VUK DLAKU MIJENJA ALI CUD NIKADA

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (20)   

Na stolu boca vina i prazna casa,netaknuta...njegove usne je nisu dodirnule.

Na podu razbijena casa...komadici stakla...onako rasuti bljeskaju u mraku...oni su tu kao svjedoci trenutka ocaja.

Na krevetu lezi zena...nepomicna...skoro kao mrtva.

Jednim dijelom i osjeca se tako-mrtvom...nocas je umro dio nje.Bolovala je godinama i konacno nocas je njenim patnjama dosao kraj.Vec satima je tako lezala ni ne pokusavajuci da se pomjeri.Kroz glavu su joj prolazile slike,njen cijeli zivot,njema istina...istina koja je tako boljela.

     ~~~~~~~~

Odrasla je u radnickoj porodici i bila najmladje,od troje djece,koje su joj roditelji imali.Ime je dobila po ocevoj majci-Darinka,ali su je od milja zvali Dara.Vec sa polaskom u osnovnu skolu osjetila je da zivot nije med i mlijeko,mozda za nekog drugog jeste,ali za nju ne.Djeca kao djeca,nestasna i ponekad suvise gruba u ismijavanju drugih od ranog djetinjstva su joj poceli nabijati komplekse.Stalno su je nesto izazivali,ismijavali se njenom starinskom imenu,njenoj iznosenoj garderobi koju je naslijedjivala od starije sestre.Nikada nije otisla ni na jednu ekskurziju,jer su njeni roditelji smatrali da je to bespotrebno bacanje para.Vremenom se sve vise povlacila u sebe,kriveci roditelje za njenu tugu.Ujedno je mastala o ljepsem zivotu,o putovanjima i svemu onome sto imaju djeca bogatih roditelja,a sto je njoj vec rodjenjem bilo uskraceno.

U srednju frizersku skolu se upisala po majcinom nagovoru.Majka je smatrala da ce sa zanatom

moci odmah da pocne raditi i tako poboljsati njihovu materijalnu situaciju.U tom periodu pocela je malo vise da obraca paznju na svoj izgled.Imala je drugaricu,Suzu,sa kojom je izlazila po lokalnim kaficima.Kad god bi joj roditelji dali koji dinar da kupi sendvic u skolskoj kuhinji ona bi ga ostavljala za izlazak.Njeno mlado srce zudilo je za provodom,sanjalo o ljubavi...

Upravo tada pocela je da shvata da je muskarci gledaju mnogo vise nego druge djevojke.

To joj je godilo...godila joj je paznja koju je godinama zeljela,koju nikad do tad nije imala.Shvatila je da je njeno oruzje njena ljepota,njene duge noge,cvrste grudi,pune usne.Odlucila je da to oruzje pocne i da koristi.

Tih dana pocela je da ide na praksu u poznati frizerski salon,ne sluteci da ce joj to obiljeziti cijeli zivot.

Dosta vremena je provodila u salonu i njena gazdarica Ivana cesto je pricala o svom  muzu.Jednog dana dosla je sa modricom na oku rekavsi da je slucajno pala i udarila se,sto joj je Dara i povjerovala.Tog popodneva na vratima salona se pojavio on,Ivanin muz,sa buketom ruza u rukama.Ivana se rasplakala i cvrsto ga zagrlila.Dari nije promakao njegov pogled koji joj je uputio preko Ivaninog ramena.Nikada nece zaboraviti taj stisak ruke i njegov glas dok je izgovarao:

-"Igor,izuzetno mi je drago.Ivana te cesto hvali i prica o tebi,sad mi je jasno i zasto,pa konacno da te upoznam."

Nikada nece zaboraviti tu strast koju je osjetila.Igor je od tog dana sve cesce,kao slucajno,navracao u salon.Bilo joj je jasno da je zeli,kao i ona njega.Borila se protiv tih osjecanja,znala je da ne bi smjela ni da misli o njemu,ali to je bilo jace od nje.On ju je zavodio svakim pokretom,svakom rijecju i ocigledno je bio jako vjest u tome.

Te noci ona i Suza su otisle do grada samo na kavu jer vise nisu imale novca.

Vracajuci se kuci psovala je u sebi bijedu koja je cijeli zivot prati.Cula je automobil koji se zaustavlja,lagano se okrenula i ugledala Igora kako izlazi iz auta.Uzbudjenje ju je skoro ugusilo.Nije puno razmisljala kada ju je pitao da udje u auto da je on odveze kuci.Nije puno ni razmisljala od kud on u njenom kraju,bila je sigurna da je tu samo zbog nje.

-"Zuris li se?"-pitao ju je i ne sacekavsi odgovor okrenuo automobil u suprotnom pravcu od njene kuce.

Odvezli su se van grada,na mjesto koje je on zasigurno vrlo dobro poznavao.Od kad je usla u auto nisu progovorili ni rijec.Nju su osjecanja gusila,strast joj je mutila pamet,strah od nepoznatog i od njega samog ju je gotovo paralisao.Podigla je glavu i srela se sa crnim ocima.

Vise nisu bile potrebne rijeci.

Vec sledece sekunde osjetila je njegove poljupce svuda po sebi,njegove ruke koje joj skidaju haljinu,njegove vrele prste koji joj dodiruju grudi.Vrelina joj je obuzela cijelo tijelo,njene misli su se otele kontroli,cula je njegov glas koji je pita:

-"Prvi ti je put?"

Njeno cutanje dalo mu je potvrdan odgovor.Ona je zazmirila i prepustila mu se.Od tad pa za cijeli zivot bila je prepustena...njemu,na milost i nemilost.

Poslije te veceri cesto su se vidjali,on je ponekad bio pazljiv,ponekad ne...nekad grub,nekad njezan...ali svakim postupkom ona se sve vise vezivala za njega...sve vise ga je voljela...

Uskoro je ona maturirala i prestala je ici na praksu kod Ivane,sto je jedva i docekala jer nije se osjecala prijatno u njeno drustvu.Cak ju je duboko u sebi i mrzila,mrzila je pomisao da on njoj pripada,da sa njom spava,da joj radi isto ono sto rade i njih dvoje u trenucima najvece strasti.Majka ju je sve vise opterecivala sa udajom,jer po njenom misljenju i misljenju ostatka komsiluka koji je sa njenom mamom ispijao kave,vec joj je bilo vrijeme.A ona o udaji nije ni razmisljala,sav zivot posvetila je Igoru i onom vremenu koji je on odvajao za nju.Trudila se da mu bude sto bolja ljubavnica,sto vjestija u seksu jer je bila svjesna da je to kljuc njihove veze.

Tri godine nakon upustanja u vezu sa njim on joj je rekao da se razvodi.

Bila je presrecna jer je to oduvijek zeljela,njegovu slobodu,da bi oni konacno mogli da ostvare svoju srecu.Nedugo poslije toga vjencali su se.Brak u koji je usla smatrala je svojom konacnom pobjedom,krunom njihove ljubavi,ostvarenjem svog sna-konacno je stigla do tako zeljenog lagodnog zivota.Nije bila ni svjesna da je to bio pocetak njihovog kraja.

Sa roditeljima se vise nije vidjala jer su oni smatrali da ih je osramotila,rastavila je muza od zene.

To joj nije puno smetalo jer nikada nije bila vezana za njih,a uostalom ko joj vise i treba kada ima njega.Uskoro je ostala trudna i od tada pocinje da ostaje sve cesce sama.Noci je provodila milujuci svoj trudnicki stomak,pricajuci i tepajuci nerodjenom djetetu,cekajuci njega da se vrati kuci.A on je sve cesce i cesce odlazio,vracajuci se sve kasnije i kasnije...

Rodjenjem sina malo se situacija promijenila,ali uskoro je opet nastavio po starom.

Godinu dana nakon rodjenja sincica,rodila je jos jednu djevojcicu.Bila je vezana za kucu i djecu koja su bila sav njen svijet.Lagano je i sama postala svjesna situacije i sve cesce u misli joj je dolazila Ivana,bivsa zena njenog Igora.Porajno je shvatala da i ona polako dozivljava njenu sudbinu,ali brzo je odbacivala te misli,nadala se da ce se desiti cuda i da ce se on promijeniti.

-"Pa on mene voli,toliko smo se borili da budemo zajedno,promijenio se,ne bi meni ucinio isto..."

Pustala ga je da ide,nije htjela nista da mu prigovara,nadajuci se da ce se umoriti od lutanja i da ce joj se vratiti.I vracao se,stalno...Nazalost,ujutru kad bi dosao kuci u njegovim ocima nije mogla vidjeti ni zrnce kajanja i to ju je ubijalo.

Voljela ga je,bezuslovno,beskrajno...

Pravila se da ne osjeti miris druge zene na njegovom skupom odijelu,svakim danom se trudila da mu bude sto bolja supruga,pravila mu omiljena jela,mazila ga...nailazila je na zid.

Vremenom shvatila je da gubi na snazi,na strpljenu.

Stalna borba da ga pridobije ju je potpuno skrhala,zivjela je u zacaranom krugu iz kojeg nije vidjela izlaz.Odlucila je da pokusa da nesto promjene,dugo su tog dana razgovarali,molila ga je da se promjeni ako nista,onda zbog djece.Tada je prvi put vidjela suze na njegovom licu,govorio joj je da se kaje,da ce se promijeniti,da je svjestan cijele situacije.Vodili su ljubav,nakon dugo vremena,ona je dobila nadu da je ovaj put iskren,da ce stvari krenuti na bolje.Dogovorili su se da ce te veceri on doci kuci direktno sa posla,nece nigdje svracati,a da ona spremi neku lijepu vecericu.

Postavila je sto,pripremila bocu njegovog omiljenog vina,pjevusila po kuci.

Osjecala je da konacno sretna,da krece u novi zivot.Cijelo vece ga je cekala,pojavio se nesto prije ponoci.Posla je da ga poljubi,on je lagano odgurnu...

-"Izvini,Daro,ne mogu vise ovako...mislio sam da mogu ali ne,ja se jednostavno ne mogu promijeniti...znas da covjek ne moze protiv sebe...a ja ne zelim da patis,ni ti ni ja...ne volim te,cini mi se da nikad ni nisam...ja ustvari ni ne znam da volim...mozes da me mrzis,imas pravo na to...ali ja ti nisam za porodican zivot...ja sam ti kao vjetar...dosao sam samo da uzmem neke stvari,necu se vracati...poslije cemo se dogovoriti oko razvoda,dok se malo smiris...i....oprosti mi...ako mozes..."

