BOLJE VJESTICA NEGO JADNICA

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (14)   

Na ovom nasem Balkanu najbolje bi prosla ona stranka ciji bi moto bio "vodite racuna o tudjim zivotima a ne o svom."Ceca i Cola bi brzo pali u zaborav jer ni deset Marakana ne bi bilo dovoljno da se svi clanovi ove stranke sakupe na jednom mjestu.Dezurni dusebriznici su uvijek tu,vrebaju i prate svaki korak.Svi smo mi uvijek pod nekakvom lupom,posmatraju nas,prate nas tudji pogledi,a najgori su oni ispod oka.Dovoljno je da se samo osvrnete oko sebe kad izadjete iz kuce i pogledate komsijske prozore-zavjese se samo tresu i sto je gore oni su uvjereni da vi to ne primjetite.Tako sam ja prosle godine vodila klince da prime paketice i posto je bilo klizavo moja sestra i zet su dosli po mene autom.Igrom slucaja muz mi je ranije dosao kuci sa posla i nije imao kljuc,pa je moja brizna komsinica izasla i rekla mu :"Otisla je ona jutros oko 10 sati,dosao je neko autom po nju."Boze,koja je granica ljudske gluposti?Sreca pa moj dragi spada u kategoriju normalnih muskaraca,a pojedini ljudi nisu svjesni da samo jednom izrecenom recenicom,a pri tome toliko glupom,mogu drugima da stvore ozbiljne probleme.Najgore je sto je dosta njih svjesno toga pa to namjerno i rade.I tako su upravo ti ljudi,koji vole da vode tudje zivote i znaju rijesenje svakog problema osim svog sopstvenog,stvorili cini mi se osnovnu klasifikaciju zena i to na dvije grupe:vjestice i jadnice.I jedno i drugo se postaje vrlo lako,a sve mi se cini da ne postoji nista izmedju.Jednostavno,ili si na jednoj ili na drugoj strani i to je to...nema ti spasa.Na samom tronu vjestica su one zene koje su se tako osilile i dopustile sebi da se odvoje i osamostale sa svojim muzem,da ne zive u zajednici sa svekrvom i svekrom.Naravno,nikom ni ne padne na pamet da su oni zajedno donijeli tu odluku vec je ona ta koja ga je na to nagovorila.Jer,pobogu gdje bi sinu bilo ljepse nego uz maminu suknju.Ove zene dobiju jos svakakve nadimke-zmije,rospije i slicne azdaje,to su vjestice nad vjesticama.Vjestica postajes i kada vodis racuna o svom izgledu,kada si dotjerana i nasminkana.E onda pocinje prica:"Pa ona je udata zena,to njoj ne prilici,vidi samo koliko kratku suknju nosi,on jadan sve sto zaradi daje njoj a ona trosi na gluposti..."Vjestica si i ako muz vise vremena provodi sa tobom nego sa drugovima,ako zajedno izlazite i ako se on ne napije prilikom svakog izlaska.Pa da,ona mu je sigurno zabranila,ne smije od nje.Tu i muskarci nastradaju,pa automatski postaju papucari.Zena je vjestica i ako cesce posjecuje svoje roditelje od njegovih.Ne daj Boze da kaze kako neko od djece lici na nju.Pa prije moze da lici na neku tetku 4. koljeno ili na neku cukunbabu,ali sa njegove strane,nego na rodjenu majku.Zena je vjestica ako izadje sa prijateljicom,ako ima neki hobi...Sve u svemu vjestica si ako koliko-toliko vodis racuna o sebi...

~MOJA JE DRAGA VJESTICA,O TOM NI RIJECI NIKOME.NA ZIDU ISPOD IKONE SARA SRCA I SLOVA.UME SA RETKIM TRAVKAMA,MUNDARI TAJNO S CAVKAMA,U SAN DOZOVE DOBRE TROLOVE I UVEK OSVANE NOVA.KADA PRODJE RIBLJOM PIJACOM SVI SAPCU-EVO JE,BICE NEVOLJE.ALI BLENU KAO PIJANI NJENOM PODSUKNJOM OMADJIJANI.~

S druge strane su jadnice.One su tek posebna prica,ali cini mi se da su brojnije.To su vam one zene koje docekuju,ispracaju,nadaju se a ni same ne znaju cemu.Za njih obicno kazu:"ah,dobra je...jadnica..."Mani me,molim te takve dobrote.To su one zene koje sjede kuci,ciji se zivot svodi samo na to da udovolje muzu i okolini.Ko ih pita sta one zele i osjecaju.Ona je tu da kuha,pegla,pere,cisti,izvrsava bracne obaveze,vodi racuna o djeci,kuci.Ona je tu da bude zadovoljna kada joj on ostavi dio plate i kaze joj da razvuce te pare do sledeceg mjeseca i da mu se vise za novac ne obraca.Ona je tu da bude sretna kada je on,jednom godisnje,ipak povede sa sobom na neku svadbu ili rodjendan.Ona je tu da cuti i trpi sva njegova pijancenja,da se pravi da ne osjeti miris druge zene na njegovoj kosulji i kozi.Ona je tu za njega,da mu bude dobra zena i svojoj djeci dobra mati,da bude dobra kcerka i snaha,da bude dobra svima osim sebi.I tako svi ce reci da je ona dobra,odana i vjerna zena,ali sta ce,jadna,pati se.Ne znam da li mi ima ista gore nego kad neko za nekoga kaze da je jadan.Uvijek se nasmijem kada se sjetim pokojne babe od mog muza  koja je,kada je moja sestra rodila drugo zensko dijete,pitala me:"Sta je,ona jadnica opet rodila zensko?"Eto,danas si jadnica i ako ne rodis sina.Sta na to reci,mozes se samo nasmijati.Ja sam imala tu srecu pa sam rodila musko dijete,pa nisam direktno uvrstena u kategoriju jadnice.Uz to,nekako se u meni vise ispoljavaju ove vjesticije osobine,a i vise zivim na takav nacin.Uostalom ,nije to ni cudno kad se uzme u obzir da sam rodjena na noc vjestica.Na kraju,nama zenama ostaje da same izaberemo kojoj cemo se grupi prikloniti,ali ipak bolje je biti vjestica...

~HAJDE OTVORI SE,BACI KARTE NA STO.SADA MI PRIZNAJ SVE,RECI DA JE GOTOVO.BOGU POMOLI SE KADA KUCI KRENES TI,SVASTA SE U MRAKU DESI-PAZI DA OSTANES ZIV.SVAKI PUT KADA TI CRNA MACKA PREDJE PUT,SJETI SE KAKO SI PREMA MENI BIO GRUB.POZELECES DA SE NIKAD NISI NI RODIO,PITACES SE GDE SI,STA TI SE DOGODILO.KADA SI NERVOZAN,KAD SE LOSE OSECAS,KADA CUJES GLASOVE ZA SVE SAM KRIVA JA-TVOJA VESTICA...~

SAMO PONEKAD...

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (22)   

Ne znam zasto sam se bas veceras sjetila njegovog lika-maglovitog a tako jasnog,stranog a tako bliskog,zaboravljenog a tako duboko urezanog u sjecanju.Njegov lik prati me godinama,a ja bjezim...uzalud.Vise se i ne sjecam koliko mi je znacio,da li je bilo suza ili ne,vise se i ne sjecam njegovog imena...ne sjecam ili ne zelim da se sjecam...Sjecam se samo onih rupica na obrazima dok se smijao...

~JA ZNAM DA NE ZNAS MOJ BROJ,NI GDJE SAM NI KAKO ZIVIM.JA ZNAM DA ZA SVA ZLA NOCAS SAMO MENE KRIVIS.NISAM NI JA BOG ZNA STA UCINIO DA ME SHVATIS,NISAM NI JA BOG ZNA STA UCINIO DA ME PAMTIS.OPET JE NOC LJEPLJIVA,LIJEPI MI DUSU ZA USNE I SVE STO KAZEM IL ZAPJEVAM KO BALON BI DA PRSNE.TAKLA SI ME USNAMA OD CEMERA I KO CE OVO SAD LUDILO DA OTJERA.PROKLETOG ME BOG STVORIO,SVE KAPIJE OD SNOVA ZATVORIO,SAD KAD IMAM SVE SAD SAM BEZ TEBE,U OVE ZLE GODINE...~

U meni kao da zivi taj neki osjecaj zaludjenosti koji me s vremena na vrijeme obuzme.Ne zelim da mu se predam ali on je jaci od mene.Taj osjecaj ima nadmoc,ulazi u borbu spreman i napada me,pokori.A ja,ja sam nespremna,kad ga najmanje ocekujem on se pojavi.Taj osjecaj zaludjenosti jednim davnim likom prati me godinama.Svaki put kao virus,pojavi se i ja ga svaki put iznova bolujem.Ne traje ta bolest dugo...Dodje s vremena na vrijeme...U noci kao sto je ova...Ima taj osjecaj neke svoje momente,neke datume kada me obavezno posjeti.Pojavi se,zarazi,odbolujem,on odlazi...ujutru se budim...ponovo zdrava,slobodna ali svjesna da ce on opet doci,da me posmatra iz nekog prikrajka....

~AKO ME IKADA SRETNES U OVOM UKLETOM GRADU OSTANI MIRNO,NA ISTOJ STRANI PLOCNIKA.NE STAVLJAJ RUKE NA LICE,NEMAS STO OD MENE KRITI,GLAVU GORE,NAMA JE LJUBAV LOZINKA.NE PITAJ JE LI PRAVEDNO STO NAS JE PREKRIO MRAK I TO STO NISMO ZAJEDNO PUSTI SUZU,DAJ MI ZNAK...DA JOS NIJE PRESTALO,DA NIKAD NECE PRESTATI...~

Ne znam zasto sam se bas veceras sjetila njegovog lika.Ne sjecam se ni da li je to bila ljubav ili ovisnost.Sjecam se samo vazduha koji sam udisala sretna sto znam da i on udise isti.Sjecam se i nekog mekog dodira na mojim usnama,ali sjecanje je maglovito.Osjecam i sad tu mekocu.Magla ponekad i nestane i jasno vidim njegove usne na mojim...opet magla,gusta...tu sjecanja prestaju.Koja li je ljubav prava?Ona koja je svaki dan tu,koja je gotovo opipljiva,kojoj smo se predali,koja nas dodiruje....Ili ona koja nas povremeno dotakne,koju pokusavamo da potisnemo,zaboravimo ali joj se uvijek vracamo,za koju ne pitamo gdje je jer je i ne spominjemo a znamo da je na dnu naseg srca,sakrivena,balzamovana,ona koja nikada nije ostvarena a tako je stvarna,ona koja nikad nije postojala a tako je prisutna da nas ponekad i gusi...

