muza.Naravno da u tim situacijama on najvise pati.A ona,gospodja svekrva,ili draga mama,ona je zena koja se u sve razumije,sve najbolje zna,muci se i radi da bi nama bilo bolje.Iako od nje ne zavisimo finansijski,po njenoj prici ona je ta koja nama obezbjedjuje lagodan zivot.Kad se samo sjetim koliko pita se ugrizem za jezik dok sa njom pijem kavu,da ne bi rekla ono sto stvarno mislim.Svakoj corbi ona je mirodjija.Najvise me izludjuje kada podje davati svjete za ono sto se nje uopste ne tice.Ja njoj nikada nisam davala sugestije sta ce ona i kako ce,a za nju je to hobi,ona u tome prosto uziva...Tjesi me sto u razgovoru sa drugim zenama vidim da je i kod njih ista ili slicna situacija.Imam malog sincica koji je kao beba imao zdravstvenih problema.Zahvaljujuci mom napornom radu i borbi on je danas zdrav djecak.Svasta sam sa njim prozivjela lezeci u bolnicama,vodeci ga na fizikalnu terapiju.Suze i znoj...Juce sam sa muzem pricala o tom zivotnom periodu i onda sam kroz salu rekla:~I sad da tu,kad se on ozeni,dodje neka zena i komanduje a ja sam se toliko borila za taj mali zivot,ulagala,davala sve od sebe...~To sam rekla u sali,ali poslije sam se malo zamislila.Da li se,u stvari,svekrva u nama radja onog momenta kad rodimo musko dijete.Tada se rodi i godinama samo dobija na svojoj jacini,pa kada sa sinovljevom zenidbom konacno dobijemo taj status ona se oslobadja i pocinje da ispoljava sve svoje osobine.Ja sam danas snaha,sutra cu biti svekrva...Kada tako razmisljam,onda pokusavam da razumijem svoju svekrvu.Ona je samo majka,majka koja se trudi...Ponekad pretjera,ali mozda ona ne zna bolje,ne zna drugacije.Sada su drugacija vremena i mladi bracni parovi se sve vise osamostaljuju.Ja se nadam da cu jednog dana biti dobra svekrva(ucim na greskama svoje) i da cu biti postovana od strane svoje snahe.To je u stvari i jedino sto je potrebno,tu ne treba nuzno da bude ljubavi,vec samo postovanje i razumijevanje.Zato sine,rasti...hocu da budem svekrva,dosadila mi je ova uloga snahe...

 

Nas zivot obicno obiljeze one stvari koje se ne dogode,dogadjaji koji se ne dese,zelje koje se ne ispune,ljubavi koje se ne uzvrate,usne koje nas nikad ne poljube.Obicno su nam najvazniji oni o kojima nikad ne pricamo,jer suvise je tesko sjecati ih se.Ovako je lakse,cutimo...kao da se nista i nije desilo.Ustvari,desilo se toliko malo da nemamo o tome sta da ispricamo,a to malo znacilo nam je toliko puno.

~REDAK SAM GOST U STAROM KRAJU,AL ZNAM STA MISLE I U SNU.I ONI MENE DOBRO ZNAJU JER CAK NI PRIPITI NI DA POMENU NJU.ONI NE PRICAJU O NJOJ A JA SE NE RASPITIVAM,UKRSTIM POLITRU I NOC,I TU I TAMO NA TAJ KRST SE PRIKIVAM.VEC ME I DUNAV PRETICE,MOJA ME SENKA SPOTICE,AL NISTA ME SE NE TICE I MALO STA ME POMERA I DOTICE,SEM MOZDA NJE...~

I tako nas ta uspomena prati kroz zivot.Mi je nosimo sa sobom,hranimo je otkucajima svog srca.Udisemo je kao dim od cigarete,svjesni da nas ta uspomena gusi,ali smo se nekako navukli na nju,skoro pa da smo ovisni.Ovisni od sjecanja...

~NA SVIM MOJIM CRKVAMA SATOVI SU STALI,KAZALJKE SE SRECOM BAS TADA SKLOPISE.STO HILJADA RECI ZNAM AL JEDNA MI FALI DA NJU KAKO TREBA OPISEM...~

Ne znam zasto bih i sada pisalo o onome o cemu se cuti.Mozda mi to vise ne bi bilo tako lijepo,cisto,sveto...Tesko mi je i da se sjecam...