Izasao je na vrata,ona nije progovorila niti rijec,gusila se...dosla je do prozora i vidjela ga kako ulazi u auto,na suvozacevom mjestu sjedila je neka zena.Dara je vrisnula,dohvativsi casu sa stola i razbivsi je o pod...isto kao sto se upravo razbio cijeli njen zivot...Pala je na krevet nepomicno...

~~~~~~~~~~~

Prvi zraci sunca dodirivali su joj lice.Ustala je lagano i otisla do djecije sobe,njeni andjeli su jos spavali.

-"Nocas je bila duga noc,ali odlucila sam...borim se dalje za bolji zivot...neka je otisao,bolje je tako...konacno me oslobodio,kada sama nisam znala...dio mene je ubio svojim odlaskom,ali sinoc sam taj dio sebe sahranila...valja se dalje boriti...moja djeca to zasluzuje...moja djeca ce ici na svaku ekskurziju,to sam obecala sebi jos onog dana kada sam gledala autobus sa mojim skolskim drugarima kako odlaze u Dubrovnik...moja djeca ce biti bolji ljudi nego ja...imace bolji zivot od mene...za to se vrijedi boriti..."

Usla je u kupatilo,dugo se umivala hladnom vodom da sapere tragove suza na svom licu,ali i da sapere tragove njenog dosadasnjeg zivota.Pocela se sminkati,morala je ponovo da uzme "svoje oruzje" u ruke...

 

 

 

MINUT

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (22)   

Minut...

Dovoljno da lagano izbrojimo do 60...tek toliko da sekundarica na satu napravi krug...Nekada tako kratak,skoro kao treptaj oka...Ponekad tako dug,skoro kao vjecnost...

Minut...

Dovoljan da nam ispuni snove...dovoljan da nam srusi sve sto smo godinama gradili...

~~~~~~~~~~

"Jos malo i kuci sam"-pomislio je Marko vracajuci se sa puta.Vozio je vec par sati i umor ga je lagano savladavao.Borio se sa snom koji mu je otezavao kapke,ali i sa kisom koja je lila kao iz kabla i sve vise mu otezavala voznju.Rad brisaca ga je skoro hipnotizirao.Razmisljao je kako ce na prvoj benzinskoj pumpi stati da se malo odmori,popije kavu,pa nastavlja put.Sa radija se cuje Balasevic:

"Odlazi cirkus iz naseg malog grada

sirokim drumom sto izlazi na most...

Odlazi cirkus i ja se pitam sada

ko je domacin a ko je bio gost..."

Lagana muzika ga jos vise smara.Razmislja o svojima...

"Branka sigurno jos nije legla,100% me ceka da dodjem.Klinci vec spavaju...kako ce se obradovati poklonima...uh koliko sam ih se pozelio,samo da ih sve zagrlim...Danas kad sam...kad sam..."

Umor i san su dobili svoju bitku.Iz sna koji je mogao da traje samo jedan minut,sigurno ne duze,probudio ga je bljesak svjetala,snazan zvuk sirene...U momentu je shvatio da je zaspao za volanom,da je presao na drugu traku,ali nije bilo vremena da reaguje.Cuo je samo prasak...mrak...sve se odigralo u minuti.

-----

Branka je nervozno setala po sobi jer vec je stvarno bila zabrinuta kako Marko ne dolazi.Drhtavim prstima je okretala njegov broj,ali uvijek isto:

PRETPLATNIK JE TRENUTNO NEDOSTUPAN,MOLIMO POZOVITE KASNIJE

Sjela je na fotelju i kao da je nesto slutila pocela je da place,nekakva neopisiva jeza joj je prozimala tijelo.Telefon je zazvonio,srce joj je pocelo ludjacki da kuca,znala je,osjecala je da se nesto desilo,a nepoznati muski glas sa druge strane zice kao da je potvrdio njene sumnje.

-----

Hladna bolnicka cekaona...Branka je sjedila na klupi i drhtala.Strah ju je svu obuzeo.U sebi se molila,ponavljala stoput istu recenicu:

"Boze,spasi ga."

Nije bila sigurna koliko vec tu sjedi,koliko traje ta agonija.Sati prolaze,minuti prolaze...Svaki minut traje kao vjecnost.Sjedi i slusa zvuk zidnog sata,koji zajedno sa kapima kise,narusava tisinu u ovoj hladnoj cekaonici.Branka jos moze cuti i svoje srce kako lupa.

Tik-tak...Tik-tak

Minuti u cekanju,koliko su dugi,vjecni...Minuti u strahu...nikako da prodju,traju skoro kao i zivot.

Cula je zvuk koraka...doktor...

Pokusala je da nesto procita sa izraza njegovog lica...Osjetila je da ustaje sa stolice,ali kao da nije vladala svojim pokretima,svojim tijelom.Cula je,kao iz daljine doktorove rijeci:"Zao mi je...ucinili smo sve sto smo mogli...morate biti jaki..."

Sat je i dalje kucao.

TIK-TAK...TIK-TAK...

Vrijeme dalje putuje,bez obzira na sve...Tri sata,dvadeset i jedna minuta iza ponoci-u minut obiljezeno vrijeme Markove smrti.Minut koji je obiljezio dalji Brankin zivot,zivot njene djece...Minut u kojem je izgubila pola svoga zivota,u kojem je nepovratno izgubila dio sebe,svoju ljubav.Markovo srce je stalo,ali sat je nastavio kucati...

Tik-tak...Tik-tak...

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

"Bojane,ustaj,vrijeme je..."-zavikala je Aleksandra.

Na ovaj momenat cekali su skoro devet mjeseci,od momenta kada je saznala da je ostala u drugom stanju.Strah i sreca su se pomijesali,vise nije vladala svojim emocijama.U bolnicu su stigli brzo,mada im je malo smetala kisa koja je padala.Bojan je nervozno setao po cekaonici i osluskivao hoce li iz radjaone cuti plac djeteta.Minuti su se oduzili,ali bilo je to slatko iscekivanje.

Aleksandra je hrabro prolazila put koji vodi do ostvarenja sna svake zene-majcinstvu.

Svjesna da je porodjaj nesvakidasnje iskustvo,pravo cudo od boga u kojem se radja novi zivot,nije zeljela da se prepusti bolu,nije zeljela da razmislja o njemu.Cula je babicu kako govori:

"Jos samo malo."

Nije prosao ni minut zacuo se bebin plac.To je jedini plac koji cujes,a koji te cini neizmjerno srecnom,koji ti tjera osmjeh na lice-plac tek rodjenog djeteta.Aleksandri su potekle suze-radosnice...

Bojan je cuo korake...doktor...

Cuje kako mu govori:"Cestitam vam,sve je proslo sjajno,dobili ste nasljednika,sina..."

Tri sata,dvadeset i jedna minuta iza ponoci-u minut obiljezeno vrijeme djecakovog rodjenja.

Minut koji je obiljezio Aleksandrin i Bojanov dalji put...Minut u kojem je vladala carolija-magija rodjenja...Djecakovo srce je pocelo da kuca,kao i sat koji neumorno ponavlja TIK-TAK...TIK-TAK...

Minut...

~dovoljan za zemljotres koji ce odnijeti hiljade zivota...

~dovoljan za obaranje svjetskog rekorda,ulazak u legendu...

~dovoljan za avionsku nesrecu...

~dovoljan da se moji klinci provozaju na ringispilu i da u tom minutu budu najsretniji,da im oci sjaje od srece i zadovoljstva...

Jedan minut...

dovoljno kratak...dovoljno dug...

za smijeh i za plac...

za srecu i tugu...

za zivot i smrt...

KISNI DAN

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (16)   

Cijeli dan pada kisa,ona dosadna...ona sto nas tjera da naslonimo glavu na prozor i da se sjecamo...Cesto kada pada kisa ja se sjetim stihova prelijepe pjesme od Pere Zubca "Mostarske kise"...ta pjesma me podsjeca na neki davni period,pa eto odlucih se danas da je ovdje objavim...ide bas uz ovaj kisni dan,a mozda je jos neko od vas volio,i jos uvijek voli,ovu pjesmu...mozda je jos neko od vas volio kao u ovoj pjesmi...uzivajte...

MOSTARSKE KISE

U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni.

Jao kad bih znao sa kim sada spava ne bi mu glava,ne bi mu glava.

Jao kada bih sada znao ko je sada ljubi ne bi mu zubi,ne bi mu zubi.

Jao kad bi znao ko to u meni bere kajsije jos nedozrele.

Govorio sam joj ti si deriste,ti si balavica,sve sam joj govorio.

I plakala je na moje ruke,na moje reci.

Govorio sam joj ti si andjeo,ti si djavo,telo ti zrelo,sto se pravis svetica.

A padale su svu noc neke modre kise nad Mostarom.

Nije bilo sunca,nije bilo ptica,niceg nije bilo...

Pitala me je imam li brata,sta studiram,jesam li Hrvat,volim li Rilkea,sve me je pitala

Pitala me je da li bih mogao sa svakom tako,sacuvaj Boze

Da li je volim tiho je pitala

a padale su nad Mostarom neke modre kise.

Ona je bila raskosno bela u sobnoj tmini

ali nije htela to da cini,nije htela il nije smela,vrag bi joj znao.

Jesen je,ta mrtva jesen na oknima

njene oci ptica,njena bedra srna.

Imala je mladez,mladez je imala,ne smem da kazem

imala je mladez mali,ljubicasti ili mi se cini.

Pitala me je da li sam Hrvat,imam li devojku,volim li Rilkea,sve me je pitala.

A na oknu su ko bozicni zvoncici moga djetinjstva zvonile kapi

a nocna pesma tekla tihano niz donju mahalu

Ej Sulejmana othranila majka.

Ona je prostrla svoje godine po parketu,

njene oci bile su pune kao zrele breskve,

njene su dojke bile tople kao mali psici.

Govorio sam joj da je glupava,da se pravi vazna.

Svetlana,Svetlana znas li da je atomski vek

De Gol,Gagarin i kojestarije,sve sam joj govorio.

Ona je plakala,ona je plakala.

Vodio sam je po kujundziluku,po ascinicama,svuda sam je vodio

u pecine skrivao,na cardak nosio,pod mostovima se igrali zmurke,

Neretva zdrebica

pod Starim mostom Crnjanskog joj govorio.

Sto je divan saputala je,sto je divan.

Kolena joj crtao u vlaznom pesku,

smejala se tako vedro,tako nevino ko prvi ljiljani.

U dzamije je vodio,Karadjoz beg mrtav,premrtav pod teskim turbetom.

Na grob Santicev cvece je odnela,malo plakala kao i sve zene.

Svuda sam je vodio.

Sada je ovo leto,sada sam sasvim drugi,pisem neke pesme

u jednom listu pola stupca za Peru Zubca i nista vise.

A padale su svu noc nad Mostarom neke modre kise.

Ona je bila raskosno bela u sobnoj tmini

ali nije htela to da cini,nije htela il nije smela vrag bi joj znao.

Ni ono nebo,ni ono oblacje,ni one krovove,

ni ono bledunjavo sunce izgladnjelog decaka nad Mostarom

ne umem zaboraviti,

Ni njenu kosu,njen mali jezik kao jagodu,

njen smeh sto je umeo zaboleti kao kletva,

onu molitvu u kapeli na Belom bregu

Bog je veliki,govorila je,nadzivece nas,

ni one teske modre kise...

O jesen besplodna,njena jesen...

Govorila je o filmovima,o Dzemsu Dinu,sve je govorila

malo tuzno,malo placljivo o Karenjini.

Govorila je Klojd Grifits ne bi umeo ni mrava zgaziti

smejao sam se,ti si glupa,on je ubica,ti si dete.

Ni one ulice,one prodavnice poslednjeg izdanja Oslobodjenja,

ni ono grozdje polusvelo u izlozima

ne umem zaboraviti...

Onu besplodnu gorku jesen nad Mostarom,one kise.

Ljubila me je po cele noci,grlila me i nista vise,

majke mi nista drugo nismo.

Posle su opet bila leta,posle su opet bile kise.

Jedno jedino malo pismo iz Ljubljane,otkud tamo.

Ni ono lisce po trotoarima,ni one dane ja vise ne mogu,

ja vise ne umem izbrisati.

Pise mi,pita me sta radim,kako zivim,imam li devojku,

da li ikad pomislim na nju,na onu nasu jesen,na one nase kise.

Ona je,kaze,ista,kune se Bogom potpuno ista

da joj verujem,da se smejem,davno sam,davno prokleo Hrista

a i do nje mi bas nije stalo,klela se-ne klela.

Mora se tako,ne vrede lazi...

Govorio sam joj o Ljermontovu,o Sagalu,sve sam joj govorio.

Vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu knjigu,citala je popodne.

U kosi joj bilo zapretano leto,zutilo sunca,malo mora,

prve joj noci i koza bila pomalo slana,ribe zaspale u njenoj krvi.

Smejali smo se decacima sto su skakali sa mostova za cigarete,

smejali smo se jer nije leto a oni skacu,bas su deca,

govorila je mogu umreti,mogu dobiti upalu pluca.

Onda su dolazile njene cutnje,duge,preduge...

Mogao sam slobodno misliti o svemu,razbistrit spinozu,

sate i sate mogao sam komotno gledati druge,bacati oblutke dole niz stenje,

mogao sam sasvim otici nekud,otic daleko,

mogao sam umreti onako sam u njenom krilu,samlji od sviju,

mogao sam se pretvoriti u pticu,u vodu,u stenu,sve sam mogao.

Prste je imala dugacke,krhke,beskrvne a hitre.

Igrali smo se buba-mara i skrivalice

Svetlana izadji,eto te pod stenom,nisam valjda corav,

nisam ja blesav,hajde sto se kanis,dobices batine.

Kad je ona trazila mogao sam pobeci u samu reku,nasla bi me.

Namirise me,kaze,odmah,pozna me dobro.

Nisam joj nikad verovao,

valjda je stalno curila kroz prste.

Volele je kestenje,kupili smo ga po Rondou,

nosila ga je u sobu,vesala o koncice.

Volela je ruze,one jesenje,ja sam joj donosio...

Kad svenu stavljala ih je u neku kutiju.

Pitao sam je sta misli o ovom svetu,veruje li u komunizam,

da li bi se menjala za Natasu Rostovu,

svasta sam je pitao...

ponekad glupo,znam ja to i te kako...

Pitao sam je da li bi volela malog sina,plavog recimo

skakala je od ushicenja-hoce,hoce

a onda odjednom padala je u neke tuge,ko mrtvo voce.

Ne sme i ne sme,ne bi to ona ni za zivu glavu

vidi ti njega,misli tek tako,kao da je ona pala s Jupitera.

Ko je to recimo Zubac Pera da bas on,a ne neko drugi

taman posla,kao da je on u najmanju ruku Brando ili takvi...

Govorio sam joj ti si glupa,ti si pametna,ti si djavo,ti si andjeo,

sve sam joj govorio...

Nista mi nije verovala...

Vi ste muskarci rodjeni lazovi,vi ste hulje,svasta je govorila...

A padale su nad Mostarom neke modre kise...

Stvarno sam voleo tu Svetlanu jedne jeseni,

kad bi znao sa kim sada spava ne bi mu glava,ne bi mu glava,

jao kad bi znao ko je sada ljubi ne bi mu zubi,ne bi mu zubi.

Jao kad bi znao ko to u meni bere kajsije jos nedozrele.

NOCAS MI SE NE SPAVA

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (9)   

Ne spava mi se...mislim na sutra...Da li se interesantnost zivota ogleda upravo u njegovoj nepredvidljivosti?Pa ipak,kad bi samo ponekad znali sta nas ceka.Cisto da budemo spremni,pa bilo dobro ili lose,ali da se pripremimo.Ovako cekanje i neizvjesnost znaju dobro da namuce covjeka.

Sutra treba da idem sa sinom na redovnu kontrolu kod fizijatra.

Trapisti-rijec od koje mi se ledi krv u zilama.Trapisti-rehabilitacioni centar u kojem je moj mali misic bio smjesten dva puta,tako da smo nas dvoje tu provodili dane.Vec sam ranije pisala o tome,ali eto veceras moram da nekako oslobodim misli.Svaki put kada sa njim idem na kontrolu mene uhvati takva nervoza da me izjeda.Uvijek se vratim u one dane neizvjesnosti,kada nisam bila sigurna u konacan ishod,kada nisam bila sigurna hoce li on rasti kao sva druga djeca...

Toliko se plasim te kontrole,jer se bojim da mu ne bi ponovo otkrili neki zaostatak.

On je sada,za moje oko,normalan djecak...nimalo se ne razlikuje od svojih vrsnjaka,cak mislim da je i vise razvijen zbog svih vjezbica koje sam sa njim radila...pa ipak se bojim.Bojim se da ce doktorica primjetiti neku sitnicu koju ja nisam mogla da uocim.

Koliko nas u zivotu situacija ostavi bez daha,koliko teskih stvari prezivimo,ali cini mi se da se nista ne moze porediti sa strahom za zdravlje svoga djeteta.

Moje malo sunce sada spava i bas sam ga sad slusala kako dise...Moje malo razmazeno mace...Ponekad bude suvise nestasan,ali ja ga ne mogu kazniti jer sam jednostavno slaba na to malo bice.Uvijek se vratim u one dane kada nisam znala hoce li prohodati ili nece,tako da sad i kada napravi neku glupost zahvalna sam Bogu sto je ucinio da moze da hoda,trci,ma ako treba i kucu srusi...samo da je zdrav...

Idem jos jednom da ga poljubim za laku noc,kao i njegovu sekicu,maminu princezu...

Sa nadom u srcu da ce sutra sve dobro proci...Ljubi ih mama oboje...

SVE,SAMO NE "NAJBOLJA DRUGARICA"

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (11)   

Postoje razliciti tipovi ljudi,pa samim tim i razliciti tipovi muskaraca.Nikada nisam imala neki poseban tip muskarca koji mi se svidja,ali kada malo zavirim u svoju proslost i analiziram te svoje bivse vidim da ih sve povezuje to da imaju svijetle oci.Ali eto,slucaj ili sudbina,muz mi ima tamne oci.Dobro,to sad nije ni vazno jer drugi put cu pisati o onom sto volim kod muskaraca,ali sada hocu da pisem o onom tipu muskarca koji me nikad nije privlacio.

Takve tipove ja zovem "muskarac-najbolja drugarica."

Ovdje ne mislim na nekog muskarca sa kojim se druzis,pa ste kao neki nazovi prijatelji,jer ja bas i ne vjerujem u musko-zenska prijateljstva.Ovdje mislim na onaj tip muskarca koji na sve lici ali na musko bas i ne.

To je onaj tip koji je potpuno feminiziran,da se vec sumnja u njegovo seksualno opredjeljenje.

To je onaj tip koji uvijek fino mirise,uredjen,cist,namazan sa vise krema nego ti sama,da ti je to sve vec pomalo bljak...

To je onaj tip koji drzi cigaretu u rukama zenstvenije od bilo koje zene...

Mogla bih nabrajati danima,ali lakse mi je opisati konkretan slucaj,tacnije moje druzenje sa jednim takvim.

Dakle,zamislite tipa koji vozi skupi auto,cija mama-doktorica ima privatnu ordinaciju,

ciji je tata poslanik u narodnoj skupstini,cija trospratna kuca se nalazi u samom centru grada,koji je zaposlen kao fizioterapeut u domu zdrtavlja...sve to djeluje primamljivo-bogat,perspektivan,zna da masira,ali...uvijek ima ali...dakle,ali dovoljan je samo jedan pogled na njega,mislim na tog tipa,pa da vam se okrene i kuca i auto i najnoviji mobitel...ma sve vam se okrene u stomaku.On,dakle sve to materijalno ima,ali je ruzaaaannnn,a uz to sve vise je zensko nego musko.Takvog sam ja imala priliku da upoznam i da mi jedno vrijeme bude "najbolja drugarica."Naravno da je na samom pocetku on htio da budemo nesto vise,ali posto od toga nije moglo da bude nista ni u najludjim snovima,pomirio se sa ulogom najbolje drugarice.

Takav muskarac je uvijek tu za vas,kad ga trebate.

Kad god ga pozovete,on ce doci.Sa njim sam mogla da pricam o svemu,da mu kukam satima o ljubavi,o momku koji mi se tada svidjao,ma mogla sam sve da mu ispricam a on je slusao i slusao...tjesio me i tjesio...bio rame za plakanje.Sad bi neko rekao da je to pravi prijatelj,ali ne...sa njim morate biti nacisto da ce on uvijek iskoristiti priliku i pokusati ponovo da ostvari nesto vise od prijateljstva.Njegovo je bilo da pokusa,a moje da ga odbijem...i tako ponovo...

On ima veliki krug ljudi sa kojima se druzi,najvise zbog njegovog novca,ali je on usamljen.

Sa njim mozete satima da tracate,on vam zna sve novosti u gradu-ko je sa kim,ko se sastao,ko se rastao,ko je koga prevario...A kad prica o sebi to je vec bajka...Njega zene proganjaju,on je vrhunski ljubavnik,on uporedo ima par veza sa udatim damama ciji su muzevi toliko zauzeti ili toliko losi u krevetu pa one traze njega.Uh,znao je svasta da isprica.Hehe...da mi je samo vidjeti kako izgleda njegov sex,ko je tu zensko a ko musko,ustvari on po tom pitanju djeluje toliko isfrustrirano,ili kako ja znam da kazem "napaceno" da me od njega nista ne bi iznenadilo.Ne bi me cudilo ni da upraznjava sado-mazo,ali isto tako me ne bi iznenadilo ni da stavlja zeni maramu preko glave za vrijeme seksa,kao u onom filmu "Ljepota poroka."Jedna od rijetkih stvari koje su pohvalne kada je on bio u pitanju jeste da je kavaljer,ali rekla bih samo prema onima koje nisu sa njim u vezi.Dobro se sjecam kada je nasao curu i kada je naravno meni,svojoj drugarici,ispovjedao se kako mu je u vezi uvijek je tu svoju dragu cascavao raznim "komplimentima"tipa-ona moja guska,ona moja seljanka...

Ja sam vec odavno izgubila kontakt sa njim,ali ostao mi je na neki cudan nacin drag.

Ima on i dobrih osobina,ali mi zene uvijek vise volimo neke grubijane.Ali bolje i takav nego da nisam sigurna jesam li u vezi sa muskarcem ili sa zenom.Moja "najbolja drugarica" je ipak dokazala svoju muskost-ozenio se i dobio dijete.

Eto i ko sad moze reci da mi zene nismo probirljive.

Dakle,mogla sam da ostvarim vezu sa bogatim,mladim,zaposlenim,muskarcem koji uvijek slusa,koji razumije moju zabrinutost kada mi pukne nokat,koji bi trpio da se 3 sata zadrzim u trznom centru i da mi nosi kese,koji bi ponekad i obrisao prasinu umjesto mene...

Cekaj...stop...da li ja to pricam o muskarcu ili o zeni...

Ne,ja sam ipak izabrala mladog,zaposlenog,ne bas toliko bogatog,muskarca koji zna da slusa ali pod uslovom da ne pricam za vrijeme utakmice,koji ne moze da razumije zasto se bas svaki put kad izlazim moram nasminkati,koga izludjuje moj soping i koji obavezno ode da popije pice dok ja obilazim trzni centar,koji nikada nije obrisao prasinu,ali koji je moj muskarac...eto on je moj tip muskarca...a nema svijetle oci...

PRAZNA POSTELJA

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (15)   

Praznina...Prazan jastuk,prazna postelja,prazna dusa...

Godine bacene u vjetar.Imati i nemati.Studen,jeza,mraz oko srca kad shvatis da si sam.Sam si a opet nisi.I onda se pitas cemu?Koji je razlog sto nastavljas sa tim mucenjem.Mucis sam sebe...Mucis se jer znas da volis taj bol.Volis ga jer je jos samo on ostao od vase ljubavi.Bol je dokaz da je ljubav jos ziva.On ti pokazuje da si ti jos ziv,da osjecas ,da nisi potpuno otupio,da nisi ravnodusan.Mozes sve biti ali ne i ravnodusan.

Ravnodusnost-najteza bolest.Ravnodusnost-ubica ljubavi...

Nemas snage da se pokrenes,da se odupres,da ucinis nesto...a tako bi htio.Bilo sta,ali da se pomaknes sa mrtve tacke.Da progovoris,da se osmjehnes,da i umres ako umrijeti treba,ali samo da nije ovako.Samo da se spasis ravnodusnosti.

Neko rece da je najveca snaga vode u suzi.

Kap vina i jedna suza se izmijesase.Vino i tvoja krv se izmijesase.A ona...ona ti je u krvi i ti zelis da je opijes,da je opijes tim vinom,da je uhvatis na prevaru,da opet bude tvoja.A znas i sam da nije,da vise nije isto,da si sam.Praznina u tvojoj postelji i onaj strah kad si vidio da je nema,da je otisla...Otisla je krisom,bez pozdrava,bez poljupca,bez mogucnosti da pokusas da je zadrzis.

A zivot tece dalje.Cujes taj sat sto na zidu kuca,kao da te podsjeca na vrijeme cutanja...

Tik-tak...Evo jos sekunda,dvije,tri...bez njenog glasa,bez i jedne razmijenjene rijeci,bez njenog osmijeha,bez svega onog sto ti hrani dusu,bez svega sto cini da budes to sto jesi.

Bojis se samo da ces se navici na samocu.

Od same pomisli na to ledi ti se krv u zilama.Naspi jos casu vina da te zagrije,da ti uzavrije krv,da te ta toplina obuzme,da ugrijes praznu postelju.

I ko je kriv?Je li vazno?

Kad shvatis gdje ste sada,koliko daleko jedno od drugog,ma zar je vazno.Vasi zivoti kao da se nisu dotakli.Vasa srca kao da se nisu grijela u hladnim nocima.Vasa tijela kao da se nisu spojila u najvecoj strasti.Vase ruke kao da nisu pruzale oslonac jedno drugom.Stranci...postali ste stranci...

Ko je kriv?

Teske rijeci koje su recene,ljubomora,ili sta vec?Ponos je kriv...Kriva je ona mala rijec od 6 slova koju ni jedno,ni drugo nije znalo reci,krivo je to "izvini" koje je toliko komplikovano za prevaliti preko usana.Ponos-jos jedan ubica ljubavi...

Eh,da je ona sada tu...

Znao bi sve,sve sta bi joj rekao.Vino ti daje hrabrost,ali nje nema.Ona zivi svoj zivot koji je nekada bio vas.A ti bi sada tako lako mogao da joj priznas sve,da joj priznas koliko ti je nedostajala,koliko su sekunde bez nje bile duge,koliko su bile duge noci u praznoj postelji.Mogao bi da joj priznas koliko si samo puta pomislio da je ljubis,da joj dodirujes ramena,ledja,grudi,da se prepustate jedno drugom sa onom ludjackom strascu,da joj ljubis mladez na vratu...

Ali,prazna postelja opominje...Ona ti prijeti,izludjuje,ne da ti da spavas...

Uzalud zaranjas glavu u jastuk na kojem je ona nekad spavala.Vise nema njenog mirisa,njenih tragova.

Postelja je prazna...

Da je ona bar sada tu,kada si ranjiv...Sad bi tako lako mogao da joj priznas da sve ove godine pripadaju samo njoj,da si samo nju i volio,da si zbog te ljubavi prestao da volis sebe.Sve si joj dao...A nje nema...

Postelja je prazna...I podsjeca,stalno podsjeca...Ona ti se podsmjehuje,inati ti se...

Jastuka su dva a ti si sam.Prazna postelja-stalni podsjetnik na tvoju samocu...Prazna postelja-spomenik jednoj ljubavi koju ubise ravnodusnost i ponos...

"MOZDA I DOGODI SE CUDO I ONDA USPIJEM PRESUTJETI

TESKE RIJECI I SVE GRUBO,

SVE STO LJUDI GOVORE KAD SE VISE NE VOLE.

MOZDA SE JEDNOM RODI NADA I ONDA USPIJEM TI PRIZNATI

DA SI NAJBOLJA DO SADA  I DA S TOBOM NI JEDNA NE MOZE SE MJERITI

NEMA PRAVILA,NE TU NEMA PAMETI

KAD NESTUPI TISINA MI SMO DVOJE LJUDI STO SE NE MOGU RAZUMJETI.

STO JE MOJE,STO JE TVOJE-JA TAKO NE MOGU RAZMISLJATI

SVE SMO GRADILI U DVOJE

I SVE IZ TEMELJA SAD CEMO PODIJELITI.

KOME NOC A KOME DAN,NE TU NEMA PAMETI

KAD NASTUPI TISINA MI SMO DVOJE LJUDI STO SE NE MOGU RAZUMJETI.

I CINIM PRAVU STVAR-NE SPOMINJEM TE JA

JEZIK PREGRIZEM DA NE BI OPSOVAO...

I KADA POZELIM TE JA

JEZIK PREGRIZEM DA NE BI OPSOVAO,

DA NE BI OPSOVAO OVAJ ZIVOT STO GA DIJELIM NAPOLA..."

Dziboni  ~Cinim pravu stvar~

TERET

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (17)   

Jutros sam isla u prodavnicu,kupila kruh,mlijeko i jos par nekih sitnica.Idem iz trgovine i osjecam kako mi vrecica sa stvarima "sijece" prste na ruci.Razmisljam kako i nisam bas morala da se pretovaram,nisam morala sve to da kupim,kako cu se popeti pjeske na 5. sprat...sve tako sama sebe zalim i kukam u sebi...

Idem cestom i vidim da se ispred jedne druge prodavnice parkiralo dostavno vozilo...

Vidim kako se covjek pati,istovara neke velike vrece,znoj mu se slijeva niz celo...kako li je tek njemu tesko...

~~~~

Idem dalje...U susret mi ide zena,nosi u naramku dijecaka koji place...Primjetim u njenoj ruci zdravstvenu knjizicu,primjetim brigu u njenim ocima...Kakav ona tek teret nosi-bolesno dijete...

~~~

Koracam dalje...Vec sam blizu svoje zgrade i tu srecem svoju komsinicu koja koraca polako,spustene glave,bez ikakvih vrecica,kutija,tereta u rukama...a ipak jedva hoda...Pogledam je u oci i prepoznajem u tom pogledu tugu,nesrecu...Znam da zivi sama,muz joj je nedavno umro,djeca su otisla svako svojim putem,ona je ostala sama sebi prepustena,sa najvecim teretom na ledjima-samocom,tugom...Vise mi moja vrecica odjednom nije bila teska,ustvari bila sam smijesna sama sebi sto sam se uopste i zalila.Ja sam svoju vrecicu mogla da ispustim,da stanem da se odmorim,a ta zena se nije mogla rijesiti svoga tereta,on je nije napustao,vezao se za nju i svakim danom postajao sve veci,tezi,skoro nepodnosljiv...Ja znam da je svakom njegov teret najveci,ali kada bi samo malo pogledali na svijet oko sebe,kada bi vidjeli sa kakvim se sve ljudi problemima susrecu i bore,shvatili bi da nas ponekad stvarno brinu nepotrebne stvari...Dok god je teret u nasim rukama,a ne na srcu,lako cemo...

 

KOSMAR

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (30)   

Jutros sam ustala ranije nego obicno.Probudili su me zraci sunca koji su ulazili kroz prozor moje sobe i igrali se po mom licu."Vrijeme se mijenja iz dana u dan,jos juce je bila kisa"-pomislim.Ustajem i odlazim u kupatilo da uradim sve ono sto normalni ljudi rade kad se probude.Skuham sebi kavu,jaku,bez secera i sjedam za racunar."Sad cu malo da vidim sta ima na blogu."Pritiscem dugme gdje se pali moj mali kucni prijatelj,kad ono ccccccc.....bummm....Pokusala sam da se oporavim od soka,trcim u kupatilo i kvasim se vodom...dizem glavu da se pogledam u ogledalu...mrak...cekaj,cekaj...pa upalila sam svjetlo...Palim sva svjetla po kuci ali nigdje nista ne radi.Znam,osigurac je u pitanju...Penjem se na stolicu i pokusavam da proucim kutiju sa osiguracima koja se nalazi iznad vrata u hodniku,ali sve se cini normalno.Ne preostaje mi nista drugo,hvatam se telefona...

"Halo,je li elektra?Htjela bih da prijavim kvar."

Muski glas sa druge strane zice mi ljubazno govori:"Dobro,gospodjo,ostavite adresu,nas kolega mandrak ce doci da vidi  u cemu je problem cim dodje sa terena."MANDRAK???????Spustam slusalicu ne ostavivsi adresu.Cekaj,kako mandrak,od kud on ovdje,zar ne bi trebao da ima neko pravo ime,je li se ovdje neko samnom zeza?

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Obuvam cipele,izlazim iz kuce i sjedam u auto.Auto?Pa ja nemam vozacku,ja se bojim cak biti i suvozac...ili imam...bice da imam dok vozim....Palim radio u kolima i taman pocinje emisija u kojoj gostuje Sergej Cetkovic.Radujem se dobroj muzici.I tako Sergej prica,prica,ja se vozim po gradu a ne znam ni kuda sam krenula.Odjednom Sergej kaze:"Za kraj bih zelio,ovako uzivo da otpjevam pjesmu koju moj drug Krilaandjela najvise voli,a to je pjesma ~Znao sam sve.~

JA ZNAO SAM SVE AL BOLJE DA NISAM

SADA BEZ NJE KAO DA KRIV SAM

STO NIJE TU O,BOZE MOJ

JA NE ZNAM KAKO CU...

JA PAO SAM TU GDJE NIKOGA NEMA

NA SAMOM SAM DNU,SA BEZBROJ PROBLEMA

A DRUGOVI SVI KAO DA NJOJ SU BOLJI POSTALI...

Cekaj,Krilaandjela i Sergej su drugovi...svasta...Misli mi se kovitlaju u glavi kad sa radija se cuje reklama:"Dodjite i uzivajte na salasu kod Baladasevica...netaknuta priroda...zdrava hrana...vojvodjanska idila..."Ja stvarno vise nisam sigurna sta se ovdje desava,niti u kojem se svijetu nalazim,ali vozim dalje.Stajem na semaforu i odjednom BUM TRASSS...

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Neko se zabio u moj auto.AAAAAAAAAAAA.....vristim u sebi,a naglas pocinjem da psujem,spominjem sve blize i dalje rodjake,izlazim iz auta da vidim ko mi je razbio ljubimca na 4 tocka.Iz auta iza izlazi prosjedi gospodin i meni kao da se izmace tlo pod nogama."Oh Boze,pa to je Voja Radovanovic."Ma ko vise mari za razbijeno auto-i onako je bilo staro,ma ko mari za razbijeno celo od udara u volan i za krv koja mi je curila niz lice...Sreca u nesreci...sudarila sam se sa Vojom.On mi prilazi i pita me jesam li dobro,vidi da krvarim.Ja sam vec sigurna da je ovo sve naucna fantastika i mucajuci kazem da sam dobro i da mi je cast sto sam se sa njim sudarila i ako moze da mi da autogram,posto ja znam da je on jedan od onih koji samo dijele autograme.Voja,kao pravi kavaljer,potpisuje mi autogram,izvinjava se za auto,objasnjava kako je zurio na Patosovu premijeru predstave "Dve karte za Bec."Krisom se gledam na retrovizor da vidim kako izgledam i kazem mu da mu je sve oprosteno.On insistira da me odveze u dom zdravlja da mi doktor pregleda ranu na celu.Sjedamo u njegov auto i eto nas pred ordinacijom na cijim vratima pise "Dr. Sanjarenja."

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Pitam Voju da li je poznaje,a on kaze kako prvi put cuje za nju.Ja mu pokusavam objasniti da je to ona prekrasna zena sa bloga,ali on nema pojma o cemu pricam i jos kaze "to je tebi od udarca u glavu."Ja pomislim:"Mozda,ali mora da sam se jos nocas negdje dobro lupila u glavu kada mi je ovako cudan dan."Ulazim u ordinaciju koja odise nekom prefinjenoscu,kao i dama u bijelom mantilu.Na kraju stola primjetim knjigu od Koelja "Djavo i gospodjica Prim" koju je ocito moja doktorica citala za vrijeme pauze.Sanjarenja je bila bas onakva kakva je na blogu-ljubazna,brizna.Pitala sam je gdje nalazi sve one viceve koje nam objavljuje,ali ona nema pojma o cemu govorim i kaze kako internet uopste i ne koristi.Pih...sta je ovim ljudima...zele da zadrze anonimnost i gotovo,ili oni uopste ne postoje...ili ja ne postojim...ili nisam ni ziva...bol na celu podsjeca me da ipak jesam...ziva sam...

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Izlazim iz ordinacije sa flasterom na celu,Voja me ceka napolju i kaze kako me vodi u jedan ekskluzivni restoran na rucak,kod neke njegove prijateljice,da se iskupi za sudar.Uh,bas sam gladna,pristajem.Zaustavljamo se pred restoranom na kojem velikim slovima pise:

"JEDITE KOD DOMACICE"

Miris jela se osjeti vec na ulici.Ulazimo unutra,docekuje nas Domacica,pokazuje nam nas sto.Ona i Voja cavrljaju,konobar donosi jelo,pomalo zagorijelo.Domacica nam se izvinjava i zove djevojku po imenu Anam,koja je kod nje na praksi.Anam dolazi i Voja ostaje ocaran njenom ljepotom.Ona govori kako joj je dosta kuhanja i svega,ona je jednom davno bila misica,zasluzuje bolje i vise,svijet samo treba da cuje za nju.Voja joj nudi da podje sa njim na premijeru,tamo ce biti mnostvo poznatih,doci ce i Tijanas kao predstavnik medija,mozda stekne neko poznanstvo."Hm,ma gdje ti treba vise poznanstvo od Voje"-mislim,ali ne govorim.Voja me pozdravlja i on i Anam odlaze.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Ja tako sjedim sama sa svojim mislima .Pitam se sta se to danas desava,ko sam ja u stvari,grlica ili neko drugi...u kojoj sam ja to dimenziji...blog dimenziji ili...Iz misli me prenuo muski glas koji je naredjivackim tonom obratio se konobaru:"Ej,mali,pustio CD od Azre,stize moj gazda."Istog momenta iz svih zvucnika cuje se "Provedimo vikend zajedno" a na vratima se pojavi muskarac u pratnji prelijepe dame.Domacica rasiri ruke prema njima:"Suky...Milena...stigli ste,evo specijalno mjesto za vas."Par se smjestio u poseban separe i vise ih nisam mogla vidjeti.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Gledala sam okolo i u momentu susretoh se sa prelijepim plavim ocima..."Boze,ja znam ovaj pogled...pa to je Stepski..."Bilo mi je drago sto ga vidim,ali posebno me odusevio taj prizor oko njega.Drustvo mu je pravila zena i dvoje klinaca,njegovih malih kopija.Primjetila sam burme na njegovoj i zeninoj ruci,primjetila sam srecu u njegovim ocima,primjetila sam ljubav koju on svakako zasluzuje.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Izlazim iz restorana i sjedam u prvi taksi koji je naisao.Zvoni mi telefon i na displeju vidim da pise "Casper."Kako ona zna moj broj,javim se i ona mi govori kako je nabavila dve karte za koncert od Zeljka Samardzica,pa da joj pravim drustvo.Pristajem,a u cudu ostajem...Kad sam se ja to upoznala sa Casper,zar se mi druzimo?

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Vozim se prema kuci i gledam kroz prozor.Prolazimo pored crkve pred kojom se skupilo dosta ljudi...neko vjencanje...Hej,pa to su Nastasja i King...konacno...nek im je sretno i zasluzili su...Prepoznajem a nemam pojma kako da su u svatovima Tuzna koja je u stvari sretna,Dodirsna,Shadow,Donna je kuma...Nista mi vise nije jasno...Ovo je neki grad blogera...gdje ja to zivim????

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Vozim se dalje i dalje virim kroz prozor da sto bolje vidim gdje sam to....Vidim veliki plakat na kojem pise:"U kulturnom centru veceras za vas svoje stihove citaju Moonshine i Nesanica.Kao specijalni gost pojavice se nas proslavljeni Vranjanac Vladica."Zaustavljam taksi i izlazim iz auta...Treba mi malo vazduha...U glavi mi je kosmar...kosmar od svih blogera koje ne poznajem a u stvari poznajem...ili koje poznajem a u stvari ne poznajem...Krecem pjeske prema kuci,u susret mi ide zena,gleda u mene i smije se.Cujem sebe kako govorim:"Pa gdje si Pricalice?"Cekaj,zar i nju poznajem?Ona me pozdravlja i pita kad cu joj vratiti neku knjigu,koju mi je posudila jos prosli mjesec.Ne znam sta da odgovorim...nesto mi se steglo u grlu...nemam vazduha...

ZVRRRRR....ZVRRRRR.....ZVRRRRRR....

Zvoni mi sat...otvaram oci...mazno se protezem u krevetu i vidim svog M. kako lezi pored mene...uh,ovo je moja realnost...moja stvarnost koju volim...sve je ovo bio samo san...ustajem i palim svjetlo-ipak da provjerim je li u funkciji...radi,sve je u redu...palim racunar...kucam blog.rs...svi su tu...dobro je...Sanjarenja nam zeli "DOBROSMJEHOJUTRO"...sve je u najboljem redu...vracam se u krevet i ljubim svog dragog za dobro jutro...

GRATIS SAVJETI

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (16)   

Skoro u svim novinama moze se naci stranica sa razlicitim savjetima-kako prepoznati pravog,kako ga zadrzati,kako pravilno srediti kucu,kako imati dobar seks,kako nalakirati nokte.Mozda tu i ima poneki pametan savjet,ali meni je to nekako suvise zamorno.Sve nas to savjetuju neki americki psiholozi,sociolozi...pa onda oni lijepo napisu knjigu o svemu tome i tako uvecavaju svoj budzet,a mi-obicni ljudi samo se jos vise isfrustriramo kad procitamo tu knjigu savjeta,uradimo sve kako pise i na kraju ne vidimo rezultat.Sve te knjige imaju tako proste i primamljive naslove:

"DESET KORAKA DO MUSKOG SRCA"-znam neke koje koracaju cijeli zivot pa ne dodju do njegovog srca,ali dobro,mozda nisu dobro prostudirale sve savjete...

"BEZ BORA I U 50-oj"

"NAJBRZE DO ZDRAVOG ZIVOTA"

"RIJESITE SE SUVISNIH KILOGRAMA ZA SAMO 10 DANA"

"NAJLAKSI NACIN DO USPJEHA"

Bla-bla-bla...prazne price...Koliko ima tih knjiga i tih savjeta i kako se,po tim knjigama,lako dolazi do zacrtanog cilja svi bi ljudi na svijetu bili bogati,zdravi,srecno zaljubljeni,u top formi.Ili je to pokazatelj da ima vise onih koji ne citaju knjige pa su ostali uskraceni za savjete.Onda nas jos i sa TV-a bombarduju neki silni tv-sopovi.Kao oni nama cine uslugu jer na najlaksi nacin kupujemo-iz fotelje...sve to po ekstra niskoj cijeni...ali samo ako pozovete odmah...i to nije sve...ako zovnemo u narednih pola sata na poklon dobijemo i....uh...Sto je najgore skoro sam se uvjerila da ima ljudi koji vjeruju u to gratis.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Skoro sam bila kod nekih prijatrelja i pricaju oni meni kako im je bio neki prezenter nekih super usisivaca i kako su se oni uvjerili koliko je taj usisivac dobar i odlucili su da ga kupe.Cijena istog je 4300 KM,ali posto su oni kupovali na kredit kostace ih 4800 KM.Tako su se oni,pored svih postojecih kredita,zaduzili i za usisivac i to u naredne dvije godine.Ja sam odmah rekla da ni luda ne bih kupila to cudo,da bih radije svaki mjesec u te dvije godine koliko traje otplata kupovala novi usisivac i jos bi ustedila para.Naravno,pretpostavljam da su oni to shvatili da iz mene govori ljubomora.Tada je muz moje drugarice rekao:"Ali dodju jos i 3 serpe gratis."Zemljo otvori se...pa zar neko moze biti toliko lud.Sigurno je taj usisivac bolji od ovog mog obicnog-jos uvijek nemam ni onaj na vodu,ali ipak ne vjerujem da toliko vrijedi.Jos da su oni bar imali te gotove pare,ili da imaju neki lokal,restoran ili slicno vec kupiti za kucnu upotrebu usisivac na kredit na 2 godine...to mi je stvarno nevidjena glupost.Jos ona kaze kako ce samo jednom mjesecno usisavati sa njim,da joj ne podere tepih njegova snaga...hehe...sta reci...Ipak,izgleda da su te tri serpe gratis bile presudne...

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Eh kada bi u stvarnom zivotu postojalo nesto gratis.Ali ne,jos je davno neko mudar rekao "sve se vraca,sve se placa."Za sve sto hoces moras se izboriti sam...Kada beba prohodava,iako su tu majcine ruke da je pridrzavaju,ona nece prohodati dok sama se ne potrudi i ne zakoraci...zakoraci u svijet.Kazu da su najtezi prvi koraci,u svemu,ali i ti istinski prvi koraci kod bebe,ma kako se teski cinili nisu nista naspram kasnijeg koracanja kroz zivot.Kada nas iza raznih uglova pocnu prepadati,saplitati svakakve nemani,demoni u ljudskom obliku.Tada samo od nas zavisi kako cemo se izboriti.Nikakav savjet iz novina nam nece pomoci,vec samo nasa snaga i volja da se izborimo sa situacijom,problemom.Eh,da se bar u zivotu za sve moramo boriti,svojim rukama steci,ali zato da nam za uzvrat bude ljubav gratis,da je kao dobijemo,da bar imamo osjecaj da nam je servirana na tacni.Ipak,kad se sve zbroji i oduzme,ni one 3 serpe nisu bile gratis-debelo su naplacene,kako bi onda tek gratis bila ljubav.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

posto ste u pravo vrijeme otvorili ovaj blog i procitali gore navedeno,pozovite broj 2225*****8554***i dobicete gratis saku dobrog raspolozenja...i to nije sve...samo prvih 5 pozivatelja na poklon dobija i poljubac...i to sve po cijeni jednog osmijeha...

 

VJECNA CAROLIJA

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (14)   

Roditeljstvo-najvece bogatstvo i najveci teret...Ne mjeri se bogatstvo kolicinom novca koji imamo,skupim autima i stanovima-bogat je onaj koji ima i uziva u neprolaznoj vrijednosti-djetetu.S druge strane ne postoje vece brige od roditeljskih-od trudnoce,porodjaja,prohodavanja,progovaranja,zubica,polaska u skolu,izlazaka,udaje i zenidbe,pa onda ponovo u krug isto to prozivljava se sa unucima.Roditeljstvo-jedina bajka u koju vjerujem,jedino cvijetno polje u kojem postoji istinska ljubav...bezuvjetna ljubav...ljubav gdje se ne misli razumom vec srcem...Jedino tu vjerujem da postoji trajna,vjecna ljubav koja ne moze da prestane.Sutra ce biti tacno 5 godina kako sam usla u to carstvo,kako sam postala dio te carolije.Od kako sam tog 17. februarskog dana na svijet donijela svoju djevojcicu,svoju drugaricu,ja sam prekrivena nekim vilinskim prahom i magija svaki dan postaje sve veca i veca.Svaki njen osmijeh,zagrljaj,nova saznanja koja stice oko mene stvaraju caroliju,onu koja moze da postoji samo izmedju majke i djeteta.Mogla sam da postanem doktor,magistar,ali ni jedna titula ne bi mi tako prijala kao titula mame.To je dar od Boga koji me cini potpunom,a Bog me darovao dva puta.I u najmracnijoj tami oci moje djece svijetle,u najvecoj tuzi njihov smijeh me raduje.Svaki moj dan ispunjen je necim novim,sa njima nema dosade...uvijek su tu da me iznenade,nasmiju,da me vole...isto kao i ja njih...bezuvjetno...

Srecan ti rodjendan misicu moj...

ZRNO LJUBAVI

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (7)   

Svi nesto danas pisu o ljubavi,pa eto odlucih i ja da nesto objavim...O toj temi bas i nisam nesto pametna da govorim,pa cu zato igrati na sigurno-citiracu...Prvo zelim svima da cestitam dan zaljubljenih bla,bla,bla...necu vise...

~LJUBAV JE JEDNA VRSTA BOLESTI,KO JE NIJE BOLOVAO NE ZNA STA JE.~

~ljubav je tiranin koji nikog ne postedjuje...~

~LJUBAV JE DRUGA PRILIKA ZA BOL.~

~Nema efikasnijeg kozmetickog preparata od ljubavi....~

~LJUBAV SE HRANI NADANJEM.~

"DOBRO JE KAD U ZIVOTU ZA NESTO SE BORIS,RUKAMA STVORIS.DOBRO JE KAD U ZIVOTU NEKOGA VOLIS,NEKO TE VOLI.DOBRO JE KAD U ZIVOTU NEKO TE SLUTI,TI NEKOGA SLUTIS.ALI JE NAJBOLJE KAD U ZIVOTU IMAS NEKOG S KIM MOZES OVAKO DA SUTIS..."

"Biti zaljubljen ne znaci nuzno i voljeti.Biti zaljubljen je odredjeno stanje;voljeti je cin.Stanje podnosimo,za cin se odlucujemo."    Denis de Rougemont

"Ljubav je staklo koje se lomi ako ga covjek primi suvise nesigurno ili suvise cvrsto"

"Ja svega sam se nagledo dok tebe nisam ugledo

i svasta sam se nasluso dok tebe nisam posluso...

A ti si me promijenila

dobrotom me povrijedila

da,ja sam ostavljao sve

al tebe necu nikad,ne...moj andjele"

"Ljubav je uvijek nova.Svejedno volimo li jedan,dva,dvadeset puta u zivotu-uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo.Ljubav nas moze odvesti u pakao ili u raj,ali uvijek nas nekamo odvede.Treba je prihvatiti jer ona je hrana naseg postojanja.Ako je odbacimo umrijecemo od gladi,gledajuci bremenite grane na stubu zivota,bez hrabrosti da ispruzimo ruku i oberemo plodove.Treba ici za ljubavlju ma gdje ona bila,cak i kada to znaci sate,dane,tjedne razocarenja i tuge.Jer u casu kada krenemo u susret ljubavi i ona krece u susret nama.I spasi nas."

P.Koeljo "Na obali rijeke Pjedre sjedila sam i plakala"

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

salji mi tajnu tiho,tiho

ceznja nek ju prati

jer osim mene niko,niko

nece da je shvati...

Reci mi sve sto imas reci

dok mi pogled mutis

tvoja blizina tako lijeci

ti i ne slutis

FINALNO VECE BLOG OSKARA

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (34)   

Danas sam uzaludno pokusavala uci u neku staru matursku haljinu,ali sanse za to ne da su bile ravne nuli vec minus beskonacno.Onda sam pronasla neku haljinu iz perioda kada jos nisam rodila ni jedno dijete...i za dlaku sam uspjela da je obucem...Sve razmisljam-ne moram je ni zakopcati do kraja,neka bude otvor na ledjima,nece se to toliko vidjeti od kose,ali ipak odustadoh.Malo zenske lukavosti i muz mi se hvata za novcanik,prigovara,ali sta ce..."Ti nikad nemas sta da obuces"-mrmlja on.Pa dragi,veceras nije bilo koje vece,ipak je to dodjela oskara.Tako ja odlazim u grad,kupujem haljinu,gledam neke odgovarajuce perle,slomim nokat-pomislim da je to dobar znak.Evo me konacno spremna-crna haljina-klasika malo iznad koljena,dovoljno pokriva a dovoljno i otkriva,kosu sam svjeze ofarbala,u plavo naravno,i pustila je da me skakilja po ramenima i ledjima,nokte sam sve odsjekla zbog onog puknutog i namazala omiljenim crvenim lakom."Sta li ce Anam obuci"-pomislim..."Ona je ipak kandidovana za miss."Muz i ja izlazimo iz stana,sjedam u nas Audi 100,pozamasne kilometraze a i godina...BRRRR...BRRR...Uh bas sad nece da upali.Moj dragi izlazi i cacka nesto ispod haube,a ja u sebi psujem sve krseve ovog svijeta.Konacno auto upali,opet mislim da je to mozda dobar znak.Dolazimo do odredista,ispred nas neka limuzina...Izlazi Nastasja i sigurnim korakom seta po crvenom tepihu koji je postavljen za nas,nominovane na blog oskaru.Gledam tu limuzinu i opet psujem u sebi sto nisam bar taksi platila.Uh...previse psovki u jednoj veceri...sama sebi kazem STOP...udahnem duboko i izlazim iz auta,blicevi fotoaparata me zaslijepe..."Bolje nego u Holivudu"-mislim ja,mada nikad nisam bila u Holivudu.Ulazim u dvoranu i vidim da je vecina nominovanih vec stigla...Lijepo se drustvo skupilo,svi elegantni i nasmijani...Neka zabava pocne...

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Dobro vece dame i gospodo...Na samom pocetku zelim da pozdravim sve nominovane,naseg administratora kao i ostale goste.Zelim da se zahvalim svim sponzorima bez kojih ova manifestacija ne bi bila to sto jeste,kao i glasacima.Sto se glasanja tice sve je proslo u najboljem redu,bez mita i korupcije,osim sto su glasaci bili dosta neodlucni.Uzeli smo u obzir i glasove u odsustvu,buduci da je nasa Nastasja naknadno glasala za Donnu i to u svim kategorijama.Za pocetak,da se malo opustimo,zabavljace nas nas poznati estradni umjetnik Paja Veliki Nindza sa plesacicama.Pozdravite ga gromoglasnim aplauzom....

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Nakon ovog svojevrsnog praznika za oci,vrijeme je da pocnemo sa nagradama.....

1.U KATEGORIJI NAJRADIJE CITAM nominovani su skoro svi,ali moramo ih nabrojati:stepskivuk,nastasja,donna,krilaandjela,sanjarenja,domacica,dodirsna,pricalica,grlica,patos,kammelija,mandrak,suky,cicilly,tuzna,casper,shadow,ljubavnik,coolcake,jacovic,gayart,anam,zlatiborac,mladiluk i Voja.

A Oskara dobijaaaaa...uh ovdje ce se oskar podijeliti na 4 dijela jer su uzeti u obzir samo konkretni glasovi za nekog blogera,a ne ono "svi su mi dragi"...tako da oskara,sa po 3 glasa,dijele:stepskivuk,domacica,grlica i patos.Aplauz za nase nagradjene...

2.NAJOPUSTENIJA ATMOSFERA NA BLOGU nominovani su:sanjarenja,domacica,anam,voja,casper,grlica i betyn

Oskara dobija,kao apsolutni favorit,sa 7 glasova nasa Sanjarenja56.Molimo je da nam se pridruzi i preuzme zasluzenu nagradu...

3.U KATEGORIJI NAJORIGINALNIJI nominovani su:mandrak,patos i anam

Nagradu dobija mandrak72,sa 4 glasa,molimo naseg carobnjaka da preuzme svoju nagradu i kaze koju prigodnu recenicu...

4.NAJDIREKTNIJI KOMENTARI nominovani su:nastasja,tijanas,suky,patos,casper,stepski,shadow,vladica i donna

A nagradu zasluzeno dobijaaaa.....dobija nasa nastasja sa 3 glasa...sad se bojim kakav ce komentar imati-direktan zasigurno

5.POSEBNA KATEGORIJA JEDNOSTAVNOG IMENA-JEDNOSTAVNO IMA ONO "NESTO" PA ZATO CITAM TAJ BLOG nominovani su:suky,nastasja,stepskivuk,andjelko,dodirsna,tuzna,gayart,pricalica,voja,grlica i domacica.

A Oskara ce i ovaj put podijeliti,ali sada na dva jednaka dijela,pa kome gornji-kome donji(ko sta voli) nasa dva sarmera a to su suky i stepskivuk sa po 2 glasa.Molim nase momke da nam se pridruze i kazu po koju recenicu u svom stilu,kako samo oni to znaju...

6.U KATEGORIJI JEDAN POST KOJI MI SE DOPADA nominovani su svi postovi,ali ipak imamo par izdvojenih a to su:"Moje carobno putovanje"-Casper,"Dve karte za Bec"-patos,"Ado brico" od mladogluka i naravno nezaobilazna "Milena 1,2,3..."-suky.

Oskara za najbolji post dobija casper za "Moje carobno putovanje"...evo stize nam nasa casper...

7.U KATEGORIJI NAJZAVODNIK/CA  nominovani su:voja,nastasja,stepski,anam,casper i ljubavnik.

Sa 3 osvojena glasa,2. Oskara za veceras dobija nastasja...bravooo...

8.NAJROMANTICNIJI SU:stepskivuk,krilaandjela,casper,domacica,sanjarenja,vladica,grlica i Baladasevic.

I jos jedan Oskar odlazi u ruke nase drage casper,sa 3 osvojena glasa

9.NAJREALNIJISU:domacica,Baladasevic,mandrak,suky,shadow,misa,donna,jacovic,dmc

A najrealniji medju nama,po misljenju publike i glasaca je....domacica sa 2 glasa...bravoooo...

10.NAJPAMETNIJI ILI BAR TAKO DJELUJE nominovani su:patos,domacica,voja,suky,pinokio

Oskara dobija patos sa ubjedljiva 2 glasa...molim patosa da prozbori koju...

11.UVIJEK DOSLIJEDAN SEBI nominovani su:pricalica,nastasja,mandrak,andjelko,patos,baladasevic,grlica,domacica,casper,vladica i nas doktor misha

Nagradu dobija,sa 4 osvojena glasa...pricalica

12.SPECIJALNA NAGRADA-POSEBAN SARM BLOG.CO.YU DAJE:sanjarenja,gost,casper,baladasevic,cicilly,betyn,domacica i grlica.

Nas Oskar ce se ponovo dijeliti i to sto svako ima po 2 glasa,a dijelice ga:baladasevic,casper i domacica.Aplauz....

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Na kraju vrijeme je da proglasimo MISS i MISTERA bloga...Ovdje nije bilo dvojbe...To su ANAM i VOJA...Evo tu su i lente...Kruna i cvijece za anam...A za Voju poklon od turisticke agencije "Nikad nam se ne pokvari autobus" put u Bosnu i Hercegovinu,10-odnevni boravak u privatnom smjestaju na Kozari i to sve za dvije osobe....

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Dame i gospodo to bi bilo sve za veceras.Nagradjenima cestitamo,onim drugima vise srece drugi put.Vidimo se iduce godine,jos jednom poslusajmo Paju Velikog Nindzu...

 

 

 

 

DAJTE MI VAKCINU PROTIV LJUDSKE ZLOBE...

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (13)   
Covjeku ponakad dodje dan kad se osjeca tako sam,nemocan...evo meni je dosla takva noc...Veceras sam bila na nekom rodjendanu i dozivjela hladan tus.Tesko mi je govoriti o tome,a i ne da mi se ponovo prolaziti kroz tu mucnu temu,a ne znam bi li to ikoga i interesovalo,ali eto odlucih se da nesto napisem cisto da razbistrim misli.Tesko je kada ti neko blizak natjera suze na oci,suze razocarenja...A ja sam se nesto veceras razocarala u ljude,u danasnje drustvo,u sistem vrijednovanja...Sto si gori-to si bolji...ja necu to da prihvatim a sve cesce se uvjeravam da je to tako...Zasto snobovi najbolje prodju,najgori djaci vladaju,neke obicne ljudske sirovine su isplivale na povrsinu i one kolo vode.Covjek,ukoliko je iole normalan lose prolazi...pa jos ako nisi u vladajucoj stranci...nema ti spasa.Moj otac bi rekao:dobar i budala dva rodjena brata.Bas je tako,ako si dobar i posten,danas te smatraju budalom.Da li kod nekoga koga si smatrao prijateljem mozes da prepoznas prezir u ocima?Nema tu prijateljstva...i postoji li uopste pravo prijateljstvo?Sve mi se cini da smo mogli da se kunemo u prijateljstvo dok smo imali 18 godina,a da je u svijetu odraslih ono stvarno rijetko...ili se ja "kacim" za pogresne ljude.Sta danas cini covjeka vrijednim-garderoba,auto,posao...Jesam li ja jedina budala koja jos uvijek vjeruje u onu unutrasnju ljepotu,koja vjeruje u recenicu:"dok je ljubavi i zdravlja u porodici sve ce biti lako."Ja se stalno oslanjam na tu ljubav,vjerujem da dok je porodica na okupu sve ce bure da nas zaobidju,dok zajedno branimo tu nasu tvrdjavu.A evo,veceras je uspio da me pomjeri jedan mali vjetar,koji smrdi od ljudske zlobe,zavisti...a ja na to nisam imuna...Moja sva vjerovanja su se veceras poljuljala.Ja veceras,sto je najgore,nemam vjeru ni u samu sebe i pitam se jesam li luda ili sta...neka vrsta u izumiranju?Jesam li luda kada vjerujem u one stihove od Balasevica "sve to dodje na svoje" ili "neko to od gore vidi sve."Postoji li uopste pravda,osim one Bozije u koju vjerujem.Sto vise pokusavam da budem pravicna imam osjecaj da sve gore i gore prolazim.Tesko je kada ljudi koji su ti bliski pokusaju na neki jeftin nacin da vas ponize,a da ni sami nisu svjesni koliko su niski,nistavni.Kada neko koga znas od malih nogu,ko je i odakle je,odakle potice i sta je imao,pokusa da ti se proda pod neku velicinu,a sjena mu je svjedok onih dana kad nije imao ni posteno kupatilo gdje da se okupa.A sada clanskom kartom vladajuce stranke postaje bitan i cijenjen clan drustva...Ma mani me takvog polozaja...Kladim se da taj bitni clan drustva ne bi znao ni cetvovocifren broj da podijeli.Tuzno je sto danas ljudi svoje licne pobjede ne dozivljavaju tako,kao svoj neki licni uspjeh i stepenicu ka boljem zivotu,kao dar koji im je Bog dao,kao mogucnost za ostvarenje bolje buducnosti svog djeteta,vec ga koriste kako bi pakostili drugim ljudima..nek se zna ko je glavni...Svako ko me bolje poznaje zna da po prirodi nisam zlobna,da se trudim iz svake situacije izvuci ono dobro,da sam uvijek raspolozena za zabavu ali veceras su i suze potekle.I ljuta sam na sebe zbog tih suza,ali jednostavno bilo je jace od mene.Ljuta sam na sebe sto sam dopustila da me neko tako sitan,nebitan toliko rastuzi.Zuta minuta...to je i gotovo...Zar stvarno treba biti los,gaziti preko mrtvih da dodjes do svog cilja?Ili treba postati necija ljubavnica?Ili treba dobro da se uvuces nekome u...ma znate vec gdje?Ja jednostavno ne mogu,nisam takva i ne mogu...Znam da cu trpjeti dosta zbog tih svojih principa,ali mislim da je ipak tako ispravno.Ne zelim da moja djeca ispastaju zbog neke moje greske.Pricala sam veceras sa mojom sestrom,mojom jedinom iskrenom prijateljicom,o tome sta mi se veceras desilo i ona mi je rekla nesto sto me trglo:"Ti sa svojim M. i svojom djecom imas vise nego sto ce oni imati za tri zivota...ljubav...mogu samo da ti zavide..."Ima u tom istine.Neko ce iz ciste ljubomore,pakosti pokusati da te izuje iz cipela,pa makar i na jedno vece...Mene su veceras uspjeli dobro pomjeriti...Brisem suze...sutra je ipak dodjela blog oskara pa ne zelim da mi oci budu natecene.Svasta sam gore napisala,mozda nesto i nepovezano i bez veze,ali oprostite mi veceras...Ubi me ljudska zloba i ovi snobovi kojih je sve vise...

BLOG OSKAR POPULARNOSTI

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (32)   

Gledam sinoc najavu na tv-u za neki Bosanski oskar popularnosti,pa mi se sve cini da ce tu nagradu dobiti svako ko pristane da dodje.Na toj manifestaciji,ako se moze tako nazvati,mada oni to najavljuju kao spektakl,pojavice se razni likovi i dobijati nagrade u raznim kategorijama,smjeskati se jedni drugima i novinarima,zahvaljivati autorima,sponzorima,porodici i svima koji su ih podrzali i bez kojih oni ne bi bili tu...bla,bla...Tako ja dodjoh na ideju da napravim ovaj BLOG OSKAR POPULARNOSTI...Propozicije su jasne-svi imaju pravo glasa,pa cak i oni ispod 18,godina naravno...glasati mozete samo jednom...mozete glasati za istog blogera u vise kategorija...jasno da ne mozete sebi dati glas...budite iskreni ako hocete...zato tastature u ruke i glasajte,glasajte...glasanje je otvoreno 2 dana,kada ce biti objavljeni rezultati...evo ja cu poceti,pa neka pobjedi najbolji...borite se casno i posteno,bez niskih udaraca...a na dodjeli nagrada obavezne su svecane toalete...10,9,8,7,6,5,4,3,2,1...saaaddd....glasanje je pocelo....

1.NAJRADIJE CITAM-stepski vuk

2.NAJOPUSTENIJA ATMOSFERA JE NA BLOGU KOD-sanjarenja56

3.NAJORIGINALNIJI-mandrak72

4.NAJDIREKTNIJI KOMENTARI-nastasja

5.JEDNOSTAVNO IMA ONO "NESTO" PA ZATO CITAM TAJ BLOG-suky

6.JEDAN POST KOJI MI SE DOPADA-Moje carobno putovanje-Casper,bar mi se cini da se tako zove,moram provjeriti

7.NAJZAVODNIK/CA-Voja

8.NAJROMANTICNIJI/JA-stepskivuk

9.NAJREALNIJI/A-domacica

10.NAJPAMETNIJ/A (bar tako djeluje)-patos

11.UVIJEK DOSLIJEDAN/A SEBI-pricalica

12.SPECIJALNA NAGRADA-POSEBAN SARM BLOG.CO.YU DAJE-sanjarenja56

13.na kraju MISS i MISTER BLOGA(nema veze sto je na nevidjeno)-Voja i anam

ZABRANJENO

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (5)   

Trajalo je suvise kratko da bi se o njima mogao napisati ljubavni roman,ali bilo je toliko snazno da i najveca rijecna bujica ne bi mogla da se izbori sa tim emocijama.Bar je tako bilo sa njene strane...Sa njim joj je bilo toliko lijepo da nikada nije mogla da zaboravi,a bilo je suvise gresno da bi mogla sa tim da nastavi.Nije imala bas mnogo izbora-srce ili razum,pismo ili glava,crno ili bijelo...Raskrsce na kojem se nasla nije joj davalo bas puno mogucnosti.Sa jedne strane bio je put razuma,put kojim bi koracala sigurnim koracima,ali pracena nekim tuznim melodijama koje bi padale kao so na njeno ranjeno srce.Sa druge strane je jedan trnovit put,neizvjestan,put koji bi je mozda doveo u slijepu ulicu...ali dok bi nesigurnim koracima koracala po tom putu pratila bi je najljepsa ljubavna pjesma.Ona nije bila spremna na rizik,nije imala hrabrosti,izabrala je put razuma.Cesto se zbog toga kajala,ali svaki put kada bi ga slucajno srela kako seta sa njom znala je da je ucinila pravu stvar.O kako bi joj samo zavidjela dok je gledala,kako je zeljela da je ona na njenom mjestu.Koliko se puta stidjela same sebe kada bi se uhvatila da razmislja kako zeli da se NJOJ nesto ruzno desi.A dok su bili zajedno sve se cinilo drugacije,ljepse...Prepoznavala je ona sebe u njegovim ocima...pri svakom susretu...samo su njih dvoje znali tu caroliju...tu magiju satkanu od strasti,zelje,ukradenih noci,zabranjenih poljubaca i dodira.Imali su oni neke svoje signale koje su samo oni razumjeli.Ona je vjerovala da je ljubav obostrana,da se sudbina poigrala sa njima,da ce jednom taj ljubavni trougao u kojem su se nasli nestati i da ce konacno moci pred svima pokazati svoju srecu,svoju ljubav...Jer suvise su im tijela gorjela u njihovom grijehu,u toj divljoj strasti,da bi moglo biti nestvarno,da bi moglo tek tako zavrsiti.Ona je zivjela za te rijetke susrete,radovala im se,nosila u sebi tu njihovu tajnu,pamtila svaku njegovu rijec.I sada,kada je sve gotovo,kada je razum odigrao kljucnu ulogu,ona osjeca toplinu njegovih ruku na svojim ramenima,grudima,ona osjeca njegov vreli dah na svom vratu.I sada,kada ga sretne,klecaju joj koljena isto kao i one fatalne julske noci kada im se pun mjesec smijao,kada ga je srela prvi put.I sada,pri slucajnim susretima,ona krajem oka gleda tu zenu pored njega i potajno joj zavidi.I sada,pri slucajnim susretima,u uglu njegovog oka prepozna sebe i onu davnu zelju i cini joj se kao da je potreban samo mali znak sa njene strane,samo mali plamen da bi ponovo buknuo pozar.Zato ona,kada ga sretne,ubrza korak da pobjegne od tog oka,tog plamena,tog pozara koji zasigurno jos bukti u njima ali oni ga gase svakodnevnicom...i razumom...Kada jednom voda protekne kroz rijecno korito,ne moze vise da dotakne iste obale...

~Gdje god da spustim kofere tebi pozelim "dobar dan."I ne procitam "Mali princ" da dodje mi na oci san.Negdje uz put ja sam te izgubila,ni jedan nema to sto sam u tebi ljubila.Da Bog da stane cijeli svijet,stane bar na tren,da se opet tebi vratim.Da te zaglim kao dijete,pa nek glavom platim.Ljubi me na blef,vjeruj mi na rijec,moj je zivot lazni sjaj...previse za kraj a premalo za oprostaj...~

Design by JuliettaRose Studio. Powered by Lifetype