~MNOGO JE VREMENA PROSLO,SKORO ZIVOTA POLA,BILO JE ZENA I VINA AL NICEG KAO BOLA.KAD BIH TE PONOVO SREO STA BIH TI MOGAO RECI,RIJEC BI U GRLU STALA A TI NE BI VJEROVALA.OSTALA SI SUNCANA STRANA MOJE ULICE,OSTALA SI VELIKA,SVE SU DRUGO MRVICE...

Opet taj osjecaj,taj od kojeg godinama bjezim,kojeg sahranjujem a on nikako da umre...Suvise je jak.Godinama se taj osjecaj hranio mojim suzama,boli,ceznjom,strasti,ljubavi.I tako u noci kao ova on se probudi i pokori me.Godinama unazad u ovoj noci 26. na 27. januar on me se sjeti i dodje nepozvan...Ne znam zasto sam se bas veceras sjetila njegovog lika.Znam samo da je njegov lik gospodar tog osjecaja koji mi veceras ne da mira.Kroz tu gustu maglu sjetih se da mu je sutra rodjendan.Ne znam kako sam se toga sjetila jer ni jedan rodjendan,ni njegov ni moj,nismo zajedno slavili.Samo on mi je u mislima svakog 27. januara.Ne zelim da se sjecam,prizivam maglu da sve previje,ali jednostavno taj osjecaj je tu da me podsjeti.Ne znam zasto sam se bas veceras sjetila njegovog lika...

~LAZ JE DA NIKAD NE PREBOLIS NEKOGA KO TE OSTAVI JER KADA PRESTANES DA VOLIS SVE SE TO BRZO ZABORAVI.LAZ JE DA PREDUGE SU NOCI KADA SI NAPUSTEN I SAM,EVO VEC GODINE SU PROSLE A JA O TEBI NE RAZMISLJAM.LAZ JE DA ZIVJET NECES MOCI,SVE SU TO SMIJESNE ZABLUDE.UVIJEK CE DRUGA LJUBAV DOCI,VRIJEME JE STARI PRIJATELJ.SAMO PONEKAD NA TVOJ RODJENDAN OSJETIM BOL U GRUDIMA.SAMO PONEKAD NA TVOJ RODJENDAN OSJETIM DA NEMAM NIKOGA...~

STARIJI ILI MLADJI-PITANJE JE SAD...

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (19)   

"SAVRSENA LJUBAV DOISTA JE RIJETKA...ZALJUBLJENI UVIJEK MORAJU IMATI PROFINJENOST MUDRIH,PRILAGODLJIVOST DJECE,OSJETLJIVOST UMJETNIKA,RAZUM FILOZOFA,SMIRENOST SVETACA,SNOSLJIVOST UCENJAKA I SNAGU SAMOPOUZDANIH."

Da li savrsena ljubav uopste postoji ili je bas rijetka...Da li su savrsenu ljubav stvorili pisci pisuci svoje romane ili scenaristi pisuci scenarijo za film...Postoji li takva ljubav da uspije da odoli svim preprekama koje se pred nju postavljaju,postoji li ljubav koja je mocnija od svakog iskusenja...Neki ljudi dozivljavaju razliku u godinama kao prepreku za svoju ljubav.Da li je to stvarno tako?Da li godine mogu da uticu na snagu osjecanja,na kolicinu strasti,mogu li da uticu na ljubav...Sinoc sam gledala neki film,navodno snimljen po istinitom dogadjaju,u kojem je odrasla zena,majka 4. djece,uciteljica,stupila u seksualnu vezu sa svojim 13-ogodisnjim ucenikom.Optuzena je za silovanje djeteta i dobila 7.5 godina zatvora.Sud ni zakon nisu priznavali njihovu ljubav,kao ni svjedocenje da je on dobrovoljno stupio u seksualni odnos sa njom,jednostavno ona je bila kriva.A oni su se u stvari voljeli i svoju ljubav krunisali sa dvoje djece.Da li godine treba da budu prepreka za ljubav ili da li postoji stvarna ljubav kada je velika razlika u godinama izmedju partnera?Za moj ukus ovaj primjer iz filma mi je ipak malo previse,ali opet vjerujem da i takva ljubav moze da postoji.Cini mi se da danas,kada je u pitanju razlika u godinama,ipak ima najvise veza izmedju starijeg muskarca i mladje zene.One su vjerovatno svjesne da time dobijaju etiketu "sponzoruse" ali pitanje je postoje li neki dublji,psiholoski razlozi sto se upustila u takvu vezu.Ja sam vise za varijantu da muskarac bude stariji,nego zena jer mislim da se zena pored starijeg muskarca osjeca vise zenom,da njena zenstvenost dolazi do izrazaja,jer stariji muskarci su ipak veci kavaljeri,zastitnici,pa na kraju i iskusniji ljubavnici.Kada se sve to spoji ne vidim razlog zasto se zena ne bi mogla zaljubiti u njega,zasto tu ne bi mogla da se rodi ljubav.Uostalom,mislim da godine muskarcu samo daju nekakav sarm.Zalosno je samo jer je sve vise takvih veza zasnovano na koristi-on ima mladu i lijepu damu pored sebe i time jos vise dokazuje svoju moc,a ona dobija skupe poklone,putovanja,zapocinje karijeru.Nazalost dosta zena iz tih veza izlazi povrijedjena.S druge strane postoje parovi koji disu kao jedno,pa se ta razlika i ne primjeti.Ipak zavisi i koliko partneri trenutno imaju godina.Sada bi bilo smijesno da je moj partner mladji od mene 10-15 godina jer bih pored sebe imala balavca,ali za nekih 10-ak godina jedan takav 10-15 godina mladji bi mi dobro dosao.A muskarcima zena nikada nije suvise mlada.Ipak postoje i oni koji vole starije zene.Veza stariji muskarac-mladja zena se nekako i tolerise,ali ljubav izmedju starije zene i mladog muskarca od pocetka je osudjena na kritiku okoline.Mozda negdje na zapadu i ne,ali ovo je ipak samo Balkan.Ne treba ni pitati sta se sve zeni moze svidjeti na mladjem muskarcu-od mladog,zgodnog tijela,preko sklonosti ka mladalackom avanturizmu,sve do toga sto joj laska da se neko mladji interesuje za nju.Ipak tu zena mora biti oprezna jer on moze imati razne motive za tu vezu-finansijska ili neka druga korist,kao i to da se ona mora izboriti sa drustvenim predrasudama o takvim vezama.Ako postoji ljubav,onda je lako...Pitanje je samo postoji li,pa ako je potvrdan odgovor hoce li ta ljubav i opstati...

UVIJEK IZABERI MLADJEG MUSKARCA-IONAKO NIKAD NE SAZRU...

Ja ipak mislim da je sve moguce,ljubav ne poznaje granice ni godine,ali morali bi biti oprezni.Razlika u godinama moze dosta da utice na dalji tok ljubavi.Sve je lako dok su oboje koliko-toliko mladi,ali sta kad jedno,nebitno muskarac ili zena,napuni recimo 70 a drugo ima 50.Tada se vec stvarno osjeti ta razlika i vjerujem da stariji partner postaje isfrustriran i ljubomoran.Dobro je dok ljubav traje,ali nije sve bas ni u ljubavi...ponekad je uticaj okoline toliko jak da i najvece ljubavi pokleknu.Moze li ljubav da se odupre svemu,moze li da u potpunosti i zauvijek pomiri razliku u godinama izmedju partnera?Koja je razlika prihvatljivija,kada je starija zena ili muskarac?Na kraju,da li covjek moze ikome da sudi?Nemamo mi pravo na to...neka svako sam izabere svoj zivotni put...

ZA ADMINISTRATORA

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (7)   
Veceras kada sam otvorila blog bila sam blago receno zatecena i pomalo razocarana.Na mom postu "Molim,upisite se..."pojavili su se veoma prosti i kompromitirajuci komentari koji su bili potpisani mojim imenom.Veoma mi je zao sto se ovo mjesto zloupotrebljava na tako ruzan nacin a da pri tom ta osoba ne stoji iza svojih rijeci i nema hrabrosti da se potpise svojim pravim imenom,odnosno nadimkom koje mi svi ovdje koristimo.Ako se nekome ne svidja sta i kako ja pisem slobodno moze da ostavi komentar,ali stvarno je ruzno i krajnje nepristojno da neko moze da dozvoli sebi da na ovakav nacin pokusava da nekoga ponizi.Vjerujem da to vise samo govori o tim osobama.Ja sam ubijedjena da oni koji prate ono sto sam ja objavljivala znaju nacin na koji ja pisem,kako postove tako i komentare,tako da ce znati prepoznati njihovu autenticnost.Bojim se da se moje ime ne zloupotrebi i na nekim drugim blogovima sto bi me moglo dovesti u neugodnu situaciju ili bi moglo da povrijedi neke druge blogere.Otkrila sam IP broj sa kojeg dolaze takvi komentari a on glasi 94.189.195.147 kao i imena sa kojima se predstavlja doticna osoba a to su:NELLY,JANY95 kao i JANY96.Moram naglasiti da postoji jos jedan JANY96 cije ime vjerovatno doticna osoba takodje zloupotrebljava.Stvarni JANY96 mi je juce na gore navedeni post poslala komentar kako se cudi sto se stariji od 25 upisuju u leksikon i to je samo stvarni njen komentar.Ostale sam izbrisala,a evo vidim da doticna osoba i sad salje komentare da se cudi sto sam je izbrisala i da me moli da joj objasnim kako se brise blog.Jos jednom napominjem da svi ti komentari stizu mi sa istog IP broja.Zamolila bih vas,blogere,da ukoliko pronadjete neki ruzan i nepristojan komentar potpisan sa mojim imenom obavezno provjerite da li dolazi sa ovog broja,da bi bili sigurni da to nisam ja.Ovaj servis koristim prvenstveno radi zabave,a ne da bi nekog vrijedjala i ponizavala.Zato bih zamolila i administratora da obrati paznju na gore navedena imena i IP broj,da ne zloupotrebljava ovaj prostor,jer kako sam danas ja,tako i drugi blogeri mogu da budu zrtve necije bolesne maste.Unapred zahvalna vasa grlica...

MOLIM,UPISITE SE...

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (50)   

Pregledala sam sta je novo na blogu i nadjoh interesantan naslov kod jedne mlade blogerke lane koji glasi-leksikon.U momentu se vratih u djetinjstvo,tacnije u skolske dane kada je svako od nas imao tu dragu svescicu.Boze,koliko je truda ulagano da se napravi ta mala zbirka nasih misli,zelja i osjecanja.Morala se prvo izabrati najljepsa sveska,sa najljepsim koricama,a onda naravno najoriginalnija pitanja,pa to se sve upotpuni sto ljepsim slicicama koje smo izrezivali iz tadasnjih novina za djecu "Vesele sveske" i "Mladih dana."Kako jedna jedina rijec-u ovom slucaju leksikon,moze da probudi toliko uspomena.I sada kao da vidim sve te klince kako sjede u klupama VIII 1 razreda,kako se pravimo vazni sto smo maturanti,kako mislimo da nam je sav svijet pod nogama.

~poneli nas vetrovi ko maslacke,jedni su leteli lako drugi padali,i curice su postale prve macke,a losi djaci odjednom svetom vladali...~

Tako je nekako i bilo...Svi smo se nekako razisli,ja sam posla u srednju skolu u drugi grad pa sam nekako u pocetku izgubila kontakt sa tim ljudima.Sada neke vidjam,neki imaju klince neki ne,sa nekima se pozdravim a sa nekima ne,neki nazalost su prepano otisli,zauvijek nas napustili...neki su uspjesni poslovni ljudi,neki samo prezivljavaju...Dovoljno je da otvorimo jednu stranicu leksikona i oni su opet svi tu,smiju mi se,rumene kada dodju na red pitanja o "simpatiji,"zajedno mi pjevaju omiljene pjesme.Eto i mi,na ovom blogu,upoznajemo se na neki cudan nacin i ulazimo jedni drugima u zivote.Svi mi imamo jedni o drugima nekakvo misljenje,kroz nase price,pjesme i komentare mozemo otprilike da zakljucimo kakva je ko osoba i kakva su mu interesovanja.Vjerujem da ovdje ima i dosta lazi,laznih predstavljanja,laznih dobronamjernih rijeci,ali ipak ovo je sve samo zabava.Vjerujem da u stvarnom zivotu svi mi imamo prijatelje,ali da nam dobro dodju i ovi,koje smo stekli ovdje.Ponekad je jednostavno lakse sve napisati,ispricati nekom nepoznatom ko ce nas problem sagledati i iz nekog drugog ugla.Mislim da nas,kao osobe,obiljezavaju upravo sitnice,da nas one ustvari cine ovakvim kakvi jesmo i drago bi mi bilo da vas upoznam malo bolje,jer naizgled nebitne stvari mogu puno reci o osobi.Zato hajdemo se malo vratiti u djetinjstvo,u one bezbrizne dane,pa se zabaviti malo sa leksikonom.Ko zeli neka bude iskren,a ko nece ni ne mora,ali bar neka bude duhovit.Molim,upisite se...

1.HOROSKOPSKI ZNAK-skorpija

2.GODINE-dvadeset mi je i kusur godina,uskoro cu pjevati prodje leto trideseto

3.VISINA-TEZINA-167 cm,68 kg-znam da bi mogla skinuti koji kilogram ali muz kaze da je taman

4.BOJA OCIJU,KOSE-smedja,plava kosa ali ne pronalazim se u vicevima o plavusama

5.EMOTIVNO POLJE-minirano...u braku sam 6 godina

6.SKOLOVANJE-medicinska sesrta,pedijatrijski smijer

7.MUZIKA ZA OPUSTANJE-volim Balasevica,Merlina a kada su neke feste nezaobilazan je Dzej

8."VASA" PJESMA-Balasevic-Naposletku,Divlji badem,a na festama volim da cujem pjesmu "Tebi " od M.Ilica

9.OMILJENA DESTINACIJA-jos uvijek se nadam da cu vidjeti Veneciju

10.TV KANAL-FOX,nova tv,RTL

11.SRECA JE...gradimo je sami

12.PREPORUKA ZA NEKI DOBAR FILM-uvijek se iznova smijem filmovima Ko to tamo peva i Mala nocna muzika

13.PREPORUKA ZA NEKU DOBRU KNJIGU-od Ljiljane Habjanovic Djurovic knjiga Zenski rodoslov koja govori o zeni i njenim patnjama,o njenoj sudbini

14.PREPORUKA ZA DOBAR ZIVOT,DA SE PREZIVI KRIZNA GODINA-porodica,voljena osoba i ljubav

Eto ja sam se prva upisala u ovaj blog leksikon,nemojte da ste lijeni da mi preskacete pitanja...Cool

DANAS MAJKA ZENI SVOGA SINA...KONACNO

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (11)   
Sutra idem na neku svadbu.U jednu ruku sam sretna,a s druge strane to mi je smor.Naporno mi je jer je svadba u Banja Luci,otprilike sat-sat i po voznje od mog grada,a ja mrzim putovati.Ne mislim na putovanja(voljela bih ja da obilazim Veneciju,Atinu i sl.),vec mislim na voznju.Jednostavno imam nekakav ludi strah od automobila,od voznje autom,pa mi je uvijek opterecenje kad idemo negdje van grada.Nemam neki poseban razlog za taj strah,sem jednog blagog sletanja sa puta,ali jednostavno se bojim.Da se opet vratim na svadbu.Cinjenica da se moram voziti autom sat i 30 minuta i nije toliko strasna(vecini vas je vjerovatno smijesna) koliko to sto apsolutno ne znam ljude na cije vjencanje idem.Smijesno...ali toliko o rodbinskoj povezanosti.Ustvari da nije tuzno bilo bi smijesno.Danas su ljudi toliko okrenuti sami sebi da se rodbina i ne poznaje,sastajemo se uglavnom na sahranama ili ponekom vjencanju.Ja ovaj put imam srecu pa je vjencanje u pitanju.Dakle,idem da prisustvujem vjencanju nekog strica od mog muza,koji i nije bas u cvijetu mladosti,ali za prave stvari nikad nije kasno.Tako ce moj muz sutra konacno dobiti dugo ocekivanu strinu.Tog svog strica vidio je zadnji put na svom vjencanju,odnosno onog dana kada sam ja postala gospodja V.Ja ga se naravno ne mogu sjetiti jer sam tog 3. maja kao i svaka mlada imala drugih briga,a ne da pamtim novostecenu rodbinu,a bila sam i prilicno izgubljena od silnog cestitanja.Moracu da prelistam album sa svog vjencanja ne bi li nasla tog sutrasnjeg mladozenju.Moj muz se tako godinama nije cuo sa svojim stricem sve dok nije stigla pozivnica da svojim prisustvom uvelicamo taj njihov najradosniji dan.Da bude jos smijesnije ove godine nam je i cestitao Bozic.To je on slao poruke svima koje je pozvao na svadbuSmileDobro,mozda je time zaradio koju marku vise u koverti,ko zna...Drago mi je samo sto se svatovi okupljaju odmah u restoranu,sto nema onog standardnog vozikanja,izludjujucih sirena,stavljanja peskira na aute i na vaznije goste,gadjanja jabuke,igranja kola pred opstinom...Uh...Sve je to lijepo,treba postovati tradiciju i obicaje,ali ponekad ljudi jednostavno pretjeraju.Ovako ja sutra idem u restoran gdje ce doci maticar,sve ce se obaviti na jednom mjestu.Sreca nema zelja,pozdrava i cestitki,kao ni poklona,treba samo osmijeh,dobro raspolozenje i u torbici koverta sa odredjenom svoticom vazece valute,ustvari mogu i euri,dolari...Ovu trecu stavku sam nekako i odvojila a osmjeh i dobro raspolozenje uglavnom uvijek nosim sa sobom.Eto sad se i radujem sutrasnjem danu.Upoznacu jos bar 5 rodjaka za koje nisam ni znala da postoje,a posto jako volim da plesem imam sutra priliku.Tu postoji jedan mali problem jer mi muz nikako ne voli,ili mozda bolje da kazem ne zna,plesati,pa to i mene pomalo koci ali poslije par casa bijelog vina kocnice nestaju.Eto dragi moji popicu koji gutljaj vina i za vas,samo moram paziti da ne pretjeram jer ipak to ne prilici jednoj dami.Kada bi za svakog od vas popila po koji gutljaj,racunica je laka:broj blogera x broj gutljaja vina=dobar,ili mozda i suvise dobar provod.Ipak nadam se da ce sve dobro ispasti,da ce i mlada i mladozenja reci DA(ne daj Boze da se predomisle),da cu dobro ispasti na svim slikama,da mi se nece pokvariti frizura,da mi nece puknuti hulahopke ili suknja kao na doceku jedne nove godine,da necu slomiti petu na stikli,da me nece pretjerano raznijeziti ta romanticna atmosfera i na kraju nadam se da ce mladenci zivjeti dugo i srecno do kraja zivota...

LJUBAVNI TROUGAO

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (25)   

Ne,nije bila ljuta na njega.Bila je ljuta na sebe sto je bila tako slaba,sto je poklekla pred njegovom ljepotom,njegovim rijecima.Lezala je na kaucu prekrivena tankim pokrivacem,jos uvijek obavijena njegovim mirisom,jos uvijek vrela od njegovih dodira,poljubaca...Lezala je,jos uvijek obavijena onim sto se desilo.Veceras se ostvarilo ono sto je mjesecima zeljela-bila je njegova,potpuno...Prepustila mu se iako je znala da oni nemaju buducnosti,da ce ona sutra nastaviti sa svojim zivotom,a on sa svojim,da ce se on sutra vratiti svojoj zeni.Ustvari,on od nje nikada nije ni odlazio.Bila je svjesna svega ali zelja je pobijedila razum.Osjecala je kao da je neke ogromne ruke stezu,gotovo se gusila.Ustala je iz kreveta i pogledala se u ogledalo na nocnom stolicu.Nije mogla da prepozna svoj odraz.Da,ona vise nije bila ista.Ona stara ~ona~ izgubila se,zauvijek je nestala onog momenta kada je presla njegov prag.Spustila je pogled na nocni ormaric i vidjela crveni lak za nokte od njegove zene."Boze,svidja nam se isti muskarac,ista boja laka,sta jos..."-pomisli.Prisla je prozoru i otvorila ga.Prijao joj je svjez zrak.Naslonila je glavu na rub prozora,zatvorila oci i dopustila mjesecini da joj miluje obraze.Obraze,koji su bili uprljani njegovim poljupcima.Iz druge sobe cula je njegov glas,gotovo sapat."Halo,ma morao sam da te cujem...ne,ne spavam...ma vrucina je...pa samo da ti cujem glas...volim te..."Bilo joj je jasno da je razgovarao sa njom.Taman kada je obukla svoju plavu haljinu on je usao u sobu.Prisao joj je sa ledja i poljubio rame."Idem"-rekla je."Pa zasto,ostani jos malo?"-pitao je."Ostala bih,ali cemu...Ionako smo suvise pogrijesili..."Pitao ju je da je odveze,ali mu je rekla da nema potrebe.Izasla je iz stana,mjesta gdje se osjecala kao kraljica i kao zatocenica.Koracala je niz ulicu,svitalo je...Svakim korakom koji je pravila u njoj je nestajala ona kraljica od sinoc.Ostala je samo zatocenica.Na njegovom pragu ostao je zatocen dio nje koji vise nije mogla da vrati.Od jutros vise nije prepoznavala samu sebe,bila je sama sebi stranac.Poslije njega ona vise nije bila ista...

~KADA IZGORIM PROSPI PEPEO NA MJESTU GDJE SAM TEBE PRVI PUT POLJUBIO.KADA IZGORIM OTKRIJ TAJNE SVE PRVOM KO PITA ZA MENE...~

Bila je subotnja noc,bio je sam kod kuce i odlucio je da malo izadje.Nije htio da zove nikog od prijatelja,popice samo pice u obliznjem kaficu i vratice se kuci.Lokal je bio pun,ali u moru lica on je ubrzo pronasao nju.Vec mjesecima,kad god bi sreo tu djevojku,osjeti bi kako gori,kako je zeli.Bio je potpuno svjestan svoje situacije,znao je da ima zenu,ali bilo je to jace od njega.Jedne prilike su se upoznali i od tad ga ona prosto izludjuje.Naravno da to nije bila ljubav,cak ni zaljubljenost,vec trenutna sludjenost,strast.Privlacilo ga je to zabranjeno voce,izludjivala ga je svojim kratkim haljinama,visokim potpeticama,svojom kosom,usnama.Te subote sjeo je za njen sto bez neke dalje namjere,ali njen miris ga je opijao vise od vina koje su zajedno pili.U njenim ocima citao je zelju,pa cak i ljubav,bio je ponosan sto je nadmocan nad njom,svjestan da vlada njome i ta uloga mu je imponovala.Pozvao je na pice u svoj stan i nije ni sumnjao u dalji tok dogadjaja.Ljubio je,volio kako odavno svoju zenu nije.U braku je vec godinama i osjecao je da mu treba promjena.I ta promjena je sada tu,lezi u njegovom bracnom krevetu.Popio je casu hladne vode da razbistri misli i u sebi pomislio "kakva noc."Osjecaji su se u njemu mijesali.Osjecao je zadovoljstvo ali i griznju savjest."Mogao bih nazvati Branku"-pomislio je."Ali sta da joj kazem,bojim se da se ne odam.Znam,reci cu joj samo da ne mogu spavati,da mislim na nju i da je volim."Zavrsivsi razgovor sa zenom,krenuo je ka spavacoj sobi.Ona je stajala u plavoj,svilenoj haljini,ali vise mu nije bila tako zanosna kao ranije.Poljubio joj je rame,ali je osjetio da je nekako hladna.Rekla je da ide,da ne treba da je vozi kuci.Kada su se vrata zatvorila osjetio je olaksanje.Osvrnuo se oko sebe i zadrzao pogled na dvije case na stolu.Pokupio ih je i oprao,otisao u sobu da zategne krevet,jos vise rasirio prozor koji je ona otvorila da izadje miris zenskog parfema.Svitalo je...Miris parfema je izasao iz sobe,ali tragovi prevare su ostali.On ih je uvijek prepoznavao,bili su tu,zivi,da ga uvijek podsjecaju na trenutak slabosti.

~PREVARIO SAM TE DRAGA,SVE TI PRIZNAJEM.ZNAM DA MORA DOCI KAZNA NA NJU PRISTAJEM.NI SAM NE ZNAM OD KUD SAM SE S NJOM PROBUDIO,GLEDAO SAM DUGO USNE STO SAM LJUBIO.STA JE MENI OVO TREBALO,VODU PIJEM VINO PROLIJEVAM.BOLJE DA I NIJE SVANULO,TEBE GUBIM A NJU OSTAVLJAM.~

Napokon je dobila slobodan vikend i odlucila da ga provede na selu,kod roditelja.Muz joj je ostao u gradu,imao je jos nekih obaveza u firmi.Bolje je da su malo odvojeno,mislila je,brak im vec ulazi u rutinu.Uprkos godinama bracnog staza ona ga je voljela,ne kao prvog dana,vec i vise.Samo su godine ucinile svoje,bili su zaokupljeni poslom pa se izgubila ona pocetna strast,njeznost.Vece je bilo vrelo,ljeto je u punom jeku i pokazivalo je svoj pravi oblik jer su i noci bile tople.Sjedila je na terasi  i prijala joj je tisina koju samo selo moze da pruzi.Culi su se samo zrikavci i osjecao miris pokosene trave.Opijena od tog mirisa prirode zaspala je.Iz sna ju je prenulo zvono mobilnog telefona."Boze pa ja sam zaspala na terasi."Na displeju je vidjela njegovo ime i nasmijesila se.Javila se i cula njegov duboki glas kako joj kaze:"Halo,ma morao sam da te cujem."Osjetila je toplinu kako joj preliva tijelo,osjetila kako joj nedostaje.Rekao joj je kako ne moze da spava od vrucine,kako zove samo da joj cuje glas i dodao "volim te."Kada je spustila slusalicu pomislila je koliko joj on znaci."Dobro nam je dosao ovaj vikend sto smo se razdvojili,shvatili smo koliko znacimo jedno drugom"-pomislila je i zadovoljno se smjeskala.Sjela je na stolicu,priroda se budila,svitalo je...

~OBECAJ MI DA SMO ZIVOT TI I JA,JEDNA OLUJNA NOC MOKRA SVA OD DODIRA.U MENI SVE GORI POD RUKAMA TVOJIM,UMIREM SAD.OBECAJ MI DA SMO SNAGA VALOVA,PODIVLJALI ZAR NA VRELIM USNAMA.KO CAROBNO JUTRO U OCIMA MOJIM KAD TVOJA SAM SVA~

Ljubavni trougao...strasan za svaku stranu koja se nadje u njemu.Jeste li vi ikad imali tu nesrecu?U braku sam i drzim se one:"sto ne znam nije se ni dogodilo."Prevaru ne bih mogla da oprostim.Najgori su mi oni kori prevaru pravdaju nedostatkom ljubavi i razumijevanja od strane partnera.Po mom misljenju to su slabici,jer nemaju hrabrosti sebi,pa onda i drugima priznati,da treba da stave tacku na sadasnju vezu pa tek onda da se upuste u drugu.

NEMOJ DA ME NERVIRAS...

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (29)   
Nerviranje i stres-sastavni dio zivota.Sto postajemo savremeniji i sto nas vise preplavljuje moderna tehnologija mi se sve vise nerviramo.Nase bake nisu se nervirale zbog brzine internetske veze,kao ni kada je "pretplatnik trenutno nedostupan."Nisu morale po pet puta da se namjestaju dok se slikaju,pa kad god su nezadovoljne kako su ispale da brisu sliku sa digitalnog fotoaparata.One su jednostavno odlazile u foto studio gdje bi ih uslikao ugladjeni fotograf sa malim,precizno oblikovanim,kao nacrtanim,brcicima.Blic...i gotovo...pa kako ko ispadne...to je sto je...sta bi sad sto ti je uhvacen ruzan profil,sto ti se vidi karijes na desnoj trojci,sto ti siske nisu bile bas na mjestu.One su srecne sto su se uopste i slikale.Mi smo danas vjecito sa necim nezadovoljni.Ako smo zaposleni onda previse radimo,sef nas maltretira,mala je plata.Ako smo nezaposleni onda tek ne valja,stalno smo u kuci,nemamo novca.Mi se danas nerviramo za razne gluposti.Ali ima stvari koje nas istinski,u odredjenom momentu,izbace iz takta,a najgore je kada na njih ne mozemo uticati.I onda se svaki put iznova,zbog jedne te iste stvari nerviramo.Kada razmisljam o ovoj temi pokusavam da se sjetim mojih top 5 stvari koje me nerviraju.Tesko mi je da se odlucim sta bi to bilo jer toliko me stvari u svakodnevnom zivotu nervira da stvarno ne znam sta bih izabrala.Postoji ono uopsteno:hvalisanje-to me ubija u pojam,posebno ako se neko hvali bez osnova.Ustvari za hvaljenje ne postoji osnov,ali posebno su mi iritantni oni ljudi koji se hvale kao nekim bogatstvom,glamurom a svi zanju da je daleko od toga.Sad ne mislim na Daru Bubamaru i na druge njene kolegice vec na ove "obicne" ljude koji me okruzuju.Nervira me prljavstina,nerviraju me ljudi koji pametuju a uz to nemaju pojma o cemu pricaju.Nervira me ljubomora,zavist koju mozes da procitas u ocima,koja je ocigledna.Nerviraju me lazna prijateljstva.Vjerujem da svi imamo nekoga sa kim se druzimo,ispijamo kave,samo zbog posla,uzajamne koristi.Ljudi zajedno udju u neki posao i onda se kao druze i dobri su a sami su svjesni da ce to trajati koliko i uzajamna korist.Jednostavno moraju jedni druge da trpe,jer im finansije zavise od toga.Nervira me ovaj led sto je na ulicama vec danima,nervira me sto kod nas moze da se zaposli samo onaj koji je clan vladajuce stranke,nervira me kad neko glasno jede-mljac,mljac,nervira me Severina(vjerujem da se muski dio nece sa ovim sloziti),nervira me kad se udebljam koji kilogram,nervira me prostakluk,licemjerje,laz...Nerviraju me zene koje se prave suvise "slatke" a i one koje glume "opasnice."Nerviraju me muskarci koji glume velike frajere,ali i oni koji prostiru ves na terasi na ocigled cijelog komsiluka.Koliko bi mi vremena trebalo da napisem sta me sve nervira.S druge strane postoje ljudi koji za tren otklone svu moju nervozu.Kao neki madjionicari,dovoljan je njihov osmjeh i vracam se dobrom raspolozenju.Svi bi mi trebali malo smanjiti gas i poceti vise uzivati u zivotu,u svakodnevnim sitnicama koje ispunjavaju nasu dusu srecom,u osmjehu nase djece,u poljupcu drage osobe,u zdravlju koje nam je Bog podario.Svako svoju snagu pronalazi u necemu,jer u suprotnom po cijeli dan bi bili nervozni jer sve te stvari koje nas nerviraju stalno su tu,vrebaju iza svakog coska.Gdje god da se okrenemo nesto bi htjelo da nas nervira-lica sa TV-a,iz novina,emisije,filmovi,reklame,saobracaj,globalno zagrijavanje,nestasica gasa,kriza,kisa,sunce,snijeg,ljudi...Zato sto prije neka svako nadje neki svoj licni sedativ,neka ga popije sto prije i da vec jednom pocnemo zivjeti zivot sa osmjehom...

POBJEDA ZIVOTA...

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (12)   

Ovo je prica o jednoj ljubavi,o odanosti,pozrtvovanju...o jednom zivotu koji i dalje tece a ipak je davno stao...Stao je onog momenta kada je jedno srce zauvijek prestalo da kuca...

~JOS PAMTIM SVE NASE POSLEDNJE RIJECI,TAJ CVRSTI ZAVJET NERASKIDIVI.DA PODJEM S TOBOM JA ZNAM NE BI HTJELA,MORAM SE BORITI,MORAM,SA TIM.SAMO OSTAJE NADA DA VRIJEME SAD LIJECI SVE RANE I DA BOG CE MI DATI SAD SNAGE PREZIVJET TE DANE.~

Ona i on zajedno su krenuli od nule.Gradili su svoj dom i sa svakim dijelom namjestaja koji su kupili,sa svakom kupljenom kasikom,tanjirom njihova ljubav se povecavala.Svoju ljubav krunili su djecom koja su im se radjala-dvije kcerke i sin bili su slika njihove cvrste povezanosti.Godine su prolazile i oni su konacno mogli da zive nekim normalnim zivotom-skucili su svoju kucu,oboje bili zaposleni,djeca su im bila zdrava.Ipak brzo su se uvjerili da vrag nikad ne spava.Bilo je nedeljno jutro i posto je bila slobodna na poslu koristila je dan da malo pospremi po kuci.Brisala je kupatilo,okliznula se na plocicama i slomila kuk.Medjutim,njen pad nije bio toliko strasan da bi se toliko povrijedila,pa su je doktori poslali na dalje pretrage.Uskoro joj je dijagnostikovan rak kostiju.Od tada je pocela njihova borba,borba za njen zivot,za njihovu ljubav,za srecu njihove djece.On je zelio da je hrabri,govorio joj je da ce sve biti dobro,a sam je znao sta ih ceka.Znala je i ona...Koliko je noci proveo uz njenu postelju i samo je gledao...gledao i zelio da mu je njen lik zauvijek pred ocima.Bio je svjestan da je kraj blizu,a srce nije htjelo da prihvati istinu.Vodio je u sve vece klinicke centre,pokusavali su sve terapije,ali njen organizam je bio sve slabiji.Sin im je tada krenuo u 1. razred a najstarija kcerka je imala 13 godina.Njegov zivot je bio vezan uz njenu bolesnicku postelju.Satima bi sjedio dok je ona spavala i drzao bi joj ruku.Gledao je burmu na njenoj ruci koja ih je vezala,koja kao da je govorila ~dok nas smrt ne rastavi.~A smrt,vec se osjecala u vazduhu.Te noci odvezli su je u bolnicu,doktor je tako rekao jer je ocito znao sta slijedi.On je sjedio pored kreveta.Bilo je to pocetkom nesretnih 90-ih,kada je rat cinio svoje pa ni bolnica nije imala struju.Sjedio je u toj hladnoj sobi u kojoj je gorila svijeca kao da je nesto slutila.Sjene su se igrale po zidovima a on je nijemo sjedio i gledao je.Zivot mu je prolazio pred ocima,njihovo upoznavanje,dan kada ju je doveo u svoju kucu,radjanje djece.Cuo je njen glas,njen smijeh,osjetio kako ga dodiruje...Svakim danom borili su se za neko bolje sutra,za buducnost,za bolji zivot njihove djece.Sjedeci u ovoj hladnoj bolnickoj sobi pored njene samrtnicke postelje bio je svjestan da zajedno nece docekati to bolje sutra,da zajedno nece docekati ni stvarno sutra...Ona je nesto buncala a on je ustao da je pokrije jos jednom dekom.Dodirnuo joj je prste na nogama koji su bili hladni kao led."Boze kako je hladna ova 29. decembarska noc"-pomislio je.Rukama je prelazio po njenim stopalima i masirao ih,pokusavajuci da ih zagrije ali nije uspijevao.Uzeo je bolnicku deku i ususkao joj noge.Sjeo je opet na stolicu i uhvatio joj ruku cija je hladnoca zaledila njegovo srce.Ona je i dalje buncala i dozivala kcerku.Htio je da je utjesi,ali grlo mu je bilo suho,nije imao glasa.Na rubu njenih usana pojavilo se lagano plavetnilo.Srce mu je pocelo snazno da lupa,sagnuo se nad nju i poljubio joj usne.Usne koje je vjetar smrti vec dotakao i lagano ih vukao pod svoje.Njeno buncanje se smirilo i sad se samo culo kako dise.On opet dobi nadu i kao da osjeti neko olaksanje,spusti se na stolicu.Sjedio je spustene glave i suza mu krenu niz obraz.Podigao je glavu da je obrise i oci su mu ostale ukocene...gledao je nju,svoju ljubav,svoj zivot,gledao je kako ga je upravo napustila...lagana pjena slivala se iz njenih usana...Svijeca je zapuckala i zatreperila...vjetar smrti ju je odnio...

~SAD JOS OSJECAM MIRIS TVOG TIJELA,U NASEM KREVETU LEZI POSVUD.I NEISPIJENA SALICA KAVE STALNO PODSJECA,NEMAM KUD.NOVA ZORA POLAKO SAD SVICE,ALI TEBI TO SVEJEDNO JE.I NEMA VEZE STO PJEVAJU PTICE JER TO GORE SAD NE CUJE SE...~

Pokopana je 31.decembra.Od tada je proslo 18 godina,od tada i on vise ne slavi novu godinu.Godine su prolazile a on je sve te godine ostao vijeran jednoj zeni,jednoj ljubavi,jednom zavjetu koji joj je dao na dan njihovog vjencanja.Mnogi su ga nagovarali da se ozeni jer je mlad ostao udovac,ali on nije htio ni da cuje.Posvetio se svojoj djeci,izveo ih na put.Ona bi bila ponosna da ih sada vidi.U njegov zivot vratila se radost,na njegovo lice iskren smijeh tek skoro,kada je postao deda.Mozda zato sto djevojcica ima crne oci,kao sto je i ona imala...Ovo je bila prica o jednoj ljubavi,o odanosti,o pozrtvovanju...o jednom zivotu koji i dalje tece,a koji je bio stao u momentu kada je jedno srce prestalo da kuca.O zivotu koji je bio stao pa se opet probudio...Probudio se zahvaljujuci novom zivotu,djetetu koje je doslo u porodicu...Tocak se okrenuo...zivot je pobijedio smrt...

 

GRESNI ILI SAVRSENI...NI JEDNO NI DRUGO...

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (15)   

Sta je to dobrota?Da li se sa dobrotom radjamo,ili vremenom postajemo dobri?Jesmo li dobri kada ustupimo mjesto starijem od sebe u autobusu,kada pomognemo bolesnom,udijelimo prosjaku...Znaci li to da smo stvarno,istinski dobri ili je to nasa potreba da drugi misle da je tako.Danas mi se sve vise cini da dobrota izumire,da se ljudi sve vise pretvaraju i samo stvaraju privid da dobrota postoji.Lazni osmjesi su sve vise na cijeni,lazni komplimenti postali su sastavni dio gotovo svakog razgovora.To mi je posebno izrazeno kod zena.Ne znam zasto vecina zena mora,pri obicnom susretu sa nekom poznanicom,da joj uputi kompliment tipa "lijepo izgledas,lijepa ti je frizura,haljina i sl." a da pri tom uopste tako ne misli.Ljudi postedite me laznih osmjeha i laznih komplimenata,jer savrseno dobro znam i ko sam i sta sam i kako izgledam.Eto pored dobrote i iskrenost kao da se negdje izgubila.Ustvari,nije se izgubila,samo se sakrila.Neki imaju srece da je pronadju,a neki ne...

SENEKA:"KO UCINI DOBRO DJELO NEKA CUTI.NEKA GOVORI ONAJ KOJI GA JE PRIMIO."

Ja inace volim da slusam pjesme od Dine Merlina a nekako me posebno dotakla recenica u pjesmi "Dabogda" koja glasi:BOZE DAJ MI TI OD SVOJE MILOSTI,A NE ONAKO KAKO SAM ZASLUZIO.Cula sam da je tu recenicu izgovorila Dinina sestra kada im je umrla majka.On je ostao u cudu kada je ona to rekla jer je on,a i ljudi,smatrao da je njihova majka bila pravedna,postena i dobra zena.Kasnije je shvatio smisao te recenice i prenio je u pjesmu.I stvarno je tako...Vjerovatno,kada bi covjek dobio po svojim zaslugama,ne bismo bas mnogo imali.Jer svi smo mi gresni na ovaj ili onaj nacin.Covjek,ma koliko se cinio dobar,uvijek ima mane.Mane drugih ljudi nekako i trpim,ili ih jednostavno ignorisem,ali tesko je nositi se sa svojim manama.Znam da covjek svakim danom treba da radi na sebi,da se trudi da postane bolji,pravedniji,ali ponekad je stvarno tesko.Jer ipak svi smo mi ljudi,od krvi i mesa.I sama sam,nekad u neznanju,a moram priznati ponekad i svjesno,ucinila neke greske zbog kojih se i danas kajem.Najgore je kada izgubite sansu da tu gresku popravite,kada vam ljudi i vrijeme oduzmu tu mogucnost.Onda vam ostaje samo da se kajete.Sa druge strane nekad je gresku lako ispraviti,ali treba preko usana prevaliti tu tesku rijec koju svi nerado izgovaramo "izvini."Tu rijec koja stoji nasuprot covjekovog ponosa.A upravo zbog tog ponosa i te tesko izgovorljive rijeci ugasile su se mnoge ljubavi,unistila mnoga prijateljstva.Ja mislim da nikada niko nije toliko dobar kao sto se predstavlja,kao i sto niko nije toliko zao kao sto se cini.Nije sve ni crno ni bijelo,ima nesto izmedju.U svakom od nas postoji ona doza dobrote,kao i zlobe,samo zavisi sta u odredjenom trenutku isplava na povrsinu.Za moju sestru od ujaka svi su govorili da je dobro dijete,kasnije dobra djevojka,dobra ucenica...U porodici svi su je smatrali mirnom,povucenom.Eto desilo se da je ona tako mirna i povucena rodila vanbracnu djevojcicu.Ona je sada dobra majka,ali...uvijek postoji to ali...Mog komsiju smatraju dobrim covjekom,drugarcinom,covjekom koji ce ti uvijek pomoci,ali eto voli da popije koju casicu vise i njegova porodica trpi.Jedna moja drugarica mi je danima pricala o svojoj ljubavi,o tome kako ona voli,kako on nju voli,kako su sretni...usput bi mi spomenula i njegovu zenu i djecu...Da,ta moja drugarica jeste voljela i sa njene strane to jeste bila ljubav,ali...opet je tu jedno ali...Ovo su sve primjeri da covjek moze biti dobar,ali da uvijek ima neke svoje mane,greske,poroke...Neki te greske pravdaju ljubavlju,ali to nije ljubav...Ljubav treba da je cista,a ne uprljana tudjim suzama i boli.Posto je sutra Bozic,vrijeme oprastanja i darivanja,sklopite ruke i kao molitvu izgovorite ovu recenicu,za koju mislim da stvarno ima smisla:BOZE DAJ MI TI OD SVOJE MILOSTI,NE ONAKO KAKO SAM ZASLUZIO...

Okupite svoju porodicu,poljubite bliznje,recite im koliko vam znace,budite iskreni,volite se i sretan vam Bozic.

D.RADOVIC  "NEKI LJUDI NAS PONIZAVAJU SVOJOM DOBROTOM.ODVIKLI SMO SE OD DOBROTE.NE RAZUMIJEMO ZASTO NAM NEKO NESTO CINI,AKO NE TRAZI PROTIVUSLUGU.DOBROTA SE NE MOZE VRATITI JER SE I NE DAJE.DOBRI LJUDI SU DOBRI ZBOG SEBE,A NE ZBOG DRUGIH."

~SLABICI SU DOBRI ZATO STO SE NE USUDJUJU BITI LOSI.TO JE MRTVA DOBROTA.DOBROTA JE ZIVA KADA DOLAZI IZ OBILJA SNAGE.PRAVA DOBROTA JE LUKSUZ.ONA DOLAZI IZ UNUTRASNJEG PREOBILJA.IMAS MNOGO I DAJES.NE UZIMAS NEGO SAMO DAJES,IZ SRCA.~

TAKO NEOBICNO OBICNA NOC...

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (18)   
U jeku priprema za novogodisnju noc ipak sam odlucila da nesto napisem.Danas mi je cijeli dan nekako uzurban,obican a ipak neobican jer se pripremam za vecerasnju obicnu a ipak neobicnu noc.Posto se na kraju godine uvijek dodjeljuju nekakve nagrade,evo ja sam odlucila da napravim moj mali,licni "oskar popularnosti."Ja sam relativno kratko na blogu,ali imam neke svoje favorite.Tako bih oskara za najbolje price na blogu dodijelila nasoj PRICALICI(aplauz molim...).Nagradu za najljepse pjesme podijelice STEPSKI i VLADICA.Nagradu za originalnost u pisanju dobija....dobija....dobija MANDRAK72.I specijalnu nagradu za poseban doprinos na blogu,za sve one divne recenice i komentare koje nam upucuje dobija nasa SANJARENJA56.Eto to su mojih 5 favorita za ovu godinu.Znam da,kao i poslije svakog Oskara,ce sigurno biti nezadovoljnih,ali vjerujte ove nagrade su dodijeljene bez mita i korupcije.Svima vama ostalim,posto ste stvarno svi bili divni,kao utjesnu nagradu poklanjam Kiss  :) :) Eto dragi moji svima vama koji volite i ne volite moje price,koji ih komentarisete i ne,ali eto koji sada citate ovo zelim od srca sve najbolje a ja sada ode nastaviti pripreme za ovu neobicno obicnu noc...ljubi vas vasa grlica...

ZIVOTNA SRECA=MUZEVA PREVARA

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (16)   

U svakoj bori na licu moje bake prepoznajem po jednu zivotnu patnju.Oko usana ima dosta bora i ja ipak cvrsto vjerujem da su to bore smijalice.Jer ma koliko je njen zivot bio tezak,ona je bila vesela i nasmijana.Rodjena je davne '36. kao drugo dijete u porodici.Imala je starijeg brata,a poslije nje se rodila jos jedna djevojcica.Bili su u to vrijeme imucna trgovacka porodica.Neka njena zivotna tragedija pocela je kad i mnogim drugim.Za vrijeme rata oca su joj odveli u Jasenovac gdje mu se izgubio svaki trag.Kada bi mi baba o njemu pricala uvijek je u oku imala nekakav sjaj...to je bila suza pomijesana sa ponosom.Po zavrsetku rata cijela porodica-stricevi,strine,njihova djeca,zivjeli su u staroj kucici koja je jedina odoljela ratnom vihoru.Od kuce u kojoj su ranije imali trgovinu,a koja je u toku rata pretvorena u partizansku bolnicu,ostale su samo rusevine.Tako je moja baba zivjela sa svojim bracom i sestrama,sto rodjenim,sto od strica i kako ona kaze "cekala svoj red za udaju."U to doba "ne dao Bog da se uda preko reda"-morale su se prvo udati sve starije sestre iz kuce.Tako,kada je napunila 16 godina,dosao je red i na nju.Udala se za momka iz istog sela,otisla u njihovu kucu i sa samo svojih 16 godina preuzela ulogu domacice.Trebalo je samo nahraniti sva gladna usta,raditi u polju,voditi racuna o stoci,donijeti vodu sa izvora...Sve to jednoj zeni ne bi bilo tesko da je dobivala bar mrvu ljubavi za uzvrat.Njen muz,moj deda kojeg nikada nisam upoznala sem u pricama,volio je zivot da udise punim plucima,volio je i koju casicu vise,nije bas volio porodicnu stegu.Uskoro je baka rodila sina,moga oca i tako je imala svoju ljubav kome da pruzi.Nakon samo par godina braka uhvatila je svog muza u prevari i to sa zenom svog rodjenog brata.I danas joj se divim na hrabrosti sto je tada,kao neuka seljancica spakovala svoje stvari i sa petogodisnjim sinom napustila muzevu kucu i otisla u grad.Nije htjela da se vrati u svoju straru,porodicnu kucu vec je odlucila da pocne zivot od pocetka,prakticno od nule.Bez novca i skole,ali sa postenjem u srcu koje je jos uvijek bilo ranjeno zbog muzeve prevare i sa silnom zeljom i voljom za zivotom,moja baka se nasla na jednoj zivotnoj prekretnici.Uzela je sudbinu u svoje ruke i pocela da se bori.Upisala je kurs za krojacice,uskoro se zaposlila u jednoj fabrici,dosla do "svog dinara" kako ona to voli da kaze.Zbog svoje komunikativnosti i veselosti uskoro je postala omiljena u drustvu.Sa muzem se nikada nije zvanicno razvela,a on je tih godina otisao u Australiju i vise nije dolazio.Cesto joj je slao pisma i molio je za oprost sto mu ona nikada nije dala.Molio ju je da mu oprosti i da ona i moj otac dodju da zive sa njim u Sidneju,ali ona je ostala neumoljiva.Taj muskarac ju je jednom dovoljno ranio da nije zeljela da ponovo prolazi kroz isto.Njegova pisma su vremenom postajala sve rijedja i jednom je naprosto prestao da se javlja.Iako je uspjela da se uklopi u gradski zivot i da pronadje neku svoju srecu,nekakva zla kob nije dala mira.Majka joj se razbolila i umrla,brat joj je poginuo u nesreci dok je radio u zeljezari u Sisku.Njena mladja sestra se udala i rodila kcerkicu Anku.Par dana nakon sto se porodila padala je jaka kisa,a krave su bile na pasnjaku i nije imao ko otici po njih.Nesrecna zena,iako jos neoporavljena od poroda,otisla je u polje da dovede krave kuci,pokisla do gole koze.Uskoro se razbolila i umrla.Moja baka zna reci da je curicu zeljela da uzme sebi,ali nakon nekoliko mjeseci mala Anka je otisla za svojom mamom.Tako je moja baba ostala sama,bez ikoga svoga da je zastiti-bez oca,majke,brata,sestre,muza...Imala je samo to jedno dijete koje je bilo i njena sreca i nada i njen smijeh.Borila se ona kroz zivot hrabro i sve te njene nesrece obiljezile su njen zivotni put.Ona nije poklekla vec je sa osmjehom nastavila da se bori.Kao samohrana majka uspjela je da dobije od drzave stan,da posalje sina na studije u Beograd,da proputuje cijelu bivsu Jugoslaviju.I danas volim da gledam njene stare slike-tada nezaobilazni Kumrovec i Kuca cvijeca,Dubrovnik,Split,Zagreb,Neum...Pa onda slike sa raznih svecanosti sa kojih mi se smije moja baka u prelijepim haljinama od satena i sa perlama oko vrata.Onda naidjem na jos jednu staru sliku.Na njoj je moja baba iz vremena dok je bila u braku sa dedom.Niko ne bi prepoznao da je ta zena u satenskoj haljini sa prethodne slike i ta seljancica sa pletenicama preko grudi,maramom na glavi i opancima na nogama,ustvari ista zena.Ona se borila i izborila za svoj zivotni put,uzela je svoj zivot u svoje ruke.Nije dozvolila da drugi to cine za nju ili da se prepusti sudbini pa "sta joj Bog da."Ja se molim Bogu da mi samo da hrabrost,snagu i mudrost koju je ona imala.Zivot je tako cudan.Nekada se nasa najveca nesreca,ili bar mislimo u tom trenutku da je to nasa najveca nesreca,pretvori u nasu zivotnu srecu.Kada ju je muz prevario mislila je sta dalje,sve je propalo,ali ona je pronasla snagu u svom srcu i krenula dalje ne osvrcuci se na proslost.Ko zna kakav bi zivot imala da je ostala u tom braku,na selu,vodeci brigu o tolikom domacinstvu.Moja baka danas kaze da vjerovatno ne bi bila ziva.Ona je danas,sa svoje 72. godine,vitalna starica koja mi ponekad pomaze i cuva moju djecu.Kaze da su njena najveca sreca njenih cetvero praunucadi koje je docekala i da danas zivi samo da bi njih gledala.Ja joj se uvijek smijem kada kaze da zeli samo da dozivi da zaigra na svadbi moje petododisnje kcerke.Ko zna?Mozda...Zivot je tako nepredvidiv...I tako kada se zagledam u oci moje bake kao da udjem u neki vremeplov,vidim neorane njive,polja maka,psenicu koja se njise na vjetru u doba njenog bezbriznog djetinjstva.Vidim gustu sumu i svoju baku u zagrljaju svoje majke kako sjede sklupcane na suhom liscu.Oko njih je jos majki i djece koje su se sakrile u sumi pred neprijateljskim puskama u ratnom vihoru.Vidim svoju baku u novim cipelama koje je obula prvi put kako nesigurno koraca po gradskom asfaltu vodeci za ruku petogodisnjeg djecaka,a u drugoj ruci nosi preteski kofer.Vidim svoju baku kako pjeva i putuje,vidim pijesak pod nogama na nekoj plazi u Kastelu.Vidim zutu,grobljansku zemlju koja pada po kovcezima njenih najmilijih.U tim ocima prepoznajem sebe i svoju sestru i svu ljubav koju nam je ona pruzila.Vidim ljubav,srecu,tugu,patnju...U ocima svoje bake vidim zivot...zivot sa svim svojim ljepotama i patnjama koje ga,u sustini i cine...

~ZIVOT JE MORE,PUCINA CRNA,OSEKA SRECE A TUGE PLIMA....~

~NIJE MI SRCE PLASLJIVA SRNA,JA SE NE BOJIM VELIKE VODE...~

JEDNA SASVIM OBICNA GODINA

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (9)   

JANUAR JE TESKO SKLOPIO PLAVE OCI,PROBUDI ME FEBRUAR U GLUVO DOBA NOCI,TI SI RODJENA U NEKOM DAVNOM MARTU,NE ZNAM GDJE JE APRIL-MOZDA KRIJE SE U TVOME KVARTU.SAMO U MAJU UVIJEK OSJETIM STRAH,KAD JUNSKE KISE KVASE NA TVOM LICU MOJ DAH.ZARONIMO U JULI ZAJEDNO DUBOKO,UPEKO JE GLUPI AVGUST DOSADNO ZESTOKO.SEPTEMBAR MOZE DA NAS HLADI I RASHLADI,U OKTOBRU UMIREM OD LJUBAVI I GLADI,POJESCU TE CIJELU KO JABUKU U NOVEMBRU,GRIJACU TE MJESTO SUNCA U HLADNOM DECEMBRU.PROSLA JE JOS JEDNA GODINA,PROCI CE I OVA NAREDNA...

Ovu pjesmu vec odavno znam ali sam zaboravila ko je pjeva,pa je tako obicno pjevusim krajem godine.Kraj godine...zar vec?U decembru obicno svodimo racune sta smo uradili u protekloj godini.Oduzimamo i zbrajamo pobjede i poraze i sretni su oni koji na kraju te racunice zavrse na pozitivnoj nuli.Ovo je vrijeme nagrada-najbolji,najgori,najljepsi,najuspjesniji...Ovo je vrijeme svodjenja racuna,vrijeme nadanja,planiranja,vrijeme kada sami sebi obecavamo-od sledece godine cu ovako ili onako...Eto i ja sjedim i pokusavam da napravim nekakav svoj proracun:sta je bilo-sta nije,sta sam mogla-sta nisam,ispunjene i neispunjene zelje.Bojim se i poceti nabrajati sta sve nisam.Nisam dobila povisicu,nisam kupila novi auto,nasam cak ni na ljetovanje otisla...Nisam dobila ni na bingu ni na lotu,pa cak ni premiju na gradskoj tomboli u lovackom domu.Nisam bila na Eurosongu u Beogradu,nisam bila ni na Exit-u,a nisam ni posjetila Gucu.Sta sve jos nisam...Nisam isla u Peking na Olimpijadu,nisam se prijavila za Survivor,kao ni za "Zvezde granda" ili "Operaciju trijumf."Uh...nisam,nisam...Nisam se bas puno potresla zbog nekontrolisanog rasta cijene nafte,ali nije mi ni bilo svejedno.Nisam se ni radovala a ni tugovala kada su Medvedev i Obama izabrani za ruskog i americkog predsednika.Kao Srpkinja nisam bas bila srecna kada je Kosovo proglasilo nezavisnost,a nisam se pretjerano ni potresla a ni obradovala kada su uhapsili Karadzica.Sta se sve jos u ovoj godini desilo,a da ja nisam?Nisam bila sretna zbog nereda u Grckoj,kao ni zbog kontaminiranog mlijeka u Kini.Nisam bila protiv braka koji su sklopili Sarkozy i Carla Bruni,jer ja uvijek glasam za ljubav.Nisam se nadala velikim promjenama poslije oktobarskih lokalnih izbora u BiH,a sada vidim da je sreca sto nisam puno ocekivala.Nije me potresao raskid Seke Aleksic i Zorana,kao sto me nije fascinirala svadba Karleusa-Tosic.Sta jos nisam u 2008. godini?Da,nisam mogla sakriti ponos kada je Djokovic pobijedio na Masters Cupu u Sangaju.Nisam bila niti u Austriji niti u Svajcarskoj na evropskom prvenstvu u fudbalu,nisam isla na Madonin koncert u Budvu,kao sto nisam gledala Polic na uscu i Queen u beogradskoj areni.Nisam pogledala ni jednu epizodu "Selo gori a baba se ceslja" kao sto nisam pratila ni "Vratice se rode."Nisam isla u Johanesburg da pratim izbor za mis svijeta,gdje je zvaniocno najljepsom proglasena neka Ruskinja.Sta se sve desilo u 2008. a da ja nisam?Ipak sve ovo sto nisam nije me ucinilo nesrecnom...naprotiv...Samo onih par stvari koje ~jesam~ ucinilo me neizmjerno sretnom i ucinilo je da po dobru pamtim 2008. godinu.Eto u ovoj godini na izmaku JESAM,uspjela sam da se zaduzim i to na duzi vremenski period,ali rijesila sam jedno od vaznijih zivotnih pitanja.Muz i ja smo digli kredit i kupili stan.U 2008. godini JESU mi djeca bila zdrava i nasmijana...U 2008. godini JESAM dala sve od sebe da moja porodica bude srecna,sto stvarno i jeste bila.Eto tih par stavki potisnulo je sve ono sto nisam uspjela da realizujem u toku ove godine.Uostalom svoje premije na bingu ja sam vec dobila-moj muz,moja kcerka i moj sin...To je moj najveci dobitak...Sta pozeljeti za 2009. godinu...Pa eto...ne moram puno razmisljati...ljubavi i zdravlja...za ostalo cemo se vec nekako snaci...Dragi moji zelim vam sve najbolje i drago bi mi bilo ako je vas spisak sto JESTE u ovoj godini bar slican mome,ili cak i duzi...Mozda su neki od vas ispunili ono sto ja nisam u ovoj godini,ali ja sam i ovako zadovoljna...Pozdrav...

 

SUDBINA...ILI ZDRAV RAZUM

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (9)   
Njegove oci bile su plave,kad bi ga pogledala u oci kao da bi uronila u nebeski svod.Taj samouvjereni pogled tesko je zaboraviti.Izasla je iz kuce obavijena sladunjavim mirisom svog parfema,laganim ali sigurnim korakom u visokim potreticama.U susret joj je isao muskarac,visok,njegovo mrsavo tijelo ipak je odavalo utisak da je nekada bilo misicavo.Podigla je pogled i susrela se sa plavetnilom mora,pogledom koji se ne moze izbrisati tako lako iz sjecanja.Osjecala je taj pogled na sebi,osjecala je i zbunjenost u tom pogledu,a vidjela je i da je on lagano zastao,kao da razmislja sta da radi-da li da joj se javi ili da prodje.Sudbina ili mozda zdrav razum,ucinili su svoje...prosli su jedno pored drugog.On je u svojim nozdrvama jos osjecao njen miris,u glavi mu je odzvanjao odjek njenih potpetica.A ona,ona je nastavila da koraca i u mislima se vratila u jedno davno ljeto kada je te oci srela prvi put.Sjedila je u kaficu sa drugaricom kada ju je prostrijelio taj samouvjereni pogled.Ona je okrenula glavu jer je nisu privlacili takvi muskarci.Bio je stvarno zgodan,imao je ono nesto u sebi...ali jednostavno nije bila zainteresovana.Znala je da je on tatin sin,da zivi u Njemackoj ali da povremeno dolazi u rodni grad,da vozi najmoderniji auto,da se zene prosto lijepe za njega.Imala je osjecaj da nisu jedno za drugo.I danas dok je koracala svojom ulicom u kojoj ga je srela nakon toliko vremena,bila je potpuno sigurna da nisu bili jedno za drugo.Misli su joj se opet vratile u zadimljenu diskoteku i vece kada su se upoznali.Desilo se kao i u obicnoj prici-njih dvije drugarice,njih dvojica drugova...oni su im prisli,ona se trudila da mu odoli,ali bilo je tesko ne pokleknuti pred njegovim sarmom.Sutradan su se opet nasli,odvezli su se do susjednog grada,vozio je 140 a sa CD-a se culo "ovo je vrijeme paklenih vozaca..."Sjedili su na splavu,miris rijeke se sirio a on je pricao i pricao...bio je cudan,sav u nekom svom svijetu,ali tim vise ju je privlacio,njegov sarm kao da ju je opcinio.I danas dok su je njene srebrne potpetice vodile sto dalje od njega u glavi su joj se vrtjeli stihovi pjesme od Harija koju su slusali na tom splavu:ZJENICO OKA MOGA ZIVOT JE BABAROGA,PLASI ME PLASI KO DA ZNA.ZJENICO OKA MOGA JA NEMAM NIKOG SVOGA DA NOCAS UTJEHU MI DA...Ponovo se u mislima vratila na vece njegovog odlaska.Bili su zajedno i on je te noci putovao nazad u Berlin,na nekoliko dana i odmah se vraca.Uveo ju je na prvi sprat svoje kuce gdje je bila kao mala galerija.Pokazivao joj je redom slike koje je naslikao njegov otac.Peli su se lagano uz stepenice dok se nisu nasli u potkrovlju,njegovom malom raju.Stajali su jedno pored drugog kraj prozora i gledali kako se svijetli grad.Dodao joj je casu sa picem,gledao je tim ocima koje se ne zaboravljaju.Rekao je:"Kad bi samo ti mogla samnom,sve bi bilo lakse.Ti ne znas gdje idem."Osjecala je da je tuzan,ali nije mogla dokuciti zasto.On je bio suvise ponosan da bi joj bilo sta rekao,da bi joj otvorio svoju dusu.Noc je lagano odmicala...Ona je sjedila na fotelji sklupcanih nogu i sa cigaretom u ruci.Gledala ga je kako spava pokriven tankom plahtom,kontura njegovog tijela se nazirala.Gledala ga je i pitala se sta se krije iza tih misica,iza te maske hladnog i snaznog muskarca.Da li mozda djecak o kome roditelji nisu suvise brinuli zauzeti svojim obavezama,da li njezni muskarac zeljan ljubavi...Nikada to nije saznala,mada je bila na dobrom tragu.Pogledala je na sat,3 ujutru.Prisla je i poljubila ga,on se probudio,otisao u kupatilo da se istusira.Ona je slusala taj mlaz vode koji joj je komesao misli.Nije joj ni samoj bilo u potpunosti jasno sta ona radi tu,ali njegove oci kao da su je vezale.Sjeli su u auto i on ju je odvezao kuci.Uvijek je ponavljao isto,kako bi volio da moze ostati.Bio je tako njezan.Nakon dva dana javio joj se iz Berlina,rekao je da samo zavrsi neki poslic i stize,tu je za par dana.Da,rekao joj je i da mu nedostaje...Od tada su prosle godine.Nisu se vidjeli sve do tog dana kada je slucajno izasla da kupi nesto u gradu.Prosli su jedno pored drugog kao stranci,ali pogledi su rekli ono sto oni nikada nisu.Koracala je dalje i jedna suza skliznu joj niz obraz.Suza...kraljica svih voda...Ista ona suza koja joj je klizila niz lice kada je prije 7 godina saznala da su ga uhapsili na granici dok je pokusavao da prenese drogu.Bili su joj tad jasni svi njegovi poslovi,skupa auta,razmetanje sa novcem,ali i njegov strah.Strah koji je osjetila u tom plavom oku one noci kada su se rastali.Obrisala je lice da ne bi razmazala sminku i tom suzom kao da je zaklopila knjigu,zatvorila to poglavlje svog zivota,u isto vrijeme i sretna i tuzna.Tuzna sto je suvise suza bilo,a sretna sto je on ipak ziv,zdrav i slobodan.Prsti sudbine ucinili su svoje...zivot ide dalje...nastavila je koracati...

NE DOZVOLI DA IZGUBIS SEBE

Generalna Trekbekovi (0) Komentari (19)   

Jedni su pricali da sam se udala mlada,drugi da sam tacno na vrijeme,jedino niko nije govorio da sam "stara cura."Meni ni jedna opcija ne bi smetala jer mislim da svaka zena,udala se mlada ili stara,ili se nikad i ne udala,bira sama svoj neki zivotni put u potrazi za sopstvenom srecom.Tesko je samo kada nas ta potraga za srecom toliko obuzme,pa se u tom trazenju izgubimo,zaboravimo na neke ljude koji su nam znacili ili nekada pomogli u zivotu.Nadovezacu se ponovo na prvu recenicu i reci da ja smatram da sam se udala bas u pravo vrijeme,jer da nije tako danas ne bi bila tu gdje jesam-zadovoljna sobom i svojim zivotom,okruzena svojom porodicom.Naravno da u svakoj zivotnoj prici postoje usponi i padovi,sretni i tuzni momenti,dani kada bi se samo smijali i dani kada bi najradije pobjegli negdje,zatvorili se u neki kutak da nas niko ne pronadje.Sve se to prevazidje ako je covjek svjestan sebe,ako tacno zna gdje je njegovo mjesto pod suncem,koji su mu ciljevi...Sve se u zivotu moze nadoknaditi,za sve postoji kompromis,ali nikada,bas nikada ne mozes nadoknaditi izgubljeno vrijeme i kada izgubis samog sebe.Najgora je cinjenica u zivotu kada spoznas da su godine prosle samo da bi vrijeme teklo,da si zivio bez nekog posebnog cilja i smisla i da si u svim tim lutanjima izgubio sebe.Ja se trudim da u toj borbi sa vremenom i zivotrom ne izgubim svoje sopstveno ~ja~,da me okolnosti i ljudi ne promjene,da me ni najveca tuga potpuno ne razocara i da me ni velika radost ne digne u oblake.Kada nam najbolje ide u zivotu treba biti oprezan,paziti da nas ne ponesu previse ti osjecaji,ne zaboraviti na prijatelje,jer nikad se ne zna...sutra ce nam mozda osvanuti najgori i najtuzniji dan u zivotu,a to je tesko prebroditi sam.Svoj zivot trebamo sami da oblikujemo,da ga vajamo kao neki glineni cup,po svom,sopstvenom kalupu.Svaki covjek je tvorac svoje srece...a i svoje nesrece.Ja se trudim da svoje vrijeme provedem kvalitetno,ucim na svojim i na tudjim greskama,radim na svojoj toleranciji,prihvatam savjete koje smatram da su mi korisni i zahvalna sam Bogu sto mi je napunio narucje najvecim bogatstvom-mojom djecom,jer da nema njih ne znam koliko bi sve imalo smisla.Uprkos svakodnevnim obavezama,cinjenici da sam supruga i majka,svaki dan trudim se da odvojim malo vremena za sebe,trenutaka kada sam samo svoja...Zao mi je sto su se neka moja prijateljstva zavrsila na samo ponekoj SMS poruci u toku godine.Ustvari,prijateljstvo je pogresan izraz,jer onda se ne bi tako zavrsilo.Imala sam drugaricu,druzile smo se svakodnevno,jele i spavale jedna kod druge,zajedno prozivljavale tuge i radosti,ljubavi i razocarenja.Nazalost,to se sve izgubilo jer je ona,cini mi se,u zivotnom lavirintu izgubila sebe i sada vise ne moze da nadje pravi put,izlaz koji vodi do nje same.Ona je bila djevojka sa sela,kao takvu sam je i prihvatila.I sada se nasmijem kada se sjetim naseg prvog odlaska u disko,kada je ona docekala mene i moju sestru na vratima u kariranoj kosulji koju je upasala u neke stare farmerke i sve to ukrasila sa kaisom sa nitnama,pa nas onda pitala kako izgleda.Nije bila pretjerana ljepotica,nije bas ni imala ukusa za lijepo oblacenje,sve u svemu bila je prosjecna,ali imala je snove.Uvijek je zeljela od zivota nesto vise,bolje...I danas prepricavamo kako se zalila na gril ispred skole kako prave lose sendvice i tako kaze ona "stave samo malo salame u onu gojzericu."Ovo nije stamparska greska,misli se naravno na kajzericu ali ona je to tako zvala.Naravno ti njeni ispadi se danas pred njom ne smiju spomenuti,jer ona je ipak sada gospodja B.U nasem gradu je isla u skolu,stanovala je kod tetke,tatine sestre,tako da je stalno bila pod nadzorom.Ona je sanjala o odlasku u veliki grad,bjezanju od roditeljske stege,novcu kojeg nikad nije pretjerano imala,ljubavi koju je gledala na filmovima.Otisla je da studira u veliki grad,upoznala je momka ciji je tata popularno receno "privatnik."Kasnije se za njega i udala,napravili su kucu u "velikom" gradu,zavrsila je fakultet i zaposlila se,dobila novac,pobjegla od teskog zivota na selu.Rijetko dolazi u nas grad,jos rijedje se javlja starim prijateljima.I kada dodje obicno se poslije pravda da nije imala vremena da se javi,da je bila samo u prolazu,dosla je da vidi roditelje.Dobila je ona sve o cemu je mastala kao djevojka,ali izgubila je ono najvaznije-sebe.Mislim da rijetko dodje u stari kraj i da ne zeli da se sretne sa starim prijateljima bas zato sto se boji da bi tu mogla da se pronadje,da se sretne sa samom sobom,neukom i lose obucenom djevojkom,ali djevojkom koja je imala osjecaje,imala prijatelje,imala osmjeh na licu.Ona je tu djevojku zaledila na dnu svog srca i zrtvovala zarad novca i lagodnog zivota.Ona se jednostavno boji da bi ta djevojka ponovo mogla ozivjeti u njoj.Mozda i ozivi,na momenat,kada se jednom godisnje sjeti da cestita rodjendan starim prijateljima.Zato,dragi moji,naravno da treba teziti boljem zivotu,ali nikada ne treba zaboraviti one prave vrijednosti,ko smo i odakle poticemo.Kada smo vec ubaceni u burnu rijeku zivota treba plivati snazno,boriti se sa talasima,neki ce nas i potopiti,ali opet cemo isplivati,osjeticemo zrake sunca za svom licu,samo ne treba dozvoliti nekom viru da nam uzme najvrijednije sto imamo-sebe.Cuvajmo ono sto nosimo u sebi,volimo sebe,pa naravno onda i druge...

Design by JuliettaRose Studio. Powered by Lifetype