~TAJNE SU TU ZATO DA IH NEKO NASLUTI,POSTOJI REC KOJA VREDI TEK KAD SE OCUTI...~

Pamtim samo oci,oci koje su me zeljele a nisu me gledale,usne koje se nisu spojile sa mojima,pamtim ulicu kroz koju vise ne prolazim.Da,pamtim jos i sto u onom lokalu gdje smo se upoznali(jos je na istom mjestu),pamtim tvoju sivu majicu,omiljenu pjesmu,film...pamtim sve...Samo tebe pokusavam da zaboravim...Zato i cutim.Ono o cemu se ne govori kao da se i nije dogodilo.Ustvari,to je i istina,nije se nista ni dogodilo.Ili sam suvise puta ponovila ovu recenicu pa sada i vjerujem u nju.Ne mogu da zaboravim nas zadnji razgovor kada si mi,umjesto poljupca,samo uhvatio ruku i lagano je stisnuo.I sada kao pecat,taj dodir stoji na mojoj kozi,grije mi ruku u ovo snijezno popodne.Vise nista necu pisati jer mogla bih reci stvari koje je bolje da se ocute...

~NEDOSTAJE MI NASA LJUBAV,MILA.BEZ NJE SE ZIVOT KRUNI UZALUD.NEDOSTAJES MI TI KAKVA SI BILA,NEDOSTAJEM I JA ONAKO LUD.JA ZNAM DA VREME SVEMU MENJA BOJE I DA JE SILAN SJAJ POMRACILO AL MENI ETO NISTA SEM NAS DVOJE NIJE ZNACILO.JA ZNAM DA VREME UVEK UZME SVOJE I NE ZNAM STO BI NAS POSTEDELO, AL MENI ETO NISTA SEM NAS DVOJE NIJE VREDELO...~

Za mene vec u ovo doba pocinju pripreme za praznike.Nekako volim to prednovogodisnje vrijeme,tu posebnu atmosferu koja odise lijepim zeljama i nadanjem.Svi se mi nadamo necemu boljem i ljepsem,nekoj promjeni na bolje,a na kraju nas zapadne mnogo manje od ocekivanog.Mozda je to dobro,ostane nam poneka zelja za sledecu novu godinu.I tako svake godine iznova,u ovo doba,pocinjemo da pravimo spisak zelja.Ne znam da li su ta novogodisnja svjetla toliko jaka da nas stvarno zaslijepe pa onda damo masti na volju i zelimo nemoguce.Uz to sve prepustamo se i cuvenoj novogodisnjoj kupovini kada potrosimo i van nasih mogucnosti,pa poslije kukamo i brojimo dana do plate.Kad sam bila cura vec krajem novembra pocinjala sam da se pripremam za najludju noc,sta obuci,gdje izaci...Danas su moje preokupacije potpuno drugacije,sto je naravno i normalno.Sada mi je porodica na prvom mjestu.Prvi u nizu praznika je sveti Nikola.Za moju porodicu to je poseban dan,jer tada slavimo krsnu slavu.Pri samoj pomisli,kao da osjetim poseban miris slavskog kolaca koji se mijesa sa mirisom tamjana.Volim taj dan jer odise nekom porodicnom atmosferom.Za moje klince to je naravno poseban dogadjaj.Vec po navici,uoci svetog Nikole,kitimo jelku i ukrasavamo kucu raznim lampicama i sarenim ukrasima.Sve to da bi sveti Nikola,ili kako moja kcerkica kaze-drug od deda mraza,mogao da vidi nasu kucu i da ostavi neke poklone.Svake godine muz i ja kupimo im neke sitnice,igracke i slicno i ostavimo ispod jelke.Tada krisom pokucamo na prozor i djeca su uvjerena da im je to stvarno sveti Nikola kucao i ostavio poklone.Nekako svaki praznik trudim se da njima bude poseban,da ga oni zapamte.Kada odrastu zelim da,ma gdje bili,uvijek u sebi nose taj dasak porodicne atmosfere,taj nezamjenjivi osjecaj spokojstva i topline.Zato se trudim da kroz zivot nose samo lijepe uspomene iz djetinjstva.U nasem malom gradu svake godine,uoci svetog Nikole,organizuje se vec tradicionalni djeciji maskenbal.Posto sam ranijih godina smatrala da su moji klinci premali nisam ih nikada maskirala,ali redovno smo isli kao posmatraci.Ove godine odlucila sam da ih maskiram,ali nekako kao da mi je mozak blokirao pa ne mogu da smislim odgovarajuce maske.Zato bih zamolila vas,drustvo sa bloga,da mi pomognete.Ucinite jedno dobro djelo,pomozite mami koja zeli da napravi svojoj djeci posebne praznike,pa mi posaljite vase predloge koje maske da napravim.Imajte u vidu da imam djecaka i djevojcicu i da ta ideja(maska) bude izvodljiva u nasoj maloj kucnoj radionici(da ne bude mnogo komplikovana za izradu).Unapred hvala...

Prije par dana bila sam na slavi kod prijatelja.Gosti su uglavnom bili bracni parovi.Nismo se svi poznavali ali to muskarcima nije bio problem da se odmah svi zdruze.Razgovarali su kao da se godinama poznaju,zezali se,smijali...A zene...mi smo se prvo izmedju sebe odmjerile-frizura,nokti,duzina suknje...Trebalo nam je dugo da pocnemo neobavezan razgovor,o djeci,kuci,poslu...Uvijek ista prica kada upoznas neku zenu:~Moja djeca idu u krevet u 9,a tvoja...hranim ih ovako...~Smor...Naravno onda se jos malo ogovara i tu se izgube sve teme za razgovor.Dok se mi dosadjujemo muskarci uzivaju.Da covjek ne zna da su se samo upoznali,po njihovom ponasanju rekao bi da su najbolji prijatelji.U svakoj situaciji oni se drze zajedno,a zene bi jedna drugoj zabole noz u ledja i zbog najbanalnije sitnice.Kad smo posli sa slave ~slatko~ sam se ispozdravljala sa novim poznanicama,uz obavezno ~navrati na kavu.~Muski dio ekipe se jedva razisao jer su se stvarvo dobro proveli.Da li smo mi,zene,stvarno toliko ljubomorne jedna na drugu ili smo jednostavno oprezne.Imala sam drugaricu koja je bila toliko oprezna,ili toliko ljubomorna,da je svoje momke cuvala kao zmija noge.Rijetko kada smo imale cast da upoznamo njenog novog partnera.Ali kada bi neka od nas,ostalih cura u drustvu,imala novog momka ona je bila tu da prva komentarise.Obicno bi mu nasla 1000 mana.Ali ako bi joj se svidio to je otvoreno pokazivala,ponekad i suvise otvoreno.Mislim da znate taj tip zena,ona jednostavno ne preza ni od cega zarad svojih ciljeva.Prije udaje prosla je sve kategorije,bila je sponzorusa,ljubavnica,poslovna pratnja...Samo nekako nikad nije prosla kategoriju prave ljubavi.Cini mi se da je nije ni trazila...U svoj toj svojoj nesreci ona je bila sretna.Dugo je bila u vezi sa ozenjenim muskarcem od koga naravno,na kraju,nije dobila nista,osim par samara i jednom razbijen nos.Uvijek je govorila da sam joj ja jedina iskrena prijateljica jer sam joj otvoreno govorila sta mislim.Hiljadu puta sam joj rekla da je obicna glupaca kada sebi moze dozvoliti takve stvari.Ona je sada udana i cini mi se patoloski ljubomorna.Valjda joj je jasno sta je ona sve prosla i na sta je sve bila spremna pa se sad boji za svoj brak.Boji se takvih kao ona.Ustvari,cini mi se da je ona i sad spremna na sve jer pri svakom nasem susretu pita me za tog bivseg.Zadnji put kada je bila kod mene sa muzem pricali smo o musko-zenskim odnosima,pa smo dosli na temu prevare.Ona je svom muzu oprostila navodnu prevaru i sad mu to stalno prebacuje.Njegova je greska sto joj je priznao da mu se ta zena,njegova radna kolegica,svidjela.S druge strane,ona se kao sprijateljila sa tom zenom i ona joj je sve priznala-kako je bila sa njenim muzem,kako je on nikakav muskarac,kako ne treba da ga trpi...Sto je najgore ova joj sve to vjeruje.Cekaj?Prijateljice i suparnice...to mi nikako ne ide zajedno.Ja razumijem biti dobra sa bivsom curom svoga bivseg,bar imate cemu da se smijete.Ali,biti drugarica sa suparnicom,zenom koja ti je pokusala razoriti brak...To mi je ipak previse...Rijetko zene mogu biti iskrene jedna prema drugoj,a u toj situaciji mislim nikako.Po mom misljenju rijetka su iskrena zenska prijateljstva,a ako ga nadjes moras ga dobro njegovati.U danasnje vrijeme kada su ljudi uglavnom okrenuti samom sebi i sopstvenoj koristi ako nadjes pravog prijatelja onda si pravi sretnik.Ipak,za prijateljstvo izmedje zena postoji tracak nade ali u musko-zensko prijateljstvo nikako ne vjerujem.A ti?

Vec je stvarno kasno i spava mi se,ali morala sam da vam napisem ovih par viceva.Recenice sto slijede posebno posvecujem mandraku72 jer imam osjecaj da ce mu se dopasti ovaj vid humora.

Kaze Mujo Hasi:~Haso,nasao sam banku kojoj ne trebaju ziranti da bi ti odobrili kredit.~Na to ce Haso:~E jebo te taj kredit kad ga moras sam vracati.

U BOSNI CES PRIJE NACI PIRAMIDE NEGO 2 ZIRANTA.

~Cim pocne rat ziranti postaju taoci.~

~JA BI NAJVISE VOLIO KUPITI KRAVA I OVACA I U SUMU DA ME NE MOZE NACI NI BOG NI ZIRANTI.~

PS. Prije par mjeseci muz i ja smo digli stambeni kredit i naci ziranta je stvarno bilo ravno dobitku na bingu.Zato pozdravljam svoje zirante i neka slobodno mirno spavaju...

Da li se mi,zene,uvijek vezemo za neke promasene tipove?Da li je potraga za idealnim ustvari borba sa vjetrenjacama?Da li je potraga vjecna?Traje li cak i kada se udamo...Cini mi se da vecina nas i nakon udaje pomisli:~Boze da li je on taj?Jesam li mogla bolje?~Mozemo zivjeti u skladnom braku,ali vjerujem da nam se svakoj povremeno otme pitanje~sta mi je ovo trebalo?~Zasto je covjek uvijek nezadovoljan onim sto ima,bilo da su u pitanju sitnice ili krupne stvari.Uvijek je ono drugo bolje,pa se sad nekako namece i fraza ~tudje sladje~ ili ona o zabranjenom vocu.Kad razmislim malo o svom braku i o muzevima svojih prijateljica lako zakljucujem da smo se sve udale za muskarce koji nikako ne odgovaraju nasem djevojackom opisu ~idealnog.~Ili smo,u stvari,jednostavno shvatile da idealan ne postoji.Kako godine prolaze oni sto su nekad bili idealni sve su nize na toj skali ~idealnosti.~Sami su za to krivi...Moja prijateljica dugo je bila zaljubljena u jednog Igora.I danas kada prica o njemu ona kaze ~moj Igor~ mada i sam Bog je svjedok da nikada nije bio njen.Prvo je sudbina tako htjela,a poslije je ona sama odlucila da to bude tako.U to doba sve gimnazijalke su bile zaljubljene u njega.Bio je jedan od najzgodnijih u generaciji,sarmantan,trenirao je rukomet...Nije bilo tesko zaljubiti se u njega.Nazalost,kao i mnogima i za moju prijateljicu ostao je nedostizan.Po zavrsetku skole odselio se iz grada.Ona je to tesko preboljela...ili mozda nikad i nije...Nakon dugo vremena ponovo su se sreli.Njen prst na desnoj ruci vec je godinama krasila burma.Nije mogla da vjeruje da pred njom stoji on,nekada glavni frajer i srcelomac a sada prosjecan muskarac sa kojim kilogramom viska.Vrijeme je cudna stvar...Ipak ostao je isto onako sarmantan,cak i vise.Nekako uvijek sve dodje na svoje.Gledala je u tog muskarca,nekad tako obozavanog,kako polupijanim usnama prica...prica onu pricu koju je ona htjela da cuje,nudi joj ono sto je ona tako zeljela...Samo taj muskarac nije svjestan da je sa tom pricom zakasnio skoro pa deceniju.Znala je da se i on ozenio i da mu je supruga u blazenom stanju.Naravno da je odoljela njegovom sarmu,jer sada on vise nije bio ~idealni.~On je sad bio samo muskarac koji pijan pokusava da prevari trudnu zenu.Eto kako covjek sa vrha padne na dno...u tudjim ocima.Mozda bi bilo bolje da se nisu ni tada sreli,bar bi zadrzala ono lijepo misljenje o njemu.Ipak,tu postoji neka doza samozadovoljenja.Vjerovatno je i ona potajno sretna sto joj je prisao bas u ovakvim okolnostima.Ona ljepsa nego ikad a on u ne bas najboljem izdanju.Cudno je kako neki ljudi sanjaju isti san,ali u razlicito vrijeme.Kao nekakav zacarani krug...Ono sto je danas idealno sutra je vec mozda kobna greska.Ja sam sada supruga i majka i nadam se da ce me ovaj zacarani krug zaobici.Nije me zaobisao sto se tice bivsih momaka jer vecinu ih smatram greskom,ali nadam se da je tome dosao kraj.Srecna sam sa svojim muzem ali ima i onih momenata kad se i ja zapitam je li to ono pravo i jesam li mogla bolje.I tako smo opet na pocetku...Da li i vi,pored svojih partnera,nekad se pitate isto?

~CEKAO SAM DRAGA OVU NOC SVE OVE GODINE,CUVAO SAM RECI SAMO DA TI KAZEM NE.TI POTROSILA SI SVE DOBRE PRILIKE,SAD SE VRACAS MENI,ZATO BOLJE KRENI.JER I JA SAM POTROSEN,RACUN UGASEN,TU STARU TEBE NE ZASLUZUJEM.ZNAM TI PRAVU STRANU SVAKU TVOJU MANU DOBRO ZNAM.ZA TE PRICE TVOJE PRETESAN JE OVAJ MALI STAN.SAD OBUCI KAPUT SVOJ,RECI SAMO BROJ,ULICU JOS PAMTIM.BOLJE DA TE VRATIM.JER I ON CE CEKATI,NECES PRIZNATI,NJEMU NE SMES RECI,SVE CES PORECI...MISEL,NISI VISE LEPA KAO PRE,MOJ TE POGLED NE PREPOZNAJE,NE ZOVI SUZE U POMOC.MOZES TI TO BOLJE...MISEL KAD NI ZA DESET DUGIH GODINA DA ZAVOLIS ME NISI USPELA,NECES NI ZA OVU LUDU NOC...~

Z.JOKSIMOVIC ~MISEL~

Prate li i vas kroz zivot duhovi iz proslosti?Ja ih prilicno cesto srecem i to na mjestima gdje ih se najmanje nadam.A oni,kao prave aveti,pojave se iznenada,prestrase vas i opet nestanu...Vama ostane samo gorak ukus u ustima i sjecanje na nesto davno zakljucano na dno jednog malog kovcega.Taj kovceg je vase srce...Ponekad obican odlazak u kupovinu moze u potpunosti da vas ~izuje iz cipela.~U jednom marketu kupovala sam neke sitnice za kucu i za ruku sam drzala svoju kcerkicu.U jednom momentu podigla sam pogled i ugledala nekoga ko mi je nekada,davno mnogo znacio.Na ramenima je nosio prekrasnog djecaka,od nekih godinu-godinu i pol a kraj njega je isla zena...njegova naravno...Vec dugo ga nisam vidjela,a posebno me iznenadila ta njegova mala kopija koju je nosio i koja mu je obavila ruke oko vrata.Oko onog istog vrata koji sam nekad ja grlila.Prosao je kraj mene i pogledi su nam se sreli.Osjecala sam da mi cijelo tijelo gori pred tim plavim ocima,njegov miris me potpuno obavio...U taj jedan kratki pogled stali su svi zagrljaji,poljupci,dodiri.Ponekad nije dosta ni 1000 rijeci da se opisu osjecaji,ali pogled...pogled kaze sve...Zastali su pored mene da nesto kupe.Srce mi je snazno lupalo,imam osjecaj da mi je dah stao.Kroz glavu mi je prosao citat iz jedne knjige:~DA JE BILA NA MOM MJESTU SIGURNO BI ME RAZUMJELA,ALI SVAKO JE UVIJEK SAMO NA SVOM MJESTU.TAKO SAM I JA BIO NA SVOM...NA KORAK IZA NJE.POZELIO SAM DA JOJ DODIRNEM RAME PRSTIMA,DA KAZEM NESTO STO BI ME OPRAVDALO,ALI OSTAO SAM STOTINU KILOMETARA DALJE.~Tako smo i mi stojali samo korak jedno do drugog a bili smo kilometrima daleko.Cula sam njegove korake kako odlaze...Iz tog nekog trenutnog sna probudio me stisak ruke moje kcerkice:~Mama,hoces mi kupiti ovo?~Nasmijala sam joj se i rekla da hocu.U tom momentu sam shvatila da proslost treba ostaviti iza sebe,da sada imam porodicu koju neizmjerno volim i koju ne bih mijenjala ni za sta na svijetu.Isto tako,kao sto sam vidjela,on ima svoju porodicu i djelovao mi je srecan.Kad sve zbrojim i oduzmem ni jedno nije na gubitku.Ipak je sreca sto je uvijek svako samo na svom mjestu...

~STANE SVE U STROFU-DVE U BALADI,PUSTINJA PROSLIH MINUTA I OVA ZRNA SAD.I PRED TRECI REFREN VEC NISMO MLADI,USLA JE NEDAVNO SAMA U KAFE PETROGRAD.SUVISE TAJNI U OCIMA,U ZLATNI OKOV JE PRSTIC PAO,MOLIO ME DUGI POGLED DA JE KRADEM.DOVRAGA,KAFA JE GORCILA,AL TAJ SAM UKUS OD NEKUD ZNAO,PROBAO SAM JEDNOM DAVNO DIVLJI BADEM...~

DJ.BALASEVIC ~DIVLJI BADEM~

Gledala sam seriju~Seks i grad~ i Keri je rekla jednu jako interesantnu recenicu~IMA LI ZENA KOJE POSTOJE SAMO DA NAM NABIJU KOMPLEKSE?~Ova me tema odmah zainteresovala jer,stvarno,sujeta je cudna stvar.Koliko smo puta uhvatile sebe da zajedljivo posmatramo drugu zenu.Ne mora iskljucivo biti ljepsa od nas,dovoljno je samo da ima ljepse nokte,kosu,boju ruza...Dovoljna je sitnica pred kojom cemo se osjetiti nemocne.Jos ukoliko ta zena stoji pored nekog zgodnog muskarca,to je strasno.Ipak jos strasnije je ako ti je taj muskarac bivsi i ako te je ostavio upravo zbog nje.To vec stvara toliki stres da i psihoterapeut nije na odmet.Pijem vino i pokusavam se sjetiti koliko sam se puta nasla u toj situaciji da se nalazim u istoj prostoriji gdje su moj bivsi i njegova cura.Naravno,dok bi se pojavili vadila bih ogledalce da provjerim jesu li mi sminka i frizura na mjestu.Po cijenu svega moram biti ljepsa od nje.Dovoljno bi bilo da usmjerim pogled ka njoj i vec me gricka crv sumnje u samu sebe.Kompleksi...ili zenska priroda...A tek koliko bi njoj nasla mana.Najgore je sto sam u dubini duse svjesna istine da je zaista lijepa.I stvarno vec mi stvara kompleks.U tom momentu prilazi mi neki tip,upoznajemo se i vodimo neobavezan razgovor.Slucajno se okrecem i ugledam nepoznatu djevojku kako me gleda prodornim ocima i u tom pogledu prepoznajem sve ono sto sam malo prije mislila o curi mog bivseg.Shvatam sve...sada ja njoj stvaram kompleks jer mozda ja upravo stojim pored njenog bivseg.Prije samo nekoliko minuta ja sam prazirno gledala u potpuno nevinu djevojku,a sada taj pogled i sama osjetim.I tako u krug...Zakljucujem,ne samo neke,vec sve su zene stvorene da jedna drugoj nabijaju komplekse.Nema nam spasa...

~VIDIM S NJOM MISLIS OZBILJNO,O TOME PRICA CEO GRAD.NE BOJ SE TO JE DOVOLJNO,ZNAM GOTOVO JE SAD.U SRCU DUGO JOS NOSICU TAJ PECAT PREVARE,VIDIM ONA JE OK ,OD MENE STVARNO BOLJA JE.DOVRAGA SNOVI MOJI,ONA TI DOBRO STOJI,DA BOLJE NEGO JA...~

~NIJE SVE TAKO CRNO~ ZANA

Duzna sam vam pricu o mom VIP-u.Svi mi imamo nekoga ko nam je bio i ostao nesto posebno.Sve i da tu osobu nismo ni upoznali,niti se sa njom druzili,niti je poljubili ona je ipak VIP...u nasem srcu...Tako i ja imam nekog.Vise se zbog njega niti smijem niti placem,vec odavno on nije ni prvi ni pravi.Ali on je uvijek tu negdje,mada ga skoro vise i ne vidjam.Pri rijetkim susretima moje usne same podju da sapucu stihove od Desanke Maksimovic~CIM SE SRETNEMO OTVARA SE DVORAC ZACARANI CIJE MI SAMO IMAMO KLJUCE I PROSLOST SINE KAO KOMETA STO SNOPOVE SVETLOSTI ZA SOBOM VECE.CIM CE SRETNEMO RAZGOVOR SE MEDJU NAMA POVEDE NEMO...~A proslost,ona je smjestena u albumu uspomena...Otvaram novu stranicu albuma i vracam se u one dane kada se sve cinilo i moguce i lako.Upoznali smo se dok sam jos bila klinka.Nije ni on bio bas zreo muskarac,ali za curicu od 15 godina momak od 20 cinio se kao pojam zrelosti.Mislim da sam se odmah zaljubila...Bio je nekako drugaciji,dosao je u nas grad iz potpuno druge sredine,drugaciji nacin govora,mentalitet,sve...Bio je poseban.Kretali smo se u istom drustvu,izlazili na ista mjesta,ludovali na istim zurkama.Znali smo se a opet nismo.Nisam od njega puno ocekivala,dovoljno je bilo da ga vidim.A on...on je dolazio i odlazio,ljubio je razne...Sada znam da smo bili dva razlicita svijeta,da sam to bar tada znala.Mozda ne bi bilo toliko suza.Godine su prolazile i on je samo ucvrstio svoju poziciju u mom srcu.Znao je sve,da mi se svidja ali nikako nam se putevi nisu spajali.Nakon 4 godine desilo se ono sto sam cekala sve to vrijeme.Bio je docek nove godine i proveli smo vece zajedno.Sve je bilo divno ali na kraju veceri mi je rekao da on stvarno nije za mene i naravno onu recenicu od koje se uvijek najezim~Ti zasluzujes nekog boljeg.~On nije ni bio svjestan da meni bolji nije trebao.Tada sam se rasplakala,on je bio jedini muskarac pred kojim sam plakala.Kada su se novogodisnja svjetla ugasila,ugasila se i ljubav.On je postao zabranjena tema svih razgovora.Cudno je kako 4 godine ljubavi stanu u jednu jedinu noc.Od tada vise se nismo poznavali.Pa zar tolika ljubav koju sam mu pruzila nije zasluzila niti ~zdravo~ kada se sretnemo na ulici.Mozda je tako i bolje.Od te novogodisnje noci prosla je skoro decenija.Sve rijedje sam ga vidjala i to mi vise nije ni vazno.Mislim da vise i ne zivi u mom gradu,samo povremeno dodje.Prije izvjesnog vremena desilo se da se ponovo nadjemo na istoj zurci.Ja naravno vec imam nekoga,ko mi mnogo znaci,a on je na zurku dosao sam.Ipak,bilo mi je drago sto ga vidim nakon toliko vremena.U trenutku kad sam ostala sama,on je to iskoristio i prisao mi.U momentu mi je sve proslo kroz glavu i hladno sam mu rekla da se ne sjecam da ga poznajem,mozda samo iz vidjenja.On je shvatio i nasmijao se...opet onim istim osmjehom koji sam nekad toliko voljela.U tom momentu a i sada sam ponosna na samu sebe sto sam tako reagovala,sto sam ga odbila.Osveta je slatka...On je bio tako sam,a ja sam sada potpuno druga,ostvarena osoba.To je prica o mom VIP-u.Cudno je kako neko ko ti nista nije pruzio,sa kim ti se fakticki nista i nije desilo,moze ti biti toliko vazan.Vise ga skoro i ne vidjam,ali ma koliko vremena proslo pri onim rijetkim susretima,uvijek se vratim u onu novogodisnju noc i kao da cujem njegov smijeh,njegov glas,osjetim njegov dodir...

~ZABORAVLJAM IMENA SAMO LICA OSTAJU,U PROLAZU LJUDE OTKRIVAM KROZ SIFRE,DOVRAGA SVE MI TO GOVORI DA STARIM,ZABORAVLJAM DOSADNE CIFRE...ZABORAVLJAM ADRESE MALIH BIRCUZA UZ PUT I CURICE STO SU UVIJEK DOBRE BILE,NEKE BISTRINE SE NEPOVRATNO MUTE ALI NIKADA DODIR SVILE...~

~DODIR SVILE~DJ.BALASEVIC

Danas sam odlucilada malo prelistam album uspomena.Kad se samo sjetim kakvih sve tu likova ima,pomalo se plasim i da ga otvorim.Ipak,rizikovacu...Otvaram prvu stranicu i vec mi je osmjeh na licu.Prepoznajem lica svojih nekadasnjih prijateljica.Kazem prijateljica,jer smo to tada mislile da jesmo,kasnije smo postale drugarice,pa poznanice a sada sa dosta njih se cak ni ne pozdravim na ulici.To se stvarno cesto desava,da ljudi prosto zaborave jedni na druge.Sa par njih ostala sam u dobrim odnosima i pri svakom susretu kao da opet se siri miris one iste kave koju smo svakodnevno zajedno pile,opet se cuje ista ona muzika sa svih zurki na kojima smo zajedno ludovale.Gledam tako slike svih tih djevojaka koje se toliko trude da zauzmu sto bolju i originalniju pozu.Danas su one supruge,majke,intelektualke,domacice.Svaka od nas je pronasla svoju neku srecu,ili nesrecu,ko ce ga vec znati.Pregledam fotografije i nailazim na sliku sa neke zurke i kao da ponovo cujem ~23.prosinac~ od Tonija Cetinskog,listam dalje-slika iz neke diskoteke i opet cujem neki zvuk.Da,da...Mislim da se i vi sjecate ovih stihova~STICAJEM CUDNIH OKOLNOSTI,DOK SAM TONUO U DOSADU,RUKU SPASA SI MI PRUZILA,TIME SI ME TI ZADUZILA,KO ME TERO DA TE VOLIM,KO ME TERO...~Na sledecoj stranici vidim drustvo,rumeni su nam obrazi.Izgleda da se te noci dosta tocilo.Samo ovdje sviraju neki narodnjaci i sve mi se cini da cujem pjesmu~IDI JER NEKO CEKA NA TEBE,KO CE ZLATOM DA TE ZLATI...~Osmjeh mi ne silazi sa lica.Onda dolaze slike sa vjencanja i tu kao da nekako sve staje.Svaka od nas okrenula se nekom svom zivotu i rijetki su trenuci kada smo opet onako bezbrizne i sretne.Okrecem sledecu stranicu u albumu i tu me zapljusnu talas suza,smijeha,srece,tuge,ljubomore,razocarenja...Pogadjate?Otvorila sam stranicu~velikih ljubavi.~Steta samo sto te velike ljubavi,nikada nisu bile prave ljubavi.Kad pomislim samo kakvi su mi se likovi svidjali,dodje mi da izlupam sama sebe.Za svaku tu ljubav mislila sam da mi je sudjena,Bogom dana.Onda su uslijedila razocarenja.Kada danas vidim sve te muskarce,zahvalna sam Bogu sto su nam se putevi razisli.Oni su sada uglavnom ozenjeni,ali cini mi se da nam se pojmanja braka razlikuju.Oni koji su i dalje momci su mi jos cudniji.Nije mi jasno da neko ostane na istom inteluktualnom nivou,kako sa 20 tako i sa 30-35 godina.Po svim ovim slikama cini mi se da nisam bas imala odredjen tip muskarca.Ima tu i zelenih i plavih i crnih ociju.Ipak,izmedju svih tih likova uvijek se provlaci jedan.Kao da su njegove oci najzelenije...ili se varam.Sada je odjednom previse uspomena preplavilo album i zato cu zavrsiti,dok je vrijeme.A o ovom,sa najzelenijim ocima,pisacu neki drugi put.Ne mogu njega da svrstam medju sve ove likove.on je ipak VIP.

~OD TAD BAS NE UZIMAM SVAKU STO SE PRUZA,SRCE SE ODUPIRE PA SE PRIVIKNE,AL ZUMBULI SU ZUMBULI A RUZA JE RUZA,PA DA NA KRAJ SVETA IZNIKNE,MA DA SE REDOM POSTROJE ODAVDE DO COSKA,NI JEDNA KO MOJA DODJOSKA,TA IDI KO MOJA LEPA DODJOSKA~      DJ.BALASEVIC

~Sto se tice uspomene na Rodolfa ona ju je spustila na dno svog srca,i tu je ostala svecanija i nepokretnija od kakve kraljevske mumije u nekoj podzemnoj prostoriji.Iz te velike balzamovane ljubavi dizala se neka para koja je,prozimajuci sve,mirisom njeznosti ispunjavala onu precistu atmosferu u kojoj je ona htjela da zivi.~ ~Ona sama nije znala da li se kaje sto mu se podala ili,naprotiv,samo zeli da ga jos vise ljubi.Ponizenje sto se osjeca nemocnom pretvorilo se u osvetoljubivost,koju su ublazavale culne naslade.To vise nije bila ljubav,to je bilo kao neko neprekidno zavodjenje.On ju je potcinjavao.Ona ga se gotovo bojala.~ ~Madam Bovari~ G.Flober STRAH Strah me jer znam,ja sam kriva za sve bojim se onog sto nam vrijeme nosi bojim se sebe i tebe i nje Plasim se ljudi plasim se Boga jer i Bog i ljudi mogli bi nam suditi bojim se da bi nasu ljubav mogli ubiti bojim se rijesenja koje ce nam nuditi A ja sam i onako osudjena vec na samocu,cekanje i strah ne trebaju ni Bog ni ljudi kaznu svoju rec jer kazna mi je sto te volim i mrzim u isti mah Volim te dok mi dodirujes ruke i lice a mrzim kada sa usana tvojih cujem njeno ime i mada znam da uvijek odlaze ptice selice kad odes ti ne mogu da se pomirim s time I boli me sto od mene odlazis opet njoj i sto kad mi dodjes na tvojim usnama prepoznam njen trag strah me jer znam da i kad si samnom ti nisi moj i da te meni donio,ne andjeo,vec neki djavo ili vrag Strah me jer ne znam da li ja trebam ovoj ljubavi suditi bojim se nastaviti dalje a bojim se i prekinuti sve ne znam sta ja i ti mozemo jedno drugom nuditi bojim se sebe i tebe i nje. Plasim se tebe plasim se samoce jer podnijeti samocu bez tebe bice jos i teze znam,tvoji poljupci u strahu me tjese bojim se ovog zivota sto me za tebe veze.

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.co.yu i možete početi sa blogovanjem.