Na stolu boca vina i prazna casa,netaknuta...njegove usne je nisu dodirnule.
Na podu razbijena casa...komadici stakla...onako rasuti bljeskaju u mraku...oni su tu kao svjedoci trenutka ocaja.
Na krevetu lezi zena...nepomicna...skoro kao mrtva.
Jednim dijelom i osjeca se tako-mrtvom...nocas je umro dio nje.Bolovala je godinama i konacno nocas je njenim patnjama dosao kraj.Vec satima je tako lezala ni ne pokusavajuci da se pomjeri.Kroz glavu su joj prolazile slike,njen cijeli zivot,njema istina...istina koja je tako boljela.
~~~~~~~~
Odrasla je u radnickoj porodici i bila najmladje,od troje djece,koje su joj roditelji imali.Ime je dobila po ocevoj majci-Darinka,ali su je od milja zvali Dara.Vec sa polaskom u osnovnu skolu osjetila je da zivot nije med i mlijeko,mozda za nekog drugog jeste,ali za nju ne.Djeca kao djeca,nestasna i ponekad suvise gruba u ismijavanju drugih od ranog djetinjstva su joj poceli nabijati komplekse.Stalno su je nesto izazivali,ismijavali se njenom starinskom imenu,njenoj iznosenoj garderobi koju je naslijedjivala od starije sestre.Nikada nije otisla ni na jednu ekskurziju,jer su njeni roditelji smatrali da je to bespotrebno bacanje para.Vremenom se sve vise povlacila u sebe,kriveci roditelje za njenu tugu.Ujedno je mastala o ljepsem zivotu,o putovanjima i svemu onome sto imaju djeca bogatih roditelja,a sto je njoj vec rodjenjem bilo uskraceno.
U srednju frizersku skolu se upisala po majcinom nagovoru.Majka je smatrala da ce sa zanatom
moci odmah da pocne raditi i tako poboljsati njihovu materijalnu situaciju.U tom periodu pocela je malo vise da obraca paznju na svoj izgled.Imala je drugaricu,Suzu,sa kojom je izlazila po lokalnim kaficima.Kad god bi joj roditelji dali koji dinar da kupi sendvic u skolskoj kuhinji ona bi ga ostavljala za izlazak.Njeno mlado srce zudilo je za provodom,sanjalo o ljubavi...
Upravo tada pocela je da shvata da je muskarci gledaju mnogo vise nego druge djevojke.
To joj je godilo...godila joj je paznja koju je godinama zeljela,koju nikad do tad nije imala.Shvatila je da je njeno oruzje njena ljepota,njene duge noge,cvrste grudi,pune usne.Odlucila je da to oruzje pocne i da koristi.
Tih dana pocela je da ide na praksu u poznati frizerski salon,ne sluteci da ce joj to obiljeziti cijeli zivot.
Dosta vremena je provodila u salonu i njena gazdarica Ivana cesto je pricala o svom muzu.Jednog dana dosla je sa modricom na oku rekavsi da je slucajno pala i udarila se,sto joj je Dara i povjerovala.Tog popodneva na vratima salona se pojavio on,Ivanin muz,sa buketom ruza u rukama.Ivana se rasplakala i cvrsto ga zagrlila.Dari nije promakao njegov pogled koji joj je uputio preko Ivaninog ramena.Nikada nece zaboraviti taj stisak ruke i njegov glas dok je izgovarao:
-"Igor,izuzetno mi je drago.Ivana te cesto hvali i prica o tebi,sad mi je jasno i zasto,pa konacno da te upoznam."
Nikada nece zaboraviti tu strast koju je osjetila.Igor je od tog dana sve cesce,kao slucajno,navracao u salon.Bilo joj je jasno da je zeli,kao i ona njega.Borila se protiv tih osjecanja,znala je da ne bi smjela ni da misli o njemu,ali to je bilo jace od nje.On ju je zavodio svakim pokretom,svakom rijecju i ocigledno je bio jako vjest u tome.
Te noci ona i Suza su otisle do grada samo na kavu jer vise nisu imale novca.
Vracajuci se kuci psovala je u sebi bijedu koja je cijeli zivot prati.Cula je automobil koji se zaustavlja,lagano se okrenula i ugledala Igora kako izlazi iz auta.Uzbudjenje ju je skoro ugusilo.Nije puno razmisljala kada ju je pitao da udje u auto da je on odveze kuci.Nije puno ni razmisljala od kud on u njenom kraju,bila je sigurna da je tu samo zbog nje.
-"Zuris li se?"-pitao ju je i ne sacekavsi odgovor okrenuo automobil u suprotnom pravcu od njene kuce.
Odvezli su se van grada,na mjesto koje je on zasigurno vrlo dobro poznavao.Od kad je usla u auto nisu progovorili ni rijec.Nju su osjecanja gusila,strast joj je mutila pamet,strah od nepoznatog i od njega samog ju je gotovo paralisao.Podigla je glavu i srela se sa crnim ocima.
Vise nisu bile potrebne rijeci.
Vec sledece sekunde osjetila je njegove poljupce svuda po sebi,njegove ruke koje joj skidaju haljinu,njegove vrele prste koji joj dodiruju grudi.Vrelina joj je obuzela cijelo tijelo,njene misli su se otele kontroli,cula je njegov glas koji je pita:
-"Prvi ti je put?"
Njeno cutanje dalo mu je potvrdan odgovor.Ona je zazmirila i prepustila mu se.Od tad pa za cijeli zivot bila je prepustena...njemu,na milost i nemilost.
Poslije te veceri cesto su se vidjali,on je ponekad bio pazljiv,ponekad ne...nekad grub,nekad njezan...ali svakim postupkom ona se sve vise vezivala za njega...sve vise ga je voljela...
Uskoro je ona maturirala i prestala je ici na praksu kod Ivane,sto je jedva i docekala jer nije se osjecala prijatno u njeno drustvu.Cak ju je duboko u sebi i mrzila,mrzila je pomisao da on njoj pripada,da sa njom spava,da joj radi isto ono sto rade i njih dvoje u trenucima najvece strasti.Majka ju je sve vise opterecivala sa udajom,jer po njenom misljenju i misljenju ostatka komsiluka koji je sa njenom mamom ispijao kave,vec joj je bilo vrijeme.A ona o udaji nije ni razmisljala,sav zivot posvetila je Igoru i onom vremenu koji je on odvajao za nju.Trudila se da mu bude sto bolja ljubavnica,sto vjestija u seksu jer je bila svjesna da je to kljuc njihove veze.
Tri godine nakon upustanja u vezu sa njim on joj je rekao da se razvodi.
Bila je presrecna jer je to oduvijek zeljela,njegovu slobodu,da bi oni konacno mogli da ostvare svoju srecu.Nedugo poslije toga vjencali su se.Brak u koji je usla smatrala je svojom konacnom pobjedom,krunom njihove ljubavi,ostvarenjem svog sna-konacno je stigla do tako zeljenog lagodnog zivota.Nije bila ni svjesna da je to bio pocetak njihovog kraja.
Sa roditeljima se vise nije vidjala jer su oni smatrali da ih je osramotila,rastavila je muza od zene.
To joj nije puno smetalo jer nikada nije bila vezana za njih,a uostalom ko joj vise i treba kada ima njega.Uskoro je ostala trudna i od tada pocinje da ostaje sve cesce sama.Noci je provodila milujuci svoj trudnicki stomak,pricajuci i tepajuci nerodjenom djetetu,cekajuci njega da se vrati kuci.A on je sve cesce i cesce odlazio,vracajuci se sve kasnije i kasnije...
Rodjenjem sina malo se situacija promijenila,ali uskoro je opet nastavio po starom.
Godinu dana nakon rodjenja sincica,rodila je jos jednu djevojcicu.Bila je vezana za kucu i djecu koja su bila sav njen svijet.Lagano je i sama postala svjesna situacije i sve cesce u misli joj je dolazila Ivana,bivsa zena njenog Igora.Porajno je shvatala da i ona polako dozivljava njenu sudbinu,ali brzo je odbacivala te misli,nadala se da ce se desiti cuda i da ce se on promijeniti.
-"Pa on mene voli,toliko smo se borili da budemo zajedno,promijenio se,ne bi meni ucinio isto..."
Pustala ga je da ide,nije htjela nista da mu prigovara,nadajuci se da ce se umoriti od lutanja i da ce joj se vratiti.I vracao se,stalno...Nazalost,ujutru kad bi dosao kuci u njegovim ocima nije mogla vidjeti ni zrnce kajanja i to ju je ubijalo.
Voljela ga je,bezuslovno,beskrajno...
Pravila se da ne osjeti miris druge zene na njegovom skupom odijelu,svakim danom se trudila da mu bude sto bolja supruga,pravila mu omiljena jela,mazila ga...nailazila je na zid.
Vremenom shvatila je da gubi na snazi,na strpljenu.
Stalna borba da ga pridobije ju je potpuno skrhala,zivjela je u zacaranom krugu iz kojeg nije vidjela izlaz.Odlucila je da pokusa da nesto promjene,dugo su tog dana razgovarali,molila ga je da se promjeni ako nista,onda zbog djece.Tada je prvi put vidjela suze na njegovom licu,govorio joj je da se kaje,da ce se promijeniti,da je svjestan cijele situacije.Vodili su ljubav,nakon dugo vremena,ona je dobila nadu da je ovaj put iskren,da ce stvari krenuti na bolje.Dogovorili su se da ce te veceri on doci kuci direktno sa posla,nece nigdje svracati,a da ona spremi neku lijepu vecericu.
Postavila je sto,pripremila bocu njegovog omiljenog vina,pjevusila po kuci.
Osjecala je da konacno sretna,da krece u novi zivot.Cijelo vece ga je cekala,pojavio se nesto prije ponoci.Posla je da ga poljubi,on je lagano odgurnu...
-"Izvini,Daro,ne mogu vise ovako...mislio sam da mogu ali ne,ja se jednostavno ne mogu promijeniti...znas da covjek ne moze protiv sebe...a ja ne zelim da patis,ni ti ni ja...ne volim te,cini mi se da nikad ni nisam...ja ustvari ni ne znam da volim...mozes da me mrzis,imas pravo na to...ali ja ti nisam za porodican zivot...ja sam ti kao vjetar...dosao sam samo da uzmem neke stvari,necu se vracati...poslije cemo se dogovoriti oko razvoda,dok se malo smiris...i....oprosti mi...ako mozes..."
Izasao je na vrata,ona nije progovorila niti rijec,gusila se...dosla je do prozora i vidjela ga kako ulazi u auto,na suvozacevom mjestu sjedila je neka zena.Dara je vrisnula,dohvativsi casu sa stola i razbivsi je o pod...isto kao sto se upravo razbio cijeli njen zivot...Pala je na krevet nepomicno...
~~~~~~~~~~~
Prvi zraci sunca dodirivali su joj lice.Ustala je lagano i otisla do djecije sobe,njeni andjeli su jos spavali.
-"Nocas je bila duga noc,ali odlucila sam...borim se dalje za bolji zivot...neka je otisao,bolje je tako...konacno me oslobodio,kada sama nisam znala...dio mene je ubio svojim odlaskom,ali sinoc sam taj dio sebe sahranila...valja se dalje boriti...moja djeca to zasluzuje...moja djeca ce ici na svaku ekskurziju,to sam obecala sebi jos onog dana kada sam gledala autobus sa mojim skolskim drugarima kako odlaze u Dubrovnik...moja djeca ce biti bolji ljudi nego ja...imace bolji zivot od mene...za to se vrijedi boriti..."
Usla je u kupatilo,dugo se umivala hladnom vodom da sapere tragove suza na svom licu,ali i da sapere tragove njenog dosadasnjeg zivota.Pocela se sminkati,morala je ponovo da uzme "svoje oruzje" u ruke